Dani za nama pokazali su da se licitacija za novog selektora fudbalske reprezentacije Crne Gore pretvorila u puko nagađanje potencijalnih kandidata, uz pregršt netačnih, navodno provjerenih, a ispostavilo se pogrešnih informacija.
>>> ANKETA Da li je Halilhodžić pravo rješenje za Crnu Goru?
Ne želeći da učestvujemo u tom igrokazu, Lob Sport okrenuo je jedra u drugu stranu. Tim povodom donosimo razgovor sa čovjekom i trenerom svjetskog renomea, a za kojeg potpisnik redova smatra da posjeduje reference za potencijalno budućeg selektora naše reprezentacije.
Niti je u pitanju nametanje, kako njemu, tako ni FSCG-u. Niti trenutno postoji nit koja garantuje mogući scenario da naš sagovornik zaista i postane selektor, osim intervjua koji ćete pročitati. Jednostavno, u promišljanju ko bi mogao da donese Crnoj Gori nešto što joj nedostaje izbor je pao na stratega iz Jablanice, pa je u tom maniru i vođen razgovor. Neka ovo bude neka vrsta asistencije, ukoliko bi ona uopšte mogla da pomogne na putu da se plasiramo na toliko čekano veliko takmičenje.
Vahid Halilhodžić čovjek je živopisne biografije. Nekada legendarni napadač mostarskog Veleža, Nanta i Pari Sen Žermena. Potom trener brojnih evropskih klubova i svjetskih reprezentacija. Trener, koji je na Mundijal odveo – četiri nacionalna tima…
“Dobar dan. U Parizu sam, provodim vrijeme sa porodicom i unučadima. Takođe, imam svoj biznis koji nadgledam”, otkrio je 71-godišnji gospodin Vaha kako i gdje provodi vrijeme pauzirajući od fudbala, a koji i dalje svejedno pomno prati.
Halilhodžić je, između ostalog, bio trener Veleža, Lila, Rena, PSŽ-a, Trabzonspora, zagrebačkog Dinama, Nanta, a radio je i u marokanskoj Rahi Kasablanki, arapskom Al Itihadu… Kao selektor je na Svjetsko prvenstvo odveo Obalu slonavače, Alžir, Japan i Maroko.
Sudbina je htjela da samo Alžirce predvodi na samom Mundijalu i dovede ih do osmine finala 2014. u Brazilu, gdje je nakon produžetaka tijesno izgubio 2:1 od Njemačke, kasnijeg šampiona planete. U Obali slonovače presudio mu je u međuvremenu Afrički kup nacija te je otišao prije SP-a. U Japanu je došlo do različitih gledašita u kojem pravcu bi trebao da ide njihov fudbal, dok mu se Maroko zahvalio nakon tri godine tik prije prvenstva u Kataru zbog odstranjivanja zvijezde Hakima Zijeha iz selekcije zbog nediscipline.
Na koncu je njegov Maroko, a koji je vodio Valid Regragui, završio četvrti i ostvario najveći uspjeh u ne samo svojoj, već u istoriji cijelog afričkog fudbala. Od tada je Vaha na odmoru…
“Iako sam se razočarao nakon svega sa Marokom, u slobodno vrijeme pratim evropski klupsk fudbal. Pogledam rezultate, tabele i aktuelno stanje. Pratim Velež, Dinamo i neke ekipe u kojima sam radio. Istovremeno, baš u posljednje vrijeme dobio sam brojne ponude izvjesnih reprezentacija. Neke su bogate, sramota me je koliko. Međutim, odbio sam sve i želim da se trenutno posvetim porodici i pomenutom biznisu”, naglasio je Halilhodžić za Lob Sport.
Zanimalo nas je da li prati crnogorski fudbal i koliko je upoznat sa stanjem u našem loptanju.
“Pratim povremeno crnogorsku fudbalsku ligu. Doduše, kako nemam gdje da gledam onda je to više putem rezultata i tabela, tako da ne mogu reći da sam u potpunosti upoznat sa stanjem. Naravno, znam neke igrače koji igraju po Evropi, a reprezentativci su. Takođe, ispratio sam i posljednje kvalifikacije. Vidio sam da ste bili blizu plasmana na Evropsko prvenstvo i da je malo nedostajalo. Tačnije, nedostajala su jedna ili dvije velike pobjede”, odmah rezimira iskusni stručnjak boljke koje su nas (opet) koštale učešća na smotri najboljih, ovog puta evropskih selekcija.
Prirodno, uslijedilo je pitanje da li se poznaje sa predsjednikom Fudbalskog saveza Crne Gore Dejanom Savićevićem i da li bi da, u nekom slučaju, zazvoni telefon i bude mu ponuđen posao selektora naše selekcije prihvatio veliki izazov, budući da nikad nije vodio evropsku reprezentaciju.
“Dejana Savićevića znam. Mislim da je negdje govorio da sam mu bio neka vrsta uzora. On je bio fenomenalan igrač i sjajna pojava. Zato mu želim, kao i svim građanima Crne Gore, da se reprezentacija u budućnosti domogne velikog takmičenja. Mislim da to zaslužujete. Uvijek sam kroz život i karijeru oko sebe imao neke Crnogorce s kojim sam se družio. Uvijek je tu bilo i dobrih fudbalera. Međutim, u ovom trenutku ne razmišljam o tome”, poručio je, pa dodao…
“Mada, možda bi od ljeta to moglo da se promijeni, ko zna…”.
Zanimljivo i teško razumljivo, iako je bezbroj puta bio nadomak nikada nije vodio svoju Bosnu i Hercegovinu, a na čijoj klupi nema ko nije dobio priliku. Međutim, ne i Vaha, koji je otkrio i zbog čega.
“Nisam prhvatio selektorsko mjesto Bosne i Hercegovine jer je mjesto selektora politički degradirano. Ne mogu da se pomirim s tim da reprezentacija ne igra u Banja Luci i ostalim gradovima. BiH fudbal je u teškoj situaciji. Ljudima je žao što nije došlo do toga da pomognem selekciji, ali je takvo stanje da nisam želio u to da ulazim na takav način i u takvom ambijentu”.
Prekaljeni trener stvorio je puno prijateljstava širom regiona i svijeta. S toga je bio pozivan na Mundijal prijateljstva u Ulcinju.
“Da, pozivali su me u na Mundijal prijateljstva u Ulcinju. Iako nisam bio, prelijepo je vidjeti sve te nekadašnje igrače koji se druže, zabavljaju i još jednom dokazuju da svi možemo zajedno da funkcionišemo na najbolji mogući način. Time se zaista šalje jedna divna slika. Nadam se da ću jednog dana doći u Crnu Goru kao turista. Volio bih to”, zaključio je Halilhodžić.
Crna Gora je imala nezaboravno iskustvo sa Zlatkom Cicom Kranjčarom, iako se avantura na kraju završila tugom i razočaranjem. Međutim, ostale su neizbrisive uspomene. I Faruk Hadžibegić imao je svoj manir i dobru rolu sa reprezentacijom u Ligi nacija.
Pretpostavljamo, sama pomisao da premijerno može odvesti Crnu Goru na veliko takmičenje i time ispisati istoriju našeg fudbala, a istovremeno i staviti šlag na svoj višedecenijski rad, sigurno našeg sagovornika ne može ostaviti ravnodušnim.
Da li ćemo čekati Vahu kao turistu ili pokušati da ga ubijedimo da uplovi u, vrlo vjerovatno, svoju posljednju (možda i najbajkovitiju) trenersku misiju – pitanje je obostrane volje, razumjevanja i okolnosti.
