Aleksandar Ivović jedan je od najvećih sportista u istoriji Crne Gore! Potvrdila je to nova titula sa Pro Rekom u Ligi šampiona, pa je naš i svjetski vaterpolo gigant sa pet osvojenih trofeja elitnog klupskog takmičenja zasluženo u “klubu velikana” gdje su, između ostalih, Norbert Madaraš, Tamaš Kašaš, Andrija Prlainović, Tibor Benedek, Stefano Tempesti, Mirko Sandić, Ozren Bonačić…
Legendarni Leka je kao kapiten italijanskog velikana podigao pehar Lige šampiona – zlatnim slovima ostaće ime i prezime Aleksandra Ivovića upisano u anale, ne samo Pro Reka, već i kompletnog vaterpolo sporta. Evropsko zlato sa Crnom Gorom, uz to još dva srebra i bronza, svjetsko srebro, sijaset medalja sa Svjetskih liga, u riznici trofeja nedostaje mu samo olimpijsko odličje. Ali, nema razloga da žali, već za LOB SPORT ističe da nedavno osvojena titula u Beogradu ima posebnu čar.
“Osjećaj je zaista fenomenalan, mogu da kažem i poseban u odnosu na neke prethodne slučajave kada smo dolazili do naslova evropskog prvaka, zbog toga što je ovo treća titula zaredom i što smo ponovili rezultat Mladosti koja je došla do istog uspjeha krajem 60-ih, odnosno početkom 70-ih godina prošlog vijeka. To samo po sebi pokazuje koliko je teško doći do takvog rezulata, prošlo je bukvalno 50 godina i zaista rezultat opisuje našu ekipu na najbolji način”.
Pro Reko je sa 11. peharom Lige šampiona nedostižan konkurenciji – beogradski Partizan i zagrebačka Mladost imaju po sedam. Ivović je, dakle, sa pet trofeja, praktično polovina istorije Pro Reka. Ima naš as više pehara nego klubovi kao što su Jug (4), Špandau (4), Posilipo (3), Olimpijakos (2), mađarski OSC i Vašaš (2), splitski Jadran (2)…Ipak, skroman je.
“Ne bih to nazvao fenomenom, već je riječ o klubu koji ima najveće ambicije. Naravno da nije lako doći do trofeja, imali smo sreće u posljednje tri godine da osvojimo tri zaredom, a desilo mi se da u šest sezona nijesam osvojio nijedan. To samo po sebi pokazuje koliko je teško doći do pehara, mora mnogo stvari da se poklopi, a nama se to dešava”, govori nam Ivović i kao razloge uspjeha navodi:
“Imamo jaku i kvalitetnu grupu ljudi u klubu, a to mora da bude tako da bi se ciljevi ispunjavali. Tek poslije toga na djelu dolazi kvalitet igrača, imamo veoma dobar stručni štab. U posljednjih nekoliko godina klub je promijenio politiku po načinu dovođenja igača. Ranije bi se dešavalo da se prilikom rezultatskog neuspjeha mijenja po nekoliko igrača, da se dovodi novi trener i to nikada nije moglo da se sklopi u pravu slagalicu”.
Dolazak Sandra Sukna na trenersko kormilo, ističe Ivović, imao je ogroman uticaj…
“Sada je mnogo dobra situacija, dobra je hemija među igračima, sa trenerom Sandrom Suknom se mnogo dobro kapiramo. Pojednostavio je stvari koje moramo da izvedemo u bazenu, unio nam je mirnoću koja je takođe bitna u jakim, teškim utakmicama, kao i završnicama…Zaista sve super izgleda i nadam se da će, dok budem u Reku, tako da se nastavi”.
37 GODINA I JOŠ TRAJEM? TAJNA JE SUROVI PROFESIONALIZM
Godine klasi ne mogu da pariraju. Ima ih Ivović 37, ali za Novljanina odavno predstavljaju samo broj. Vidjelo se i po formi na F8 u Srbiji, odnosno meču za titulu – u finalu protiv Novog Beograda (14:11) tri puta je tresao mrežu. Za reprezentaciju Crne Gore postigao ih je bezbroj! Pa dovoljno je da se prisjetimo onih pet u meču za evropsku bronzu 2020. protiv Hrvatske u Budimpešti.
“Dajem golove, to je karakteristika koja me prati od početka karijere. Možda atipično za moju poziciju da igrač koji igra beka daje golove, ali kad sam bio u Jadranu, kad sam počeo da nosim igru prvog tima, desilo se da su igrači, koji su do tada bili nosioci igre, otišli poslije referenduma da grade karijere u inostranstvu i zbog deficita tih igrača morao sam da pokrivam pozicije koje nijesam igrao, a kasnije su me profilisale u univerzalca. Planiram još jednu sezonu i da se povučem, ali ljudi iz kluba pokušavaju da mi ospore ideju. Do marta je ostalo da odlučimo definitivno kako i šta, ali vjerovatno će mi sljedeća biti posljednja sezona”, ekskluzivno nam otkriva Ivović.
Starosna granica se u sportu odavno pomjerila. I dalje su najstariji najbolji – idealni primjeri su Novak Đoković, Lebron Džejms, Lionel Mesi, Luka Modrić, i dalje tu možemo uvrstiti Kristijana Ronalda, a svakako i Ivovića. U čemu je tajna?
“U poznim sam godinama što se tiče profesionalnog bavljenja vaterpolom i pogotovo igranja na visokom nivou. Sve iziskuje velike napore, ali smatram da sam veliki profesionalnac. Imao sam sreću, kad sam počinjao, da sam pored sebe imao prave uzore i velike profesionalce i na početku karijere sam shvatio da u našem poslu je jako bitno kako se ophodiš prema treningu, koliko se žrtvuješ, kako se ponašaš prema svom tijelu…Imao sam prilike da igram sa vrhunskim igračima, strašnim profesionalcima i dugujem im veliku zahvalnost što ovoliko trajem i igram na nivou”.
NOVI BEOGRAD JE ČUDO, ALI SU ME RAZOČARALI ZBOG MANDIĆA
Drugu godinu zaredom Pro Reko u meču za titulu ruši ekipu Novog Beograda. Klub osnovan prije osam godina, a sa trenerske klupe predvodi ga Živko Gocić. Ipak, crnogorski reprezentativac Miroslav Perković, te kapiten tima Anhelos Vlahopulos, zatim Strahinja Rašović, Duško Pijetlović, Nikola Jakšić i Alvaro Granados morali su da se pokolne Leki i ostalim vedetama Pro Reka, kao što su Franćesko Di Fulvio, Nikolas Prešuti, Gergo Zalanki…
“Novi Beograd je vrhunska ekipa, jer da nije, ne bi igrao dva uzastopna finala. Znam koliko je to teško. Radi se o velikoj ekipi koja je satavljena od igrača koji su obilježili naš sport posljednjih nekoliko godina. Od srca im želim da osvoje trofej, pošto se radi o klubu koji dosta ulaže, koji je organizaciono jak, uspio je da organizuje F8 na visokom nivou”.
Ipak razočarao ga je potez stručnog štaba i uprave kada su, nakon neuspjeha u Regionalnoj ligi, natjerali Dušana Mandića svjetskog, trostrukog evropskog i dvostrukog olimpijskog prvaka, da napusti klub.
“Negativno sam iznenađen kako su tretirali Duška, jer se nijednom nije desilo u ovom sportu da to doživi igrač takvog renomea i reputacije, koji nije prekršio nijedan pravilinik kluba, mislim da je to poraz za vaterpolo kao sport, ne samo za njih kao klub. Nadam se da ćemo Dušana uskoro gledati opet u bazenu, ne bih volio da se u budućnosti to desi bilo kojem igraču, a ne nekome sa kim sam privatno u dobrim odnosima”, ističe Ivović.
INTIMNO SAM VEZAN ZA JADRAN – NAJZASLUŽNIJI JE ZA MOJU KARIJERU
Pro Reko ga je profilisao u vaterpolistu svjetskog renomea. U italiji je stekao planternu popularnost, postao jedan od najboljih igrača svih vremena, ali srce je ostalo u Jadranu, u Herceg Novom gdje je naučio prve vaterpolo poteze.
“Pratim Jadran, intimno sam vezan za klub. Tu sam ponikao i u najvećoj mjeri su zaslužni za ovo gdje sam sada i sve momente koje proživljavam u vaterpolu. Kad mi obaveze dozvole, kad se poklopi situacija da mogu da pogledam utakmice sa velikom radošću to uradim. Rade dobre stvari, pogotovo što se tiče mladih igrača, a u drugu ruku nijesu imali jaku finansijsku i stabilnu ekomonsku situaciju da ih kasnije zadrže i možda sa dva tri iskusna igrača nešto naprave ozbiljnije na evropskoj sceni. Koliko čujem od prijatelja koji su u upravi, finansijska sitaucija se poboljšava”.
Nije za uspjeh dovoljan samo nesporan talenat mladih vaterpolista iz Herceg Novog. Finansije su odavno postale glavni paramter konkurentnosti u Evropi.
“Jadran će sljedeće godine kao šampion Crne Gore imati zagarantovano mjesto u Ligi šampiona, imaju mnogo talentovane djece i nadam se da će uz dva-tri dobra pojačanja iz inostranstva uspjeti nešto više da pokažu. To je do sada bilo ispod nivoa. Jako je bitno za mlade igrače da igraju jake utakmice, tako će njihovo stasavanje da se ubrza. Nakon duela sa vrhunskim igračima izađete mnogo jači, možete da ‘ukradete’ foru, iskopirate nešto i nadam se da ćemo ih sada gledati kao klub koji će konstantno da nastupa u najjačim evropskim takmičenjima”, ubijeđen je Ivović.
DRŽAVA MORA DA ČUVA VATERPOLO
Prati i dešavanja u Kotoru, u taboru odavno uspavanog evropskog prvaka – Primorca.
“Dosta su nestabilniji nego Jadran. Dvije ili tri uprave su se promijenile, čas uđu ljudi iz opštine, onda daju nekom bivšem asu, dok se to ne stabilizuje teško će biti rezultata. Finansije nijesu dobre, sve to vuče jedno drugo. Žao mi je da to gledam. To ne valja ni za reprezentaciju, jer su to klubovi iz kojih treba da izlaze vateprolisti koji će biti okosnica reprezentacije. Najveći talenti i najbolji igrači, kao što su izalazili u prošlosti, i u budućnosti trebaju da izlaze iz ova dva kluba. Ne želim ovim nekoga da ponizim ili uvrijedeim, ali je prirodno da djeca iz Herceg Novog i Kotora budu najtalentovanija jer tu vaterpolo uživa najveću tradiciju”.
Ivović opominje da država nikako ne smije da pusti nizvodno sport koji je toliko puta obradovao naciju.
“Klubovi treba da dobiju pomoć lokalne samouprave i države, neki sportovi zbog rezultata treba da budu prioritetni. Država treba da napravi kategorizaciju i da odredi u koje sportove treba da se ulaže više novca, koji sportovi imaju šansu da nas promovišu češće nego drugi. Mora se gledati statistika, kojim sportovima djeca žele da se bave, trenutno je zamršena situacija, ali kad u samoj državi krene stabilizacijia, u Vladi, vjerujem da će i klubovi krenuti ka boljem vremenu”, snažna je poruka Ivovića.
ZBOG JOVETE I DEKIJA STANKOVIĆA NAVIJAM ZA INTER
Uspjeli smo da razgovaramo i o fudbalu. Reko je veoma blizu Đenove iz koje dolaze dva kluba – istoimeni (upravo se vratio u Seriju A) i Sampdorija koja je izgubila prvoligaški status. Aleksandar Ivović je veliki zaljubljenik u fudbal, a od italijanskih velikana preferira Inter.
“Nemoguće je da živite u Italiji, a da ne pratite fudbal. Ako Gazeta ima 40 stranica, 38 je o fudbalu, a dvije ostali sportovi. Uspio da sam da pogledam par derbija dela Lanterna (prim. aut. okršaj Đenove i Sampdroije) i milanski derbi. Mislim da je italijanska liga u konstantnom rastu što se tiče kvaliteta i dovođenja igrača, što možda nije bio slučaj kad sam došao, ali trenutno ne zaostaje za najjačim ligama. Upoznao sam nekoliko fudbalera i zbog poznanstava zadnjih godina navijam za Inter. Preko Filipa FIlipovića upoznao sam Dekija Stankovića, Ivana Perišića, družio sam se i sa Jovetom dok je bio tu. To mi je najmiliji klub”.
Ivović na kraju podvlači da je sa Pro Rekom dogovorio produžetak saradnje, priznaje da mu Italijani nude poziciju u klubu kad izađe iz bazena, ali isto tako, ističe da ga vuče nostalgija – povratak Crnoj Gori. Otkriva i da ima veliku želju da se nakon igračke karijere stavi na raspolaganje svom Jadranu.
