Na Olimpijskim igrama u Parizu danas su na programu četvrtfinalni dueli na vaterpolo turniru.
Prvi put među osam najboljih reprezentacija na najvažnijem sportskom takmičenju na planeti neće biti vaterpolista Crne Gore.
Podatak za brigu. Kada se pogleda briga države i državnih insistuacija, pa i pogledi i javne izjave pojedinih državnih poslenika vezane za profesionalni sport – to je realan slijed događaja.
Postoji opasnost da padnemo još niže, jer su Amerikanci, Australijanci, pa i Japanci posljednjih godina srušili zlonamjerne tvrdnje neupućenih pojedinaca da se vaterpolo igra samo u šest zemalja…
Opasnost postoji ukoliko se nastavi nebriga za jedini sport koji nas je predstavljao na svim dosadašnjim Olimpijskim igrama. Od takmičenja do takmičenja, od godine do godine, pišemo o istim problemima – Herceg Novi i dalje nema zatvoreni bazen, Podgorica i dalje nema seniorski klub, vaterpolo je i dalje sport tri grada…
Budva i Kataro su na amaterskom niovu, na ivici egzistencije, Primorac se ove godine vratio u Regionalnu ligu, Jadran je jedini stabilan. Mladi igrači su primorani da se zbog egzistencije, ili okrenu drugim zanimanjima ili da du u inostranstvo, gdje ne dobijaju minute bez kojih nema sazrijevanja.
Sve to se odrazilo i na rezultate.
PRVI PUT BEZ ČETVRTFINALA
Rezultat u Parizu je jedan od najlošijih u istoriji crnogorskog vaterpola. Još samo dva puta Ajkule nisu na velikim takmičenjima doplivale do četvrtfinala – u zlatno doba našeg vaterpola na Svjetskom prvenstvu u Rimu 2009. i tačno 10 godina kasnije u južnokorejskom Kvangdžuu.
Učinika od samo jedne pobjede i to preksinoć, u posljednjem kolu protiv Rumunije, protiv koje su svi upisali u glavama tri boda i prije nego što je turnir počeo i četiri poraza učinak su za zaborav.
Nije, međutim, bilo sve tako crno u crvenom taboru. Djelovalo je da naši momci imaju veliko samopouzdanje i vjeru u sebe, što je za svaku pohvalu. Nakon prve utakmice protiv svjetskog prvaka Hrvatske, gdje su momci Vlada Gojkovića bili konkurentni dvije i po četvrtine, uslijedile su odlične partije protiv Grčke i Italije i dva poraza nakon peteraca.
Heleni su imali obilatu pomoć sudijskog para, ali je i za taj i za meč sa Setebelom, kao i u mnogim prethodnih takmičenjima karakaterističan bio pad u momentima kada se “lomio” rezultat, odnosno u samom finišu.
Svojstveno je to mladim ekipama, a Crna Gora jeste bila najmlađa u Parizu i to je fakat. Međutim, praktično svi momci koji brane boje Crne Gore imaju u svojim rukama i nogama već četiri velika takmičanja i mečeve “biti ili ne biti”.
Jednostavno, nema lidera među Ajkulama. Čovjeka koji bi smirio igru i povukao kada treba. Posebno se to vidjelo u odlučujućem meču za četvrtfinale kada su Amerikanci poveli 5:1. Nije bilo nikoga da zaustavi brod koji tone. Pokušao je Bogdan Đurđić, ali nije uspio.
Utakmica sa Jenkijima ogolila je sve probleme u našem timu. Znalo se i prije početka šampionata da će taj meč odlučivati vlasnika četvrtog mjesta u A grupi. Amerikanci su izgledali kao da su se spremali samo za taj meč, iako su dva dana ranije potopili i Hrvatsku. Ajkule – kao izdušen balon, realizacija igrača više (10-0) govori da su podlegli pritisku, a morali su Crveni u tom meču biti na vrhuncu forme.
Jasno je da zbog toga krivica ide isključivo na dušu stručnog štaba.
Očito da ni put oko svijeta na pripremama, od Crne Gore do SAD, nazad preko Francuske u domovinu nije bilo najsrećnije rješenje.
GOJKOVIĆ PREDAO SUDBINU U RUKE UPRAVNOG ODBORA
Pitanje kolika je odgovornost stručnog štaba i da li ga treba osvježiti nakon rezultatskog neuspjeha mora se postaviti.
Gojković je selektor najtrofejnije crnogorske reprezentacije devet godina. Odradio je veliko podmlađivanje, stvorio novu generaciju, ali od Budimpešte 2020. godine ne možemo dalje od četvrtfinala. Uvijek je to nepremostiva prepreka. Rezultati govore da bi neko drugi možda, umjesto Vladimira, morao da pokuša, pogotovo jer su Olimpijske igre u Parizu trebale biti zaokruživanje jednog ciklusa gdje smo trebali biti na vhuncu.
Umjesto toga, ubilježili smo najlošiji plasman u posljednjih pet godina.
U jednom momentu je bilo praktično izvjesno da će Pariz biti poslednja stanica za Gojkovića. Isticao je selektoru ugovor zaklučno sa Olimpijskim igrama, u vaterpolo kuloarima se uveliko priča da će se vratiti na upražnjenu klubu hercegnovskog Jadrana, koju je prepustio Petru Radanoviću upravo da bi se posvetio reprezentaciji.
Međutim, dan nakon poraza od Amerikanaca, Gojković je u mikrofon Javnog servisa kazao da će odluku da li će ostati na klupi nacionalnog tima donijeti po povratku u Crnu Goru i nakon razgovora sa članovima upravnog odbora Vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore.
Gojković posjeduje enormno vaterpolo znanje, o njegovoj igračkoj karijeri i genijalnosti ne treba trošiti riječi, govorili su o tome velikani svjetskog vaterpola, od pokojnih Petra Porobića, Nenada Manojlović, pa maestra vaterpola Vladimira Vujasinovića.
Odmah je na startu trenerske karijere pokazao talenat i za taj posao. Međutim, samo dvije medalje sa velikih takmičenja za devet godina, četvrtfinale kao najveći domet na poslednjih sedam velikih takmičenja neupitno potvrđuju da je potrebna nova hemija.
Svojevremeno je Vaterpolo savez Srbije smijenio Dejana Udovičića, čovjeka koji je osvajao sa Delfinima medalje na svakom takmičenju gdje se pojavio, praktično uvijek najsjajnije, osim na Olimpijskim igrama, gdje nije mogao više od bronze. Umjesto jednog došao je drugi Dejan, Savić i osvojio zlato na OI u Riju 2016. i Tokiju, pet godina kasnije.
Na čelnicima VPSCG je odluka da li primijeniti sličan recept u pokušaju da se napravi iskorak ili dati Gojkoviću još jednu šansu.
Ovi momci će do Svjetskog prvenstva u Singapuru biti iskusniji za jednu godinu. Problem ranog odlaska u inostranstvo pojedinih talenata i nedostatka jakih klupskih utakmica će biti kratkoročno riješen povratkom Primorca u Ligu šampiona, gdje kroz kvalifikacije može i Jadran.
Mondijal vodenih sportova će ujedno označiti prvu godinu novog olimpijskog ciklusa, ciklusa koji će se završiti u Los Anđelesu 2024.
Bez obzira da li će se u novi ciklus ući sa Gojkovićem na klupi ili sa nekim drugim, ako država ne odluči da pomogne vaterpolo sport, jasno je da ćemo i nakon Singapura pričati o istim problemima a u LA je daleko i ko zna da li će crnogorskih vaterpolista biti u Gradu anđela…
UČINAK GOJKOVIĆA NA KLUPI CRNE GORE
SVJETSKA PRVENSTVA
2017. 5. mjesto – Budimpešta (Mađarska)
2019. 10. mjesto – Kvangdžu (Južna Koreja)
2022. 8. mjesto – Budimpešta (Mađarska)
2023. 8. mjesto – Fukuoka (Japan)
2024. 8. mjesto – Doha (Katar)
EVROPSKA PRVENSTVA
2016. SREBRO – Beograd (Srbija)
2018. 6. mjesto – Barselona (Španija)
2020. BRONZA – Budimpešta (Mađarska)
2022. 7. mjesto – Split (Hrvatska)
2024. 6. mjesto – Zagreb (Hrvatska)
OLIMPIJSKE IGRE
2016. 4. mjesto – Rio de Žaneiro (Brazil)
2020. 8. mjesto – Tokio (Japan)
2024. 9. mjesto – Pariz (Francuska)
UKUPNO
9 godina – 13 takmičenja – dvije medalje
