Mnogo toga je ispričano o Muhamedu Aliju. U ringu je bio majstor svog zanata, kad skine rukavice, možda i još interesantniji. Sve u svemu, karakterna i inspirativna ličnost kakva se u sportu rađa na svakih 100 godina!
Najveću pobjedu ostvario je 1967. kada, je po mišljenju mnogih, najbolji bokser svih vremena, odbio da učestvuje u ratu u Vijetnamu.
“Sa njima, Vijetnamcima, nemam nikakav problem. Nikada mi nijesu rekli da sam crnčuga”, govorio je svojevremeno Ali.
Pojavio se na zvaničnoj prozivci u regrutacionom centru Hjustona, vojni službenici su tri puta prozvali ime – Kasijus Marselus Klej junior – borac, koji je već tada kao 25-godišnjak bio prvak planete (a dvije godine ranije odlučio i da pređe u islam i promijenio ime) nije istupio.
“Neću da putujem 16.000 kilometara da bih pomogao u ubijanju i paljenju drugih ljudi, samo da bih pomogao dominaciju bijelih robovlasnika nad tamnim ljudima širom svijeta. Ovo je vrijeme i doba kada takvo zlo mora da nestane. Zašto bih bacao bombe i pucao na smeđe ljude u Vijetnamu, kada su takozvani crnci u Lujvilu tretirani kao psi i oduzeta su im osnovna ljudska prava.”
Zbog odbijanja da pomogne vojnicima Sjedinjenih Američkih Država u Vijetnamu, brzo je stigla kazna i to drakonska. Novačno, 10 hiljada dolara, pet godina zatvora i tri i po godine zabrane bavaljenja boksom! U zatvor, nakon uložene žalbe i plaćene kaucije nikada nije otišao, ali mu je profesionalna karijera skraćena u trenutku kada je, po mišljenju trenera Anđela Dandija, bio na vrhuncu.
“Ukrali su mu tri godine boksa”, govorio je Dandi.
Tih 60-ih svojim odlučnim govorima postao je uzor za hiljade Afroamerikanaca koji su počeli da slijede njegov primjer odbijanjem vojnog poziva za akciju u Vijetnamu.
“Moj neprijatelj je bijeli čovjek, a ne Vijetnamac, Kinez ili Japanac. Ti si moj protivnik kad želim slobodu. Ti si moj protivnik kad želim jednakost. Ti si moj protivnik kad želim pravdu”, neke su od rečenica iz govora koje je uputuio studentima na Harvardu.
Vrvile su ulice Amerike od protesta protiv ratnih dešavanja u Vijetnamu. Iako su njegove riječi kontrirale većini Amerikanaca, stanovništvo je vremenom počelo da ga razumije i broj pristalica Alija bio je sve veći.
Žestoku cijenu je platio pred vojnom komisijom odlučivši da se odupre američkoj vojsci, ali nikada nije zažalio, jer se po povratku u ring još dva puta okitio titulom svjetskog šampiona i otišao u penziju kao jedan od najvećih sportista svih vremena, heroj antiratnog pokreta i jedna od najuticajnijih ličnosti u istoriji planete.
“Teško je biti skroman, kad ste tako veliki kao ja. Da li će biti još jedan bokser koji piše pjesme, predviđa mečeve, zasmijava sve ljude i tjera im suze na oči, a istovremeno bije sve redom i tako je visok i lijep kao ja? Leti kao leptir, bode kao pčela”, neke su od legendarnih izjava Alija.
Od brojnih pobjeda i pojasa izdvajaju se četiri WBA i dvije WBC titule, kao i zlato sa Olimpijskih igara u Rimu 1960. godine s kojim se probio u svijet sporta i boksa.
Ženio se pet puta i dobio devetoro djece. Još 1984. godine objavio je da boluje od Parkinsonove bolesti, a 3. juna 2016. preminuo je u Arizoni.
