VREMEPLOV

Nezaboravna drama i istorijski iskorak Lavova u Norveškoj

Draško Mrvaljević. Foto: EHF

Istorija je tu da pedantno pamti. Rukometna reprezentacija Crne Gore prvi je nacionalni tim koji se od obnove nezavisnosti, krenuvši od samog početka, domogao velikog takmičenja.

Bilo je to Evropsko prvenstvo u Norveškoj 2008. godine. Crna Gora je pod Perom Miloševićem prokrčila put do elitnog turnira, gdje je potom vodio selektor Ranko Bana Popović. Lavovi su igrali u grupi B sa Rusijom, Danskom i domaćinom Norveškom, a dalje su prolazile tri selekcije.

I upravo je taj 17. januar 2008, ispostaviće se, ostao zlatnim slovima upisan, iako se dogodila nevjerovatna utakmica protiv Zbornaje – olimpijskog šampiona iz 2000, dvostrukog svjetskog iz 1993. i 1997. te evropskog prvaka iz 1996. godine.

Svejedno, Crna Gora je igrala hrabro i na debiju konstantno vodila u Dramenu pred 4.000 gledalaca, uz brojnu podršku putem TV ekrana. Bilo je tu prednosti 8:5, 9:6, a na odmoru 16:15. No, u nastavku je suparnik tvrdoglavo jurio zaostatak i uspio da preokrene na pet i po minuta prije kraja – 24:23.

Ipak, prvo je Zoran Roganović izjednačio, pa Alen Muratović pogodio za 25:24. U međuvremenu smo ostali sa igračem manje (isključen Mladen Rakčević), a selektor Rusije Vladimir Maksimov na devet sekundi prije kraja pozvao posljednji tajm-aut…

“Morate da ste pokretni, da napravite dva faula i kraj je utakmice, momci!”, rekao je selektor Popović.

“Ovo nam je zadnja utakmica, tako je gledamo! Ajde!”, kapitenski je poručio ekipi Goran Đukanović.

Ipak, planirani prekršaji su izostali, pa je tri sekunde prije kraja Andrej Starih prvim golom na utakmici sa distance pronašao je put do gola za konačni remi 25:25. Bio je to težak udarac i razočaranje za naše momke, koji su praktično sa zvukom sirene ostali bez premijernog trijumfa u svom prvom nastupu na Euru, ali i osvojili prvi bod.

Strašnu utakmicu odigrali su dirigent Draško Mrvaljević i pomenuti vihor Muratović, koji su postigli po sedam golova, dok je golman Goran Stojanović imao 13 odbrana, uz tri skunuta sedmerca. Ruse je predvodio Eduard Kokšarov sa osam golova iz 10 šuteva, uz osam odbrana golmana Olega Gramsa i tri njegovog kolege Alekseja Kostigova.

Međutim, u nastavku prvenstva svjedočili smo neviđenoj drami. Potom se našem sastavu dogodio očekivani poraz od Danske (24:32), a onda i od Norveške (27:22).

Istovremeno, do posljednjeg sekunda trajala je borba Crne Gore i Rusija ko će kao treći proći u narednu fazu, budući da je premijerni rival takođe izgubio od preostala dva suparnika – Norveške 32:21 i Danske 31:28. Na kraju je u filmskom scenariju odlučivao tek jedan gol u ukupnoj gol-razlici, a Crna Gora izašla kao pobjednik, prošla dalje i ostala upisana u zlatne knjige našeg sporta.

Crna Gora postigla je ukupno 71 gol, a primila 84. Sa druge strane, selekcija Maksimova tresla je mreže 74 puta, ali primila 88 pogodaka, pa je naša selekcija s ukupnom gol-razlikom -13 u odnosu na Zbornaju -14 uspjela da ostvari zacrtani cilj i obezbijedi dalje učešće u Skandinaviji.

>>> “Emocije su nas ponijele nakon nezamislivog prolaza u Norveškoj, to je temelj današnje reprezentacije”

Kao nagradu je dobila još tri utakmice. Jeste izgubila tijesno od Slovenije (31:29), potom i Hrvatske (34:26), a onda i od Poljske (39:23), ali taj januar od prije 16 godina definitivno je postao besmrtan u analima naše sportsko-rukometne arhive.