Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. godine najveći su sportski događaj koji se ikada organizovao od “Vardara do Triglava”. Čuvena maskota Vučko, jedna od najpopularnijih u svijetu sporta, proslavlja 40. rođendan.
Hiljade novinara izvještavalo je sa Bjelašnice, Jahorine, Igmana, Velikog polja, Trebevića sa Koševa iz Zetre i Skenderije, a među njima bio je i doajen crnogorskog sportskog novinarstva Branko Vujisić. Čovjek koji je više od 30 godina uređivao sportsku rubriku Javnog servisa, te ujedno prisustvovao brojnim velikim takmičenjima, a izvještava čak sa sedam Olimpijskih igara, ističe da mu često naviru sarajevska sjećanja – iz dva ugla…
<<< Obilježava se 40 godina od Igara u Sarajevu
“Dug je period 40 godina. Bez obzira na to, ZOI u Sarajevu je takmičenje koje je ostalo urezano u moje sjećanje, iako sam odradio mnogo sportskih događaja kao komentator. Sarajevo kod mene budi različite emocije. Prije svega, to je bio veliki spektakl, veliko takmičenje, imali smo osjećaj da se nalazimo na nekoj drugoj planeti s obzirom na to koliko je to lijepo izgledalo i kako je bilo dobro organizovano. A, poslije toga uslijedila su teška vremena, ratne godine i Sarajevo je postalo grad koji je žestoko stradao, a sva olimpijska borilišta pretvorena su u ruševine”, govori nam Vujisić.
U konkurenciji za domaćinstvo Sarajevo je pobijedilo japanski Saporo i švedske gradoe Falun i Geteborg.
“Olimpijske igre bile su projekat Jugoslavije koja je bila tada izuzetno moćna zemlja i zbog toga su tako dobro organizovane. To je bio jedan događaj koji je zaokupio čitavu tadašnju Jugoslaviju. To je možda najveći događaj istoriji bivše države.”
Vujisić je činio ekipu RTCG-a zajedno sa Miloradom Đurkovićem i pokojnim Rankom Jovovićem
“Nas smo trojica bili iz TV Crne Gore u tom pulu. Radili smo preglede, bili su to naporni poslovi, ali je funkcionisalo u najboljem redu. To sada možda izgleda kao nemoguća misija kad bi se pogledalo, ali sve je išlo kako treba.”
U jugoslovenskoj selekciji nije bilo takmičara iz Crne Gore. Gro olimpijske reprezentacije nekadašnje države predstavljali su sportisti iz Slovenije, a medalju je osvojio skijaš Jure Franko – srebro u veleslalomu.
“Bila su velika očekivanja od Slovenaca, pošto su uglavnom oni bili predstavnici Jugoslavije. Opravdao je očekivanja Jure Franko – bio je to veliki uspjeh. Od Bojana Križaja se više očekivalo on je u slalomu bio sedmi, a u veleslalomu deveti. Takođe, mnogo se očekivalo od ski skakača Primoža Ulage. Tu je bila klizačica Sanda Dubravčić, u smučanju takođe Mateja Svet i bila je dosta blizu povoljnog plasmana. Sve u svemu, time što je Jure Franko osvojio medalju ispunjena su očekivanja i to je bilo veliko slavlje u čitavoj zemlji”, ističe Vujisić.
Olimpijski duh Sarajeva danas živi samo u sjećanju grada koji je prošao kroz pakao rata.
“Period kojeg se moramo sjećati, a ja se nerado sjećam toga. Nijesam išao u Sarajevo od kada je krenuo rat, a imao sam više prilika da radim kao komentator neke događaje. Bila bi to neka druga slika koja ostavlja, mogu reći, teške posljedice i zbog toga nijesam ni želio da pođem da vidim kako to danas izgleda”, zaključio je Vujisić.
