Velika nagrada San Marina u Imoli, sedmi krug – krivina Tamburelo kroz koju Ajrton Sena prolijeće 330 kilometara na sat. Gubi kontrolu nad bolidom, u milisekundama prije nego što će udariti u betonski zid čini sve kako bi neutralizovao brzinu, kočenjem i smanjivanjem stepena prenosa spušta se na 217 kilometara nas čas. Kasno je. Prebrzo je. Opasno je. Dan nakon što je na identičnom mjestu poginuo Austrijanac Roland Racenberger, život je izgubio u tom trenutku najbolji pilot najbržeg cirkusa na planeti. Bez obzira što je hitno, uz pomoć helikoptera, transportovan u privatnu kliniku Bolonje, ispravila se linija na aparatu za mjerenje pulsa, ucrtale su se nule – već je bio mrtav.
Kao i veliki broj Brazilaca, tako je i Sena bio voljen širom planete, imao značajan status u svijetu sporta i ostao upamćen kao jedan od najvećih u istoriji Formule 1. Smrtonosni udes doživio je u 34. godini, a do tada učestvovao na 162 trke, 80 puta se penjao na podijum od toga u 41 navrat na najvisočije postolje. 1988, 1990. i 1991. godine osvajao je svjetski šampionat. Statistika dovoljno govori kakav je bio trkač, a životna priča da je bio još bolji čovjek. Volio je i bio je voljen, sa sestrom osnovao humanitarnu organizaciju koja je pomagala gladnoj djeci širom Brazila…
“Ma ko da si u svom životu, bilo da si na vrhuncu ili na dnu, ako želiš da radiš to što voliš moraš da pokažeš veliku snagu i odlučnost i da radiš sve sa ljubavlju i dubokom vjerom u Boga. Tako, jednog dana ćeš postići svoje cilje i biti uspješan”, govorio je Sena.
Rođen je u Sao Paulu 1960. godine u bogatoj porodici, pa mu je otac, shodno stabilnoj finansiskoj situaciji rano obezbijedio i kupio karting vozilo, a Sena već u 17. godini osvojio Južnoamerički karting šampionat. Tokom ranih ’80-ih odlučuje da se iz Brazila preseli u Veliku Britaniju, a već 1984. godine debituje u najbržem cirkusu planete. Prvu sezonu vozio je za Tolman i završio na vrlo respektabilnom devetom mjestu generalnog plasmana. Već tada je, nakon maestralne vožnje po nevremenu u Monte Karlu, dobio nadimak – Kišni Čovjek. Naredne godine prešao je u Lotus, a najblistavije momente karijere doživio u Meklarenu i za šest godina vodio antologijske bitke sa timskim kolegom Alanom Prostom, ali i osvojio tri već pomenute šampionske titule.
1994. godine prešao je u Vilijams i još pred početak sezone izrazio sumnje u pravila koja su zabranjivala elektronska i druga pomagala vozačima u bolidu. Treća trka – bila je smrtonosna.
“Ovo će biti sezona sa puno nesreća, rizikovaću da kažem da ćemo imati sreće ako se nešto veoma ozbiljno ne dogodi”, opominjao je pred start sezone Brazilac.
Počeo je na Imoli sa pol pozicije, a nakon samo 37 minuta od sudara trka je nastavljena u kojoj je pobijedio Mihael Šumaher tadašnji vozač Benetona. Senina smrt je potpuno promijenila Formulu 1 – uvedene su mnoge rigoroznije sigurnosne provjere i promijenjena je istorija tog sporta. U smrskanom bolidu pronađena je i zastava Austrije, koju je fantastični vozač želio da raširi nakon trke u čast preminulog Racenbergera.
“Bog je držao ruku nad Formulom 1 već duže vrijeme. Ovog vikenda on ju je sklonio”, prokomentarisao je tada Seninu smrt najlegendarniji Austrijanac u istoriji ovog karavana – Niki Lauda.
Senina Sahrana ispraćena je na svakom meridijanu planete zemlje, a vlada Brazila je zbog tragične smrti svog voljenog sina proglasila trodnevnu žalost. Samo se u Sao Paulu okupilo preko milion ljudi na groblju kako bi uputili posljednji pozdrav nacionalnoj ikoni koji je načinom vožnje i ponašanjem osvojio sva svjetska srca.
Zbog toga će i uvijek biti sačuvan od zaborava…
