Novogodišnjim izdanjem, pod nazivom ONI DOLAZE, Lob Sport otvara kapije 2025. godine.
Glavni akteri serijala su mlade crnogorske sportiskinje i sportisti, čiji su talenat i vještine istinsko bogatstvo sadašnjosti i budućnosti Crne Gore.
Kotor nakon Vičevića i Brguljana dobija novu vaterpolo dinastiju… Nikola Janović i njegov brat Mlađan bili su članovi prve, ujedno zlatne generacije crnogorskog vaterpola, Nikolin stariji sin Mlađan je pokazivao raskošan talenat ali je nedavno odlučio da uzme pauzu od najtrofejnijeg crnogorskog sporta… Godinu za nama je međutim obilježio vunderkind, Nikolin mlađi naslednik, Srđan.
Janović je sa Primorcem osvojio prvenstvo Crne Gore i Kup, sa našim juniorskim reprezentacijama bronzu na Svjetskom prvenstvu u Argentini i srebro na Evropskom prvenstvu u Burgasu. U Bugarskoj je proglašen za najkorisnijeg igrača šampionata, kao šlag na tortu stigao je poziv u seniorsku reprezentaciju.
Sve to bilo je i viši nego dovoljno da Vaterpolo i plivački savez odluči da je upravo Srđan u moru talentovanih vaterpolista najbolji mladi igrač u državi. Isto priznanje Janović je dobio i od Crnogorskog olimpijskog komiteta.
“Godina je bila baš uspješna“, počinje Janović razgovor za Lob Sport. Kotorsko čudo od djeteta u dahu nastavlja:
“Uvijek ću se truditi da budem još bolji i da svaka naredna godina bude još uspješnija“.
Ponosan je talentovani vaterpolista na timska i individualna priznanja.
“Ovo je velika čast za mene. Biti najbolji mladi sportista svoje države je veliko priznaje i želim da se zahvalim VPSCG i COK-u na izboru. Trudiću se da opravdam ovo priznanje i da u sledećoj godini pokušam da napravim još bolje rezutalte. Zahvalnost dugujem cijeloj ekipi, mojim prijateljima sa kojima sam osvojio bronzu na Mundijalu i srebro na šampionatu Starog kontinenta, stručnom stabu i mojoj porodici. Nastaviću da naporno radim i da sa reprezentacijom Crne Gore budemo još bolji“.
Osamnaestogodišnji vaterpolista se zatim osvrnuo na nedavno završenu godinu.
“Sa reprezentacijom smo ostvarili sjajne rezultate i sto je najvažnije – uvijek smo bili tim. Kada imate dobre saigrače i dobru hemiju među saigračima onda nije teško ni meni da u nekim utakmicama budem najbolji“, jasno se iz Srđanovih riječi zaključuje da mu je tim uvijek u prvom planu.
Pored oca i strica za Srđana je vaterpolo bio logičan izbor.
“Od malih nogu sam gledao utakmice oca Nikole i strica Mlađana i bilo je logično da krenem njihovim stopama. Kotorani su inače vezani za vaterpolo, tako da nije bilo dileme da ću se na kraju odlučiti se za taj sport, iako sam prethodno trenirao i dzudo i fudbal“.
Mladi Janović poručuje da mu je Nikola bio samo podrška u životu. Odrastanje u sjenci tadašnjeg kapitena Ajkula nije mu smetalo.
“Otac mi je bio veliko ime u ovom sportu ali nikada mi nije stvarao pritisak. Rastao sam uz njegove savjete i kada ga nešto pitam on mi kaže što smatra da je najbolje za mene“.
Srđan ne krije da je pokušavao da “skine” fore i poteze oca i strica.
“Gledao sam mnoge mečeve oca i strica, uz te utakmice sam stasavao. To su sve bile velike utakmice u doba kada je Crna Gora bila jedna od najjačih svjetskih reprezentacija. To mi je svakako bila motivacija da nastavim da se bavim vaterpolom“.
Mladi Janović uzore nikad nije tražio u inostranstvu već isključivo u Boki.
“Uvijek sam imao neke igrače čiji mi se stil sviđao, a svakako da pored takvih igrača koje je imala naša reprezentacija teško da možeš tražiti neke druge uzore“.
S obzirom da je pored vaterpola trenirao džudo i fudbal, logično pitanje je bilo da li Janović prati ostale sportove.
“Pratim druge sportove kada stignem. Gledam kada su svjetska i evropska prvenstva ili Olimpijske igre, najviše košarku, fudbal i rukomet“.
Ima Srđan i svog omiljenog sportistu van vaterpola.
“Stef Kari je košarkaški fenomen, njegovi potezi koji su kombinacija nevjerovatnog rada i nenormalnog talenta su nadahnuće“.
Iako je tek u protekloj godini ušao u punoljetstvo, Janović je već osjetio barut velikih utakmica. Sa Primorcem je nastupao u Ligi šampiona protiv Sabadelja i Savone, sa velikanima hrvatskog i srpskog vaterpola je vojevao bitke u Regionalnoj ligi… Ipak, dueli sa “omraženim” Jadran m:tel-om su nešto posebno.
“To je tradicionalno veliki derbi i uvijek će biti tako. Rivalitet je opstao kroz decenije i trajaće još dugo. Iako smo nakon utakmice svi dobri prijatelji, kada je meč Primorca i Jadrana u toku – sve pršti“.
U Primorcu Janović može da uči od reprezentativaca i trofejnih igrača. Ističu se imena kapitena Draška Brguljana i dvostrukog olimpijskog šampiona sa Srbijom, Nemanje Vica.
“Imam privilegiju da, između ostalih, igram sa jednim Vicom i Brguljanom, koji su vaterpolo majstori i uvijek su tu da mi pomognu savjetom“.
Kotorski tinejdžer je odbarao i najdraže utakmice iz veoma uspješne godine.
“Najviše je na mene ostavila utisak pobjeda u plej-ofu domaćeg prvenstva na kraju prošle sezone, dok su u reprezentaciji mečevi koje smo prelomili i došli do medalje na Svjetskom prvenstvu u Argentini i na Evropskom prvenstvu u Burgasu“.
Fenomenalna prošla godina za Janovića je zaključena pozivom u A selekciju Crne Gore. Srđan će biti u ekipi Ajkula u kvalifikacijama za Svjetski kup u rumunskom Otapeniju.
“Poziv u A reprezentaciju je bio moj san. Selektor Savić je ukazao povjerenje da budem na širem spisku, kao i mojim mladim saigračima. Savić je veliki trener, bio je jedan od najboljih svjetskih igrača. Sigurno je privilegija da nas takvo ime trenira i pedvodi. Potrudiću se da opravdam njegovo povjerenje“.
Svjestan je Srđan je da je pred njim dugačak put posut trnjem i da je tek na početku. O planu u nastavku karijere kaže:
“Smatram da moram naporno da radim i da nikada ne odustajem. Ambicije su uvijek tu, bez njih niko ne bi uspio. Mislim da je najbolje uvijek ići korak po korak, a karijera je tek preda mnom“, zaključio je na kraju razgovora za Lob Sport, Srđan Janović.
