Kroz rubriku Predstavljamo trudimo se da ljudim pored standardnih i popularnih sportova približimo ljepotu onih, uslovno rečeno, manje popularnih.
>>> Ragbi klub Crvena stijena – nekada nepoznanica, sada sport koji najmlađi žele da treniraju
Jedan od takvih jeste i ragbi, sport koji poslednjih godina dobija na važnosti u Crnoj Gori, kako kroz reprezentativne selekcije, tako i kroz klubove koji se osnivaju ili su već osnovani.
Jedan od pionira ragbija u našoj državi je ragbi klub Budućnost iz Podgorice.
“Sam dolazak ragbija u Crnoj Gori je specifičan, a kao bivši igrač čuo sam da je stigao ovdje. Još tokom 2011. godine u Podgorici je počeo neformalan razvoj ragbija kroz održavanje treninga na livadama i drugim slobodnim mjestima na otvorenom prostoru. Prvi nezvanični trening se odrzao u parku kod 13. Jula, dio grada Stari Aaerodrom, prvi igrači su bili najbliži prijatelji, braća, kumovi i kolege. Prva dva kluba koja su zvanično formirana u Crnoj Gori su Arsenal iz Tivta, Krstaši iz Kotora i treći klub je ragbi klub Budućnost“, rekao je osnivač podgoričkog kluba Ivan Stojanović.
Svaki početak je težak, a kada je još u pitanju grub sport kakav ragbi jeste, onda to dobija dodatnu težinu i osude okoline.
“Na samom početku bilo je veoma teško, društvo je imalo predrasude kako je pregrub. Problem je bilo naći i stadion, vlasnici terena su strepljeli da im ne uništimo podlogu. Prvi treninzi su se održavali u parkovima, na livadama, kao i na prostorima koji imaju veću zelenu površinu. Uz pomoć fudbalskog kluba Crvena stijena ragbi se prvi put u Podgorici igrao na nekom zvaničnom stadionu. Utakmice su se igrale na glavnom stadionu a treninzi na pomoćnom terenu“.
Ono što sigurno raduje jeste da su ljudi već počeli da se navikavaju na ragbi, a mlađe kategorije su sve brojnije.
“Kod nas treniraju svi, od šest do 106. Imamo mnogo djece koja su zainteresovana za ragbi, i prema njima se ophodim sa puno pažnje i ljubavi. Stavljamo fokus na afirmaciju najmlađih igrača. Prosječna starost igrača na terenu nam je bila 16 godina sto je činjenica sa kojom se slabo koji klub može pohvaliti. Ove sezone imamo iste te igrače i desetak novih“.
Uz ragbi se uvijek veže i prijateljstvo, i pored sve svoje grubosti, smatra se sportom sa najviše fer-pleja.
“Mi smo kao jedna velika porodica. Iznjedrili smo niz igrača koji su kasnije čak i nosili igru reprezentacije a i igrali u inostranstvu. Politika kluba je takva da smo svi jedan i jedan su svi i ne smatramo da treba isticati bilo koga u ovom sportu”.
Pored toga što je akcenat stavljen na mlade, Budućnost daje i reprezentativce koji predstavljaju Crnu Goru van granica.
“Mogu slobodno da kažem da vidim svijetlu budućnost kluba. Prošle godine smo imali tri reprezentativke. Ove godine jedna dama i četrnaest muških ragbista su dobili poziv za nacionalni tim što je svakako za ponos“, rekao je Stojanović koji se prisjetio i, za njega, najljepšeg momenta od osnivanja kluba.
“Kao najljepši trenutak ostaće prva utakmica odigrana u Podgorici. Zanimljivo, oženio sam se u subotu, a u nedelju odigrao utakmicu. Takođe ostaće upamćeno i osvajanje prvog mjesta na turniru u Nikšiću. Sjajna stvar našeg kluba je što je imao viziju širenja ragbija u cijeloj Crnoj Gori“, rekao je naš sagovornik.
