Istorijsku prvu medalju za crnogorski sport, kada su timska nadmetanja u pitanju, osvojili su vaterpolisti, na današnji dan 2008. godine na Evropskom prvenstvu u Malagi. Jedan čovjek u redovima “ajkula” bio je pretplaćen na odličja sa velikih takmičenja. Legenda crnogorskog, jugoslovenskog i svjetskog vaterpola, Veljko Uskoković, prvo odličje u seniorskoj konkurenciji, i to zlatno, osvojio je sa reprezentacijom SFR Jugoslavije još na Evropskom prvenstvu u Atini 1991. godine.
Tokom narednih 10 godina, od čega pet kao kapiten, predvodio je SR Jugoslaviju do dva zlata na Mediteranskom šampionatu u Bariju 1997, Evropskom prvenstvu u Budimpešti 2001, srebra na šampionatu Starog kontinenta u Sevilji 1997, Svjetskom prvenstvu u Fukuoki 2001, te bronzanih odličja na Svjetskom šampionatu u Pertu 1998. i Olimpijskim igarama u Sidneju 2000. godine.
Malaga ima posebno mjesto u srcu ljevorukog bombardera, kapitena reprezentacije koja će ostati zlatnim slovima upisana u istoriju crnogorskog sporta.
“To su nezaboravni i neponovljivi momenti. Evo prošlo je 15 godina od tada. Bilo je to zlatno doba crnogorskog vaterpola, kako reprezentativnog, tako i klupskog. Podsjetiću da je Primorac godinu dana nakon Malage osvojio Ligu šampiona, Kataro zatim Trofej LEN, današnji Evro kup. U godini kada je Primorac postao šampion Evrope, titila nacionalnog šampiona pripala je Jadranu, Budva je uzela kup. Stvarno, sjajan period našeg vaterpola. Nažalost, nismo ponovili takve rezultate. Emocije su i danas prisutne na pomen Malage. Bio sam najiskusniji, možda i jedini svjestan veličine tog evropskog zlata“, prisjeća se za rubriku vremeplov Lob Sporta, Veljko Uskoković.
>>> VREMEPLOV: Jubilej Malage i najvećeg uspjeha našeg vaterpola
Veljo je poznat po tome što je zbog geopolitičke situacije na našim prostorima nastupao za tri reprezentacije, SFR Jugoslaviju, SR Jugoslaviju i Crnu Goru. Od jugoslovenske kapice se u dugovoru sa tadašnjim selektorom, pokojnim Nenadom Manojlovićem, oprostio 2002, kada nije bilo reprezentativnih ackija. Ostaće upamćeno da je poslednjeg ljeta sa “plavima”, 2001. osvojio srebro na Svjetskom prvenstvu u Fukuoki i zlato na Evropskom prvenstvu u Budimpešti. Nije nikad krio da mu je želja da zaigra za Crnu Goru i nakon osamostaljenja se reaktivirao u reprezentaciji, stavio na raspolaganju selektoru Petru Porobiću, sa željom da pomogne u stasavanju “ajkula”.
“Bilo je to postreferendumsko vrijeme, morali smo da krenemo od nule, od kvalifikacija za Evropsko prvenstvo B divizije da bismo stigli do Olimpijskih igara u Pekingu 2008, što nam je bio krajnji cilj. Čudan put, slobodno mogu reći i trnovit, ali smo vjerovali da taj sastav može da napravi nešto ozbiljno Znali smo da se više možda nikada nećemo okupiti u Bazenu i da su nam Malaga i Kina jedine stanice na kojima možemo osvojiti medalju sa tim rosterom. Ujedinili smo se, dali smo sve od sebe, bili smo potpomognuti sjajnom publikom u Andaluziji, znali smo i kakvu podršku imamo kod kuće. Jednostavno, poklopile su nam se kocike i stigli smo do sjajnog rezultata“.
Kotoranin, rođen na Cetinju je na Evropskom prvenstvu u Malagi bio na zalasku karijere, ali daleko od toga da je imao epizodnu ulogu. Uskoković je bio veliki adut na desnoj strani, presudio je i olimpijskim šampionima Mađarima golom u poslednjim sekundama, što je bio i ključi momenat da “ajkule” prelome da mogu da plivaju do samog kraja.
“Jedan od mojih najdražih golova u cijeloj karijeri. Svako je na tom takmičenju dao doprinos, ja koliko sam mogao sa punih 37 godina. U tom periodu su vaterpolisti sa 30 i manje godina završavali igračku karijeru. Smogao sam snage da odigram ta dva takmičenja i isplatilo se“.
Bez kapitena smo igrali finale. Povreda ramena bila je jača od Uskokovića.
“Zaista težak momenat. Srećom, imali smo pravo da vodimo 15 igrača na prvenstvo. Damjan Danilović je igrao finale, odmijenio me na pravi način, postigao i veoma važan gol u borbi za trofej sa Srbijom“.
Uskoković je nakon Evropskog prvenstva u Malagi i Olimpijskih igara u Pekingu odigrao još jednu sezonu u ekipi Budvanske rivijere, nakon čega je okačio kapicu o klin. Oproštaj je upriličen na novom bazenu SC “Morača” protiv reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država. Uskoković je i u duelu sa “jenkijima” uspio da se upiše u strijelce.
“Bio sam potpuno van forme jer sam tri mjeseca ranije završio klupsku sezonu, a u vaterpolu kada ne treniraš pet ili šest dana, pogotovo u tim godinama, treba ti puno da se vratiš u ritam. U Podgorici su svi saigrači dali veliki doprinos i napor da se od reprezentativne kapice oprostim golom. Moram reći da mi je životna želja bila da osvojim medalju sa Crnom Gorom i neizmjerno sam zahvalan što su mi se posložile kockice da tu želju ispunim“, rekao je Uskoković, kome je pripala čast da na ceremoniji svečanog otvaranja Olimpijskih igara u Pekingu 2008. nosi crnogorsku zastavu.
Slike sa dočeka na aerodromu u Tivtu, pa zatim u svim crnogorskim gradovima ne mogu nikada da se izbrišu iz sjećanja.
“Ne znam gdje je bilo ljepše. Ljudi su nas dočekali već u Tivtu, izlazili su na ulice i pozdravljali nas praktično cijelim tokom puta od Tivta do Kotora, gdje je bio pun stari grad i Trg od oružja. Nevjerovatno je bilo na Cetinju, pun trg Slobode u Podgorici. Crna Gora je tih dana uživala u vaterpolu u našem uspjehu. Kada se sjetim toga i dan danas kod mene budi nevjerovatne emocije“.
Da li smo na pravi način iskoristili uspjeh u Malagi, već na prvom velikom takmičenju?
“Po meni, nismo iskoristili taj elan i sve to što smo imali 2008, kako na infrastrukturnom planu, tako ni na razvoju vaterpola. Klubovi su daleko od tadašnjeg nivoa, rezultati seniorske reprezentacije nisu kakvi bismo svi voljeli da budu“.
Crnu Goru uskoro očekuje Svjetsko prvenstvo u Fukuoki. Iluzorno je pitatati da li sadašnja generacija može ponoviti uspjeh Uskokovićeve. Kapiten iz Malage potvrđuje da su prognoze nezahvalne.
“Mnoge reprezentacije su došle podmlađene, u izmijenjenim sastavima. U tom vrhu od šest do sedam reprezentacija, svako svakoga može da dobije. Jedino što mogu reći je da su Španci blagi favoriti jer zaista igraju fantastično“.
Uskoković se na nakon uspješne igračke karijere, posvetio trenerskom poslu. Radio je u Kataru, već tri godine je koordinator mlađih selekcija u Primorcu, a od ovog ljeta, nakon 12 godina ga nema u stručnim štabovima mlađih crnogorskih nacionalnih selekcija. Kao selektor juniorske reprezentacije vodio je svojevremenu Crnu Goru do srebra na Svjetskom prvenstvu u Podgorici 2016. Iz te ekipe će u Fukuoki “ajkule” predstavljati Petar Tešanović, Aleksa Ukropina, Đuro Radović i Dušan Matković.
“Ispunjava me rad sa djecom. Klinci pokazaju da ima nade za crnogorski vaterpolo. Potvrda je Evropsko prvenstvo za kadete u Podgorici, gdje smo jedni od favorita, možda bih se nadovezao na ovo priču uzrasna kategorija do 15 godina jedni od favorita iz razloga što smo uspjeli da proširimo bazu na glavni grad što se tiče mlađih kategorija. Nažalost, Podgorica i Nikšić nemaju seniorski tim, što nam treba što prije. Ponavljam, šampionat za petnaestogodišnjake u našem glavnom gradu je potvrda šta možemo da napravimo kada se radi kvalitetno i kada igrači iz šest klubova ravnopravno konkurišu za mjesto u reprezentaciji. Ranije je to bio ograničavajući element jer smo imali reprezentativce iz samo tri primorska tima. Sada imamo veći broj kandidata za selekciju i uvjeren sam da ćemo u Podgorici opravdati ulogu favorita“, zaključio je veliki Veljko Uskoković.
