Novogodišnjim izdanjem, pod nazivom ONI DOLAZE, Lob Sport otvara kapije 2025. godine.
Glavni akteri serijala su mlade crnogorske sportiskinje i sportisti, čiji su talenat i vještine istinsko bogatstvo sadašnjosti i budućnosti Crne Gore.
Još od malih nogu na raznim sportskim takmičenjima pokazivala je sjajne performanse. Godinama unazad u sportskim krugovima nosi epitet supertalentovane teniserke, čija je posvećenost njen zaštitni znak, a svakodnevna borba krila na trnovitom putu “bijelog sporta”.
Iva Lakić (2008. godište) članica je Teniskog kluba Eminent. Uz dominaciju u crnogorskim okvirima, sa svojih 13 godina počela je da igra ITF turnire. Svojevremeno je osvajala turnir četvrte kategorije u Skoplju, treće kategorije u Dubrovniku, Mostaru, igrala finale na zahtjevnom turniru u Tirani, dok je u bliskoj prošlosti osvojila i prve bodove na WTA listi.
Bez sumnje, riječ je o istinskom dragulju crnogorskog tenisa. A sve je krenulo još u ranom djetinjstvu zahvaljujući stricu…
“Tenisom sam počela da se bavim sa pet i po godina. Moj stric je rekreativno igrao tenis i reketi su mu se nalazili u gepeku od auta. Krišom sam uzela rekete i počela da udaram u zid od kuće. Kada je on vidio kako to vješto radim pitao me da li želim da me povede na trening. I tako je sve počelo”, započinje Iva razgovor za Lob Sport.
Potom je put vodio od Teniskog kluba Dahna do Eminenta. Trenutno je na relaciji Podgorica – Beograd i vrijedno u akademiji Tipsarević krči put prema zvijezdama.
“Moja prva trenerica je bila Ana Tomašević i trenirala sam u TK Dahna. Sa sedam godina počinjem da treniram u TK Eminent sa trenerom Nebojšom Jovanović iz Beograda. Nakon njegovog odlaska nastavljam da radim sa Pavlom Roganom, pa zatim sa špancem Ćavijem te sa Srđom Daškovićem, takođe iz Beograda. Nakon toga Ljubomir Čelebić, naš crnogorski teniser, završava tenisku karijeru i nastavila sam rad s njim.
Sa svim trenerima u Crnoj Gori, sa kojima sam trenirala do sada, imala sam veoma dobar odnos i veoma sam im zahvalna na svemu šta su me naučili. Od juna mjeseca sam nastavila treninge na Teniskoj akademiji Tipsarević. Jako sam zadovoljna radom jer imam veću mogućnost da treniram sa mnogo drugih odličnih igračica”, ističe Lakić.
Iako ima tek 16 godina naša sagovornica odriče se mnogih aktivnosti svojih vršnjakinja kako bi dosanjala teniske visine. Na tom putu porodica joj pruža bezrezervnu podršku u svim mogućim segmentima, što je ključno u njenom razvoju kao sportiskinje i ličnosti.
“Moja najveća podrška su moji roditelji, moje sestre i brat. Znam kolika je žrtva moje cijele porodice da bih se ja bavila ovim veoma skupim sportom. Zato se veoma trudim, treniram i nadam se da će jednoga dana biti ponosni na mene”.
Život sportista prožet je velikim odricanjima i gotovo pa vojničkom disciplinom. Međutim, Ivina priča seže i dalje od toga s obzirom na puno brže sazrijevanje i osamostaljenje, čemu svjedoči njena svakodnevica u Beogradu…
“Moj dan je veoma ispunjen obavezama. Treniram po pet sati dnevno – četiri sata tenisa i sat kondicije. A onda sve to prati još pola sata, prije svega, pripreme tijela za te naporne treninge, a onda poslije svega dolazi istezanje. Moram da čuvam svoje tijelo. Zatim kad dođem kući malo se odmorim i onda moram da završim školske obaveze. U Beogradu sam sama i moram da spremam sebi doručak, ručak i večeru, tako da imam jedan veoma ispunjen dan”, otkriva nevjerovatna Iva, koja je završila prvu godinu sportske Gimnazije u Podgorici nakon čega je obrazovanje nastavila u sportskoj Gimnaziji u Novom Sadu.
U uvodu teksta naveli smo neke od turnira na kojima je crnogorski biser briljirao do sada. Ipak, jedan ostaje poseban zbog cijele svoje složenosti i činjenice da je igrala protiv pet godina starijih suparnica…
“Moji najdraži sportski trenutak možda je bio turnir kada sam prvi put igrala ITF turnir do 18 godina. Sa 13 godina stičeš pravo da učestvuješ na tim turnirima. Otišla sam u Tiranu u fazonu – hajde da probam. Morala sam da odigram kvalifikacije da bih ušla u glavni žrijeb, što je predstavljalo tri kola. Stigla sam do glavnog žrijeba, odigrala četiri kola i došla do finala. Nažalost, taj meč sam izgubila od mnogo starije igračice. Međutim, taj turnir i nastupi predstavljali su veliki uspjeh za mene”.
Tokom uvodne 2024. nesalomljiva, vječno nasmijana teniserka bila je 153. na ITF rang listi, a u juniorskoj konkurenciji ostvarila je 22 pobjede uz 58 odsto uspješnosti. Planovi u 2025. godini su, naravno, najveći mogući.
“Moji planovi za 2025. godinu su da igram i osvajam što više jakih turnira i prikupim što više bodova kako bi se što bolje rangirala na svjetskoj rang listi. Na taj način obezbijedila bih učešće na juniorskim Gren slemovima. Ukoliko sve bude po planu onda na red dolaze profesionalni turniri kojima u konačnici i težim”, poručuje junakinja rubrike Oni dolaze.
Po uzoru na brojne tenisere i Iva ima njeguje dobro poznate snove. Posebnu motivaciju predstavlja i Novak Đoković koji je prešao nestvaran put do uspjeha.
“Moji najveći snovi su da igram na najvećim svjetskim turnirima i da osvojim Gren slem. Još od kad sam bila mala i počela da igram tenis uzor mi je Novak Đoković. Volim njegov stil igre. Volim njegovu borbenost i to što se nikad ne predaje”.
Tenis je sve što voli i njemu je maksimalno posvećena…
“Tenis je moja najveća ljubav u životu. Naravno, u slobodno vrijeme volim da se družim sa vršnjacima. Međutim, uživam kad se nalazim na terenu i iz svakog meča pokušavam da naučim nešto novo, trudeći se da budem još bolja svakog novog dana”.
Svojim zalaganjem, požrvovanjem i ponašanjem Iva je već sada primjer na koji mogu da se ugledaju svi oni koji svoj život žele da posvete sportu. Na kraju razgovora slijedi poruka upravo njima…
“Moja poruka našim mladim sportistima je da slijede svoje snove. Da budu hrabri, da idu naprijed i da uvijek i svuda vjeruju u sebe”, zaključuje Iva Lakić razgovor za Lob Sport.
