Skloni smo kao narod da se u sportu ne zadovoljavamo samo plasmanima na velika takmičenja, iako je to s obzirom na veličinu države i druge okolnosti ogroman uspjeh, a u posljednje vrijeme nismo zadovoljni ni kad u nekom sportu uđemo među najboljih 10 na svijetu ili Evropi.
Posebno je to izraženo kada su u pitanju najbolje crnogorske rukometašice. Naravno, od 2012. godine sve generacije Lavica nose to teško breme zlatnog tima Dragana Adžića koji se popeo na evropski tron te došao do olimpijskog srebra. Nije ništa čudno da su očekivanja velika, to su, uz vaterpolo uspjehe, najveći podvizi crnogorskog sporta. Međutim, objektivnosti i realnosti nam nedostaje u posljednjih par godina.
Iako smo 2022. imali bljesak i došli do evropske bronze činjenica je da ni u ženskom rukometu više ne pripadamo samom vrhu i to nije ništa strašno. Nedavni plasman u četvrtfinale Svjetskog prvenstva tima Suzane Lazović bio je odličan rezultat, ali borba za medalje je objektivno bila daleko. Kada se iz prve ruke uvjerimo kako tretiramo talente ženskog crnogorskog rukometa – nije ni čudo.
Ekipa Lob Sporta bila je u posjeti treningu Ženskog rukometnog kluba Trebjesa koji se održavao u, narodski rečeno, led ledenom Sportskom centru Nikšić. Tek pola sata pred kraj treninga upaljeno je grijanje, ali ne zbog djevojaka koje su već sat vremena marljivo radile, već zbog košarkaša Sutjeske koji jedini imaju pravo na grijanje tokom treninga u dvorani.
Naravno, za sve postoji i druga strana priče, ali da li je grijanje dvorane u kojoj stasavaju nosioci najbolje ženske reprezentacije luksuz? Snašli su se iz Trebjese – griju ruke i loptu posebnim uređajem kako bi pripreme za nastavak prvenstva sproveli na najbolji mogući način. Ono što je sigurno, izgradiće ovo karakter igračicama nikšićkog kluba i probuditi želju za uspjehom.
O nastanku kluba, sistemu rada, nagradama, ambicijama i ciljevima razgovorali smo sa glavnim trenerom Trebjese, Milošem Perovićem.
“Osnovani smo 13. jula 2013. godine na prelijepi praznik Dan državnosti Crne Gore. Od prvog dana smo imali jasan cilj šta želimo. Postavljena je strategija da se dobro radi sa mladim uzrastima, u čemu smo uspjeli. O tome govori šest titula prvaka Crne Gore, četiri vicešampionske titule, dosta puta na trećem mjestu, u kontinuitetu smo uvijek u prve tri ekipe. Na to su se nadovezali reprezentativni uspjesi, u svakoj generaciji imamo reprezentativaca ne samo Crne Gore već i Bosne i Hercegovine. Mislim da smo u svim ovim godinama uspjeli da postignemo taj permamentni cilj razvoja igračica“, započeo je Perović razgovor za Lob Sport.
Sezona se razvija jako dobro. U seniorskom uzrastu Medvjedice na polusezoni zauzimaju treće mjesto, a ispred su samo Budućnost i Levalea.
“Željeli smo da u seniorskom uzrastu živimo od našeg rada u mlađim kategorijama. Ove godine i te utakmice što smo izgubili bilo je tijesno, sa jedan ili dva razlike. To je proces sazrijevanja djevojaka. Normalno, ne možemo očekivati titulu u seniorskom uzrastu, nemamo tih ambicija, ali nam je cilj da djevojke rastu u sistemu koji smo izgradili. Dosta igračica prepozna da je ovo sredina za napredak i ljestvicu više“.
Dotakao se 38-godišnji stručnjak i mlađih kategorija koje su na polovini takmičenja u ligi u još boljem momentu.
“Što se tiče mlađih kategorija – 2010. godište je bez poraza jesenji šampion, a 2012. sa neke dvije, tri utakmice manje nalazi se u vrhu tabele. Nije posložena ta liga da igraju svaki vikend. Možemo biti izuzetno zadovoljni“, istakao je šef struke Trebjese.
Završetak 2025. godine bio je najbolji mogući. Trebjesa je proglašena najboljim klubom u Nikšiću, a takođe su dobili i nagradu za 99 najuspješnijih klubova regiona.
“Dobili smo prošle godine nagradu za najbolji klub u Nikšiću što je izvanredan uspjeh, nadovezalo se na to da smo dobili i nagradu za 99 najuspješnijih klubova regiona, to su dvije najznačajnije stvari za klub. Imali smo reprezentativke Crne Gore od seniorske pa do mlađe pionirske reprezentacije. Zajedno sa mnom smo napravili istorijske rezultate kada je u pitanju kadetska selekcija na Mediteranskim igrama i Evropskom prvenstvu. Jedna od najuspješnijih sezona“.
Stiglo je dosta i individualnih nagrada što je još jedna potvrda da se u 2025. godini u taboru Medvjedica radilo jako dobro.
“Iz Opštine su istakli da je ovo bila nauspješnija sportska godina ikad pa to još više daje na značaju našoj nagradi. Potvrda je to velikog rada. Dobili smo i dosta indvidualnih nagrada – Maša Dubljević je bila najbolji golman Evropskog prvenstva za kadetkinje, Ivana Savić najbolji igrač tog šampionata i dva puta najbolja na Mediteranskim igrama. Anđelina Orbović je bila najbolji lijevi bek, moja malenkost je dobila trostruku nagradu za najboljeg trenera u izboru Rukometnog saveza Crne Gore, tako da je to sve potvrda kvalitetnog rada“.
Cilj je da većina igračica dođe do seniorskog nivoa i da može da živi i zarađuje od rukometa.
“U veoma teškoj konkurenciji smo ostvarili odlične rezultate. Nije to samo jedna ekipa to su bukvalno sve mlađe kategorije, 2008. godište je bilo prvak, 2010. viceprvak, 2014. godište nije izgubilo utakmicu. Svih 14 međunarodnih turnira na kojima smo učestvovali smo osvojili, to je takođe pokazatelj ogromnog i sistemskog rada. Nije bitan samo rezultat, već i način na koji će one odgovoriti na obaveze. Danas u ženskom rukometu u regionu najviše imamo igračica koje su ponikle u Trebjesi i igraju na seniorskom nivou. Cilj nam je da ta djeca dođu do seniorskog nivoa. Imamo preko 20 igračica koje žive od rukometa i to je velika stvar“.
Interesovanje za ženski rukomet u Nikšiću je veliko, o tome ne svjedoče samo tri kluba u gradu čelika i piva već i dobro ispunjene tribine kada na red dođu gradski derbiji.
“U Nikšiću imamo tri ženska rukometna kluba i veliki broj djece trenira, gradski derbiji su najposjećeniji, imali smo veću posjetu nego neke košarkaške i fudbalske utakmice. Naša publika je dosta razmažena i ne zna šta treba očekivati od djece koja su u fazi razvoja. Nijedan vrhunski trener ne radi sa ovim generacijama, uvijek je to neki profesionalni nivo. Znate i sami da su ovo djeca u periodu puberteta kada su sve moguće emocije povezane i da su treneri kao drugi roditelji i savjetnici“, naglasio je Perović.
Ono čemu pridaju veliki značaj u Trebjesi jeste i kako roditelji utiču na igračice. Otkrio nam je Perović da imaju udruženje roditelja koji podržavaju ekipu kroz sve lige.
“Imamo udruženje roditelja, jedan smo od rijetkih klubova koji ima to. Udruženje prati igračice na svim utakmicama bila to Prva ili pionirska liga. To je stvar koju izuzetno gajimo. Moraju se i roditelji edukovati, ne može se očekivati da u ovom uzrastu budu profesionalci, to su djeca kojima je potrebno igre, razonode i podrške. Nije potrebno da kad dođe kući prvo pitanje bude ‘Koliko si golova dala?’, to su neke naše boljke koje nam ne daju da napredujemo. Treba da budemo savjetnici, da one uživaju u sistemu“.
Mišljenja je trener nikšićkog kluba da ne treba žuriti u razvoju i da škola rukometa traje sve do 20. ili 21. godine te da tek nakon toga igračice treba da ulaze u profesionalne vode.
“Gledao sam kako to rade vrhunski klubovi. Pokušavamo to da uvedemo i ovdje. Smatram da škola rukometa traje do neke 20. ili 21. godine i da nakon toga imaju narednih 10 godina da naprave karijeru. Uvijek žurimo, mislimo da ako do 18. godine ne napravimo nešto, da ne treba da se bavimo sportom. Današnji period biološke starosti je drugačiji, drugačiji je i način kako se nekad treniralo. Nekada su djeca mnogo trenirala i nisu bila opterećena, živjelo se za putovanje. Djeci je danas dosta toga dato i ponuđeno, pokušavamo sa dosta priče da uvedemo taj sistem o kojem sam pričao. Uveli smo i neka pravila ponašanja u klubu, dolaska na trening i utakmicu. Jednostavno da postoji odgovornost. Ako ne dolaze na trening da znaju da treba da se jave i slično”.
Bez obzira na sportske obaveze jako je bitno da se ne zaborave ni školske obaveze.
“Takođe, želimo da budu i dobri đaci u isto vrijeme. Tu imamo dobru saradnju sa svim profesorima. Većina ovih igračica ide u sportsku gimnaziju i tu bi trebalo da se napravi sistem. Da to bude sportska gimnazija u pravom smislu, kako bi djeca imala jedan dodatni trening, tako bi još više napredovali. Imamo dosta ideja, projekat sportske dvorane je nešto što je neophodno Nikšiću“, jasan je Perović.
Dakle djevojčice su zainteresovane za rukomet, ali moraju ući u sistem koji je postavljen. Takođe, osvrnuo se još jednom na uticaj roditelja.
“Djece ima, ali se mora kanalisati u sistemu da znaju šta su njihova prava i obaveze i onda bi imali puno veće rezultate. Posebno naglašavam, iz sopstvenog primjera to kažem, moramo vršiti edukaciju roditelja, načina na koji oni podržavaju djecu, da oni nisu treneri, menadžeri i da nisu ti koji treba da odlučuju u sportskom smislu. Naravno treba da budu podrška i da ulažu u djecu, sreću ne treba oduzimati, treba da uživaju u tome, a ne da se opterećuju hoće li uspjeti ili ne. Faktor sreće je u sportu najbitnija stvar. Talenata ima, ali da bi se uspjelo mora dosta faktora da se poklopi. Ne izmišljamo toplu vodu, samo treba da budu u određenom sistemu i da u to vjerujemo“.
Svi koji žele u Trebjesi će dobiti šansu, naglasio je Miloš, posebno zbog Prve lige koja ima prije svega funkciju da razvija igračice.
“Voljeli bi da se uvijek ne vraćamo na početak i osnovne stvari. Uvijek na startu sezone ima neko ko mijenja sredinu ili ne može da isprati tempo rada, to je već druga stvar na kojoj moramo raditi. Dajemo kao klub šansu svim igračima da se dokažu, da vjeruju u ono što rade. Takva nam je liga da možemo dati igračicama mogućnost da se razvijaju. Mi, kao klubovi, a u Crnoj Gori je dosta privatnih klubova, treba da se zatvorimo u radu i da svu tu kvalitetnu djecu sačuvamo. Niko neće da radi na godinu dana, to je uvijek neki mini olimpijski ciklus od četiri godine”.
Dotakli smo se i kadetske reprezentacije koju je ovoga ljeta zajedno sa Bobanom Krstović Raičević predvodio do istorijske bronzane medalje na Evropskom prvenstvu. Još ljepše je što je uspjeh ostvaren u Podgorici.
“Bobana Krstović Raičević, Dobrislav Vujović, Anđela Kontić Perović koja je fizioterapeut i ja činimo stručni štab kadetske reprezentacije i sa tom generacijom smo u šest godina osvojili pet medalja. To je izuzetno zahtjevan trenažni proces sa malim ulaganjima. Za evropsku medalju smo se pripremali na Ivanovim koritima gdje smo imali samo poligon na otvorenom, pa potom je bila druga faza bila u Nikšiću i treću završnu fazu smo sproveli u Podgorici i onda dođete u situaciju da osvojite medalju. Imate države koje imaju po 100 hiljada igračica, sve moguće uslove i ne dođu do medalja. Uvijek će se naći neko novi, ali mi nemamo luksuz da kao ostale države za jedno prvenstvo prijavimo jednu, a onda za sledeće prvenstvo potpuno drugu generaciju. Imamo to što imamo, mislim da je najveći uspjeh naš lično i to što smo u A selekciju imali pozive iz kadetske reprezentacije. Mislim da će ih u narednom periodu biti još više“.
Iako su zadovoljni situacijom u klubu ne zadovoljavaju se iz Trebjese. Imaju u planu neke ambiciozne projekte poput igranja regionalne lige, a želja je da se oprobaju i na evropskoj sceni.
“Normalno, uvijek imamo novih ambicija i ciljeva. Želimo da podižemo ljestvicu. Nadamo se da ćemo igrati jednom Evropu i da vidimo kako to izgleda, pisali smo projekte da igramo regionalnu ligu u pauzama. Tipa januar je potpuno slobodan za utakmice, kao i polovina februara, to bi moglo da se iskoristi. Mogla bi se napraviti regionalna liga za seniorke. Tu priču smo pokrenuli zajedno sa klubovima iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske. Vidjećemo sledeće godine da li će se to ostvariti, ali to je pokazatelj šta želimo. Na ovom nivou trenutnom kada bi doveli par igrača to je već ozbiljna ekipa za Evropu. Filtriramo sve što radimo, ne žurimo, jasan nam je cilj šta želimo – ko to prepozna ima put ka uspjehu, ko ne prepozna, nismo na istim talasnim dužinama što bi se reklo. Imamo dovoljno stručnosti i što je najvažnije stalno se usavršavamo. Uspostavićemo saradnju sa još nekim klubovima, nismo od onih koji misle da sve znaju. Uvijek želimo da dodamo stvari koje su aktuelne i ka tome težimo“, kazao je trener Medvjedica.
Ideja je da se iskoriste povoljni avionski aranžmani iz Podgorice kako bi igrali turnire i van granica bivše Jugoslavije.
“Organizatori smo tri međunarodna turnira: Mini trofej Trebjese, Trebješko kup i Kup Trebjese. Zovemo ekipe koje su najbolje u tim uzrastima. Isto tako, učestvovali smo na svim najjačim turnirima u regionu i sa svih smo donijeli prva mjesta i individualne nagrade. To djeca najviše vole, da prođu sve to i da vide kako to izgleda. Cilj nam je da idemo i van granica bivše Jugoslavije. Kao što sami znate za sve to su potrebna određena finansijska sredstva. Neka je ideja da iskoristimo ove ‘low cost’ letove i da imamo saradnju sa određenim klubovima ili da oni dođu ovdje da sparingujemo jer samo tako možemo da napredujemo. Nadam se da će Crna Gora brzo ući u Evropsku uniju i to bi nam olakšalo stvar. Pozivam sve ljude koji žele da pomognu da dođu na naš trening, vide kako to izgleda, nisu to velika ulaganja u rukomet kao što su u ostale sportove. Više su to osnovna sredstva i lijepo je kada dođu rezultati“.
Takođe, ne libe se da pošalju djecu na usavršavanja i kampove koji ubrzavaju njihov rukometni razvoj.
“Klubovi stvaraju igrače, a reprezentacije kreiraju one koji su vrhunske klase. Sve što se nauči u klubovima je jako bitno. Igračice takođe imaju mnogo individualnog rada i to je preduslov da napreduju. U stalnoj sam komunikaciji sa dosta trenera koji predvode vrhunske klubove i reprezentacije i želimo da pratimo trendove. Želimo da djecu šaljemo na usavršavanja, naše igračice idu na kamp kod Ratka Nikolića i kamp Z23“.
Iako sve igračice zaslužuju pažnju, njih sedam je osvojilo medalju na Evropskom prvenstvu za kadetkinje, dva imena su se posebno izdvojila u 2025. godini. Maša Dubljević je dobila nagradu za najboljeg golmana šampionata, dok je Ivana Savić dobila MVP priznanje, a kao kruna svega došao je i poziv za A selekciju.
“Ako se budu na pravi način razvijale biće zvijezde i evropskog i svjetskog rukometa, ne samo crnogorskog. Njih dvije su stabilne, na mjestu su, a sve što su uradile zaslužile su svojim radom. Najvažnije je da su svjesne da treba još da rade i da glavama nisu već negdje kao da igraju Ligu šampiona, a da nisu osnovne stvari naučile. One vjeruju u sistem, marljivo rade, posvećene su maksimalno. Mislim da u godinama koje slijede mogu biti nosioci A reprezentacije, ali sve to ide u hodu“, kazao je trener nikšićkog kluba.
Što se tiče prvog tima ambicije su jasne – ne zanose se osvajanjem titule, ali žele da stalno budu u vrhu i da gaje prepoznatljiv stil rukometa.
“Želimo da budemo u vrhu kada je u pitanju Prva liga. Jasno je definisano da samo posljednji klub ispada, a da ostali mogu da igraju Evropu. Treba da se razvijaju bez rezultatskog pritiska, znamo da Budućnost osvaja duplu krunu i sa ostalim stvarima se možemo fokusirati na stvaranje igračica te da igraju prepoznatljiv rukomet kao što smo i igrali u prvom dijelu sezone“.
Sa druge strane, u mlađim kategorijama ambicije Trebjese su najviše.
“Kada su u pitanju mlađe kategorije tu ćemo se boriti za titule prvaka Crne Gore, ali i da one napreduju. Cilj nam je da izađemo na što više međunarodnih turnira u regionu i Evropi, te da igračice osjete te jače utakmice, da putuju i da se što više socijalizuju“, zaključio je Miloš Perović u razgovoru za Lob Sport.
