Pet godina Mirko Vujačić bio je odvojen od trkačkih staza i voljenih automobila. Međutim, kako kažu, prva ljubav se ne zaboravlja. Tako je bilo i u slučaju Vujačića koji je 2004. godine počeo da se bavi automobilizmom.
Trenutno vozi Citroen C2 broj 142 sa 1600 kubika i 185 konjskih snaga. Automobil se vozi u grupi A, ima sekvencijalni mjenjač, a pravljen je baš za trke i reli. Cijena mu se kreće između 25 i 30 hiljada eura.
Povratnička sezona za sada ide fenomenalno. Na četiri trke ostvario je isto toliko pobjeda, a u razgovoru za Lob Sport kaže kako tek hvata pravi ritam i tempo.
“Poslije pet godina se vraćam brdskim trkama i automobilizmu. Četiri trke u ovoj sezoni i isto toliko pobjeda. Vraćam se polako u svoj ritam i zadovoljan sam početkom sezone. Trebalo mi je malo vremena da pronađem pravi ritam i tempo, prve dvije trke nisu bile baš na nivou na kojem ja želim da bude, ali već u Kotoru i na Njegušima sam počeo da se vraćam na pravi put i da nastavljam gdje sam stao“, započeo je crnogorski vozač za naš portal.
Pojasnio nam je i zašto je napravio ovako dugu pauzu, ali i ko je “krivac” zašto je ponovo vozi brdske trke.
“Znate kako, imao sam neke porodične obaveze i stvari koje nisu mogle da idu zajedno sa trkama i zbog toga sam morao da privremeno odustanem. Glavni “krivac” za moj povratak na stazu je moj sin od 12 godina koji me stalno moli i gnjavi da se vratim trkama. Tako da sam odlučio da mu ispunim želju i vratio sam se“, otkriva Vujačić.
U svojim vitrinama ima skoro 200 pehara među kojima je osam titula šampiona Crne Gore, kao i jedan pehar prvaka Srbije i Crne Gore osvojen 2006. godine u klasi Jugo do 116 kubika. Takođe, bio je i viceprvak centralnoevropske zone godinu kasnije.
Kako sam ističe vozio je od Triglava do Đevđelije, ali trka na Lovćenu je nešto posebno.
“Lovćenska trka je posebna draž i poseban uspjeh za svakog automobilistu, to mi je nešto najmilije. Pobjeđivao sam na Vodno u Sjevernoj Makedoniji, u Cazinu u Bosni i Hercegovini. Vozio sam i u Ovulinu u Hrvatskoj. Što se kaže od Triglava do Đevđelije imam trofeja i pehara u svojoj vitrini. Gdje god da sam pošao na trke donijeli smo neki pehar osim ako nije bio neki problem sa autom”, dodaje on.
Automobilizam se veoma skup sport i u Crnoj Gori aspekat finansija je najproblematičniji. Naglašava da on ima sreću zato što dosta sam radi oko svog automobila.
“U Crnoj Gori je teško baviti se automobilizmom najviše zbog finansija. Ovo je skup, tehnički sport, treba automobil da je maksimalno pripremljen i da ste kao vozač na maksimumu spreme kako fizički tako i psihički. Puno su gume skupe, kao i priprema automobila koja je specifična. Ja imam sreću što puno radim oko svog automobila sam pa ne moram tu da trošim, ali tu su kao što rekoh gume i ostali potrošni materijal koji je dosta skup. Takođe, tu su putovanja na trke, nešto što iziskuje veliki novac“.
U povratničkoj sezoni mnogo su mu pomogli sponzori koji su stali iza njega, među kojima je i kompanija Lob.
“Ove godine imam nekoliko sponzora koji su mi baš pomogli da se vratim onako kako treba. Tu je Lob kompanija, FAS kompanija, pomažu mi i momci iz PG garaže, braća Đonovići, idemo na trke zajedno, vozimo zajedno, oni šlepaju auto i to je dio koji mi puno olakšava“, jasan je Vujačić.
Automobilizam je strast koju ne može da shvati onaj koji nije sjeo za volan osjetio to. Međutim, kako Vujačić kaže, kad se jednom proba – čovjek se otruje.
“Da se živi ne može, niko nije zaradio na trkama – u Crnoj Gori pogotovo. Ali to je strast koja je posebna i koja pokreće čovjeka. To ne može ni da shvati svako. Ko ne sjedne u auto i to ne osjeti, sigurno ne može da shvati, međutim jednom kad se sjedne otruje se čovjek što se kaže. Poslije toga se baš teško iz toga izlazi“.
Otkriva nam i koliko košta jedna sezona.
“Sve zavisi gdje voziš i zavisi od raznih faktora. Ja volim da idem na trke kako bih napravio vrhunski rezultat i onda to više košta. Ne štedim ni gume nikada, volim i da nađem i neki skromniji i ljepši smještaj. Okvirno sezona u crnogorskom šampionatu košta oko 10 hiljada eura“.
Za njega je otežavajuća okolnost i privatni posao kojim se bavi. Naglašava da na trke ide umoran, ali da mu je prednost u odnosu na ostale to što odlično poznaje staze koje se voze.
“Mnogo je teško, posebno ako se bavite privatnim poslom kao što se ja bavim. Imam servis koji radi 30 dana u mjesecu i pravo da vam kažem idem umoran na trke, ali pođem dan-dva ranije pa mogu i da se malo odmorim i da se psihički pripremim. Manje-više znam sve te staze napamet pa mi je lakše i da se pripremim u tom smislu. Puno se trenira, puno se kilometara provede na stazi kako bi se zapamtila svaka krivina da se ne bi desio neki kiks. Ne daj Bože da promašiš krivinu – završeno je“.
Stanje u crnogorskom automobilizmu nije baš najbolje, ali ne želi Vujačić da sve posmatra negativno.
“Vidite da je svaki sport pao na neke niske grane. To je šteta za omladinu, za buduće generacije koje dolazi, ali treba čovjek da bude optimista da će se nešto promijeniti na bolje, jer ako gledate sa one druge strane – teško je. Nadam se da će sve biti bolje, to je nekad naša nada“, jasan je on.
Mnogo djece se interesuje za trke. Najsvježiji primjer je Marjan Đokić koji je sa samo sedam godina vozio Svjetsko prvenstvo u kartingu na čuvenom Le Manu. Osim njega tu su Nikola Radetić, Stevan Pejović i ostali.
“Naravno da me raduje i to je budućnost jer sve počinje od kartinga. Drago mi je što ta djeca puno treniraju, što se ulaže u njih i želim im puno sreće i uspjeha jer to je budućnost automobilizma u Crnoj Gori“, kazao je Mirko.
Smatra da je Marjan velika perspektiva crnogorskog automobilizma i smatra da će zajedno sa svojim trenerom, Ivanom Pavićevićem, dostići velike rezultate.
“Taj dječak je zaista velika perspektiva našeg sporta, ima i vrhunskog trenera, Ivana Pavićevića, koji je bio višestruki prvak u kartingu bivše Jugoslavije i baš mi je drago što su se našli i mislim da će dostići baš dobre rezultate“.
>>> Marjan Đokić i Ivan Pavićević za Lob Sport
Od 11. godine popravlja motore, sklapa mjenjače i sve ostalo. Uz svog oca zavolio je automobile i sve što ide uz njih.
“Moj pokojni otac je držao automehaničarsku radionicu i ja sam uz njega uvijek bio tu, pomagao mu, popravljao automobile i tako sam izučio zanat kojim se bavim i danas i tu se rodila ta ljubav prema autima. Ništa se nije promijenilo, i dalje popravljam auta, radim u servisu i volim auta jer što god da radite morate to da volite. Ta mi se ljubav stvorila od malena. Ja sam sa sedam godina počeo da vozim auto. Bila je 1992. godine emisija sa Draganom Radulovićem o meni i kada je pogledate sve će vam biti jasno. Od 11. godine popravljam motore, sklapam mjenjače, tako da imam veliko iskustvo“.
Želi da ovu sezonu završi šampionski, a za to mu je potrebna još jedna pobjeda. Poslije toga će razmišljati o sljedećoj godini. Želja mu je da se oproba u jačoj konkurenciji van Crne Gore.
“Što se tiče budućnosti gledam ovu sezonu da završim šampionski. Evo ove sezone imam četiri pobjede, računam ako ostvarim još jednu, titula je osigurana. Za sljedeću godinu ćemo vidjeti. Sve zavisi od sponzora, volio bih da odemo van Crne Gore i da se oprobamo u jačoj konkurenciji, pa ćemo da vidimo. Sve zavisi od finansija, što se moje želje tiče ona je tu i velika je“, zaključio je Mirko Vujačić u razgovoru za Lob Sport.
