Istina je da su sport i sportisti rijetko zdravo stablo u Crnoj Gori, koje konstantno plodove donosi.
Istina je da se, uz ovako malu bazu, na svakom pedalju svijeta suprotstavljamo svima, uz borbenost, hrabrost i sportski manir.
Istina je da samo oni izazivaju neopisiv ponos i vrijednost kao istinski ambasadori ove interesima isprepletane zemlje.
Istina je da samo oni, puno češće od realnog, ispostavljaju vrhunske rezultate.
To je jedna strana medalje, a kada se ona okrene…
Istina je i da to nepresušno drvo, nesalomljivih grana, uvijek zavisi od od svega ostalog samo ne od sopstvenog truda i rezultata, već od dobre volje raznih struktura.
Istina je da se, po potrebi, sport i sportisti provlače kroz blato zarad jeftinih poena.
Istina je da su sport i sportisti često tek kusur ličnih obračuna i halapljivog rata za prevlast.
Istina je da su brojne voćke sa tog drveta popadale na tlo, usljed konstantog nemara i međusobnih lomljenja.
Istina je da rukometna zbilja jednostavno ne može i ne umije bez javnih afera, skandala i optuživanja.
Istina je da su košarkaši igrali egal sa Amerikancima dok su se istovremeno u Savezu dešavala previranja, zbog čega je ceh platila klupska igra pod obručima.
Istina je da nam vaterpolo više živi u Trebinju, nego u sopstvenom bazenu.
Istina je da se fudbalska liga svela na močvaru mutnih radnji, oronulih terena i žalosnih, amaterskih prenosa. Zato je svakog ljeta Evropa naša noćna mora.
Istina je da se često sportistima nameću političke igre, u kojima nikad nisu, niti će znati, a niti ikad treba da znaju da plivaju. Rezultat je linč i javno davljenje.
Istina je da građani često nemaju đe ni da gledaju sopstvene reprezentacije (posljednji primjer juče omladinci), usljed nesposobnosti Saveza i televezija vezanih za TV prava, dok svi ostali svakodnevno dobijaju neogračineno vrijeme u medijima, trujući i prljajući javni prostor bez prestanka.
Istina je da ne postoji nijedna, dijalogom vrijedna, a profesionalizmom vođena emisija, kroz koju bi mogli da se iskreno detektuju nedostaci crnogorskog sporta, a time i dođe do najboljeg, poštenog rješenja – poboljšanja.
Istina je da su puna usta sporta, a da je sport zapravo tek paravan za optuživanja, prozivanja, prepucavanja i niske napade svih onih koji u nečije ime navodno sport i sportiste od nekoga brane i za nekoga ih napadaju.
Previše površnosti, buke, kafanskih priča, ličnih konflikata, tajnih aranžmana i poslova, a premalo osjećaja za one koji Crnu Goru sa sobom nose i za nju se debelo znoje, bilo kod kuće ili na bilo kojem kraju planete.
U zemlji gdje su važnije posljedice od uzroka, gdje su funkcioneri i interesni predstavnici veće zvijezde od onih koji na terenu ostavljaju sve, gdje rješenje problema nije cilj, već uvredljiva relativizacija – tu počiva sportska Crna Gora.
Kao takva je uvijek i uvijek će, kao teško objašnjiv fenomen, uprkos suludom ambijentu i uslovima, ona svuda izaći pred suparnike uzdignute, karakterne glave.
A svi ostali, koji na ovaj ili onaj način sjeku njene grane bez ikakve odgovornosti, neka se dobro zamisle što (ne)rade.
