Nekadašnji selektor Crne Gore Zoran Kastratović nedavno je promovisan u novog trener kuvajtskog Al-Kadsija, za koji igraju Vladan Lipovina i Vasilije Kaluđerović.
Rukometni strateg iz Berana proširio je crnogorsku ekspediciju u Kuvajtu, budući da tamo mlađe kategorije selekcije vodi cetinjski trener Zoran Abramović, a tu je i njegov sugrađanin Marko Martinović, koji radi sa kadetskim uzrastom, a krajem novembra osvojio je bronzu na Arapskom prvenstvu.
To je bio povod da se čujemo sa Kastratovićem, s kojim smo razgovarali i o završenom nastupu reprezentacije Crne Gore na Evropskom prvenstvu u Njemačkoj. Međutim, najprije o predstojećoj avanturi u Kuvajtu, gdje je otišao zajedno sa svojim asistentom Kristijanom Grčevskim.
“Preuzeo sam Al-Kadsiju, pa sam prethodnih dana bio u gužvi. Promijenio sam zemlju i klub, pa je bilo puno stresa oko preseljenja. Prethodno sam tri mjeseca bio u Mudaru iz Saudijske Arabije i nije bilo baš sjajno, ali život ide dalje. Bitno da smo se razišli u pravo vrijeme i na pravi način. To me raduje, a sve drugo je za zaborav, osim navijača koji su me podržavali tamo”, započinje čovjek koji je vodio Crnu Goru u periodu od 2011. do 2014. godine, ostvarivši neke velike pobjede sa nacionalnom selekcijom poput rušenja velesila Švedske, Njemačke…
U novom klubu čeka ga Lipovina, a uskoro će se pridružiti i Kaluđerović nakon reprezentativnih obaveza.
“Da, Vladan je ovdje, a Vaso sa reprezentacijom. Zoran Abramović i Marko Martinović su selektori mlađih ekipa, a vidio sam se i sa Ivanom Ražnatovićem. Kuvajtski Superkup počinje 3. februara. Potom kreće i prvenstvo 8. februara, a čine ga 14 ekipa. Sistem je jednokružni, a potom u nastavku i dvokružni. U domaćem prvenstvu mogu da igraju dva stranca, a u ostalim takmičenjima može ih biti pet. Vidjećemo kako će sve funkcionisati, nadam se da će biti to jedno dobro iskustvo”, naglašava sagovornik Lob Sporta.
Prirodno, dotakli smo se Crne Gore, koja je izgubila od Mađarske (24:26) i islanda (30:31) te pobijedila Srbiju (30:29) i kao treća u grupi završila nastup na Evropskom prvenstvu.
“Znate, bio je period kad nisam pratio našu reprezentaciju zbog načina na koji sam otišao sa pozicije selektora. Međutim, sada sam pratio. Nastup može da se posmatra iz više uglova. Jedan je u odnosu na prikazane partije koje zadovoljavaju prohtjeve i stručnu javnost, a pogotovo navijački dio, gdje se igralo dosta izjednačenih utakmicama na jedan gol.
Sa druge strane, rezultat kao rezultat ne zadovoljava. Ostvarena je jedna pobjeda u tri utakmice grupe, a igrali smo protiv selekcija koje nisu u vrhu evropskog rukometa. Istina, imali smo ozbiljne protivnike, ali ne vrhunske. Imali smo sreću da ne igramo protiv skandinavskih reprezentacija, Francuza, Španaca, Njemaca… Istovremeno, nisu tu bili ni autsajderi poput Gruzije, Grčke… Pretpostavljam da su ambicije RSCG-a i igrača bile da se plasiramo u drugu rundu takmičenja s obzirom na prethodni plasman na Evropskom prvenstvu. Zato, iz mog ugla gledanja, ovo prvenstvo u jednom dijelu možemo posmatrati i kao rezultatski neuspjeh”, smatra Kastratović, koji je brojne sadašnje reprezentativce lansirao u vrijeme dok je s uspjehom vodio Lavove.

Uprkos eliminaciji, Crna Gora je pokazala svoj nesumnjivi potencijal u Minhenu. Zanimalo nas je da li je neko posebno iznenadio nekadašnjeg selektora državnog tima.
“Niko me nije iznenadio i oduševio specijalno. Momke i njihove potencijale sam uočio još dok sam radio u Savezu kao selektor svih selekcija. To je miks dvije generacije. Tačnije, miks generacije 1992. i 1993. te 1994. i 1995. su osnova, uz mlade Branka Vujovića i Vasilija Kaluđerovića, koji na svom kontu imaju pobjede protiv Mađarske i čak Norveške u mlađim selekcijama, tako da je očekivano da igraju dobro.
Naši igrači danas igraju u vrhunskim klubovima. Primjer je Nebojša Simić, čiji je kvalitet duži niz godina na visokom novu. Potom idemo od kvaliteta Vuka Borozana, Miloša Vujovića kao najboljeg krila na prethodnom prvenstvu, do iskustva Branka Vujovića kroz nastupe za Vivce Kjelce i sada kroz Bundesligu. Tu su još od mlađih Radojica Čepić, Arsenije Dragašević, pa iskustvo kapitena Mirka Radovića i Boža Anđelića, stamenost Vuka Lazovića, dok je i Stefan Čavor bundesligaški igrač…
Zato, ne treba se previše oduševljavati jer su oni već dokazani igrači, od kojih se očekuju vrhunske partije u kontinuitetu. Većina njih je imala priliku da debituje u periodu dok sam aktivno vodio nacionalni tim. Većina ima veliki broj nastupa na najvećim takmičenjima, a kao kuriozitet bih izdvijio debi Simića protiv Švedske sa svega 18 godina”, rezimira nekadašnji trener Berana, Sutjeske, Železničara, Đorče Petrova, Vardara, katarskog El Jaiša, Metalurga, Tineks Proleta i pomenutog Mudara.
Podsjetimo, između ostalog, sa Beranama je 2007. osvojio Kup, a godinu dana kasnije i titulu šampiona Crne Gore tokom perioda velikog sportskog rivalstva sa Lovćenom.
Iskusni 57-godišnji stručnjak u bogatoj karijeri bio je i selektor Irana te Saudijske Arabije. Kroz razgovor smo se dotakli i suđenja na Evropskom prvenstvu, koje je Crna Gora itekako osjetila na svojoj koži, posebno u duelima sa Mađarskom i Islandom…
“Znate, sudije imaju enorman uticaj na samu rukometu igru. Sudije su ljudi zbog kojih se negdje i igra naš sport. Sudije su oni koji generalno vode rukomet na svim nivoima, od samog parketa do federacija, pa sve do predsjednika evropske kuće rukomet, a koji je i sam bivši sudija.
Istina je da su neka pravila nedefinisana, što stvara mogućnost da sudije imaju odriješene ruke i da odluke donose iz ličnih ubjeđenja, a nerijetko se dogodi da su to pogrešne odluke. To se događalo i na nekim prethodnim finalima, što je u konačnici i odlučivalo pobjednika. Za pravila sam rukometne igre kroz sami uticaj na ono što se događa na terenu. Treba napraviti neki dogovor između trenerskih i sudijskih organizacija, kako na nacionalnim, tako i na kontinentalnim nivoima. I ne samo vezano za Evropu, već i za neka nova buduća tržišta gdje rukomet nema proboj, kao što su SAD, Kina, Indija… To neće biti moguće sve dok se ne definišu pravila igre. Uostalom, oficijalni jezik svjetske kuće rukometa je engleski, a rukomet se ne igra u tim zemljama, poput SAD-a, Velike Britanije i svuda gdje je to službeni jezik. To je jedan mali pokazatelj trenutne situacije”, primjećuje bivši golman.
Utisak je da Crna Gora zaista ima sastav čiji kvalitet vrijedi većeg dometa. Slično razmišlja i crnogorski trener.
“Imamo iskusan sastav, nadograđen s mladim snagama. Mislim da bi trebalo insistirati da Crna Gora bude zadovoljna ozbiljnijim plasmanima nego što je to bilo sada, s obzirom na vrhunski kvalitet koji posjeduje. Ulaganje u crnogorski rukomet može da poboljša potencijal i budućih generacija. Angažmanom cjelokupnog crnogorskog sporta, ne samo rukometa, može da doprinese mnogo široj bazi rukometaša i rukometašica u narednom periodu. Uz vrhunski rad naših najboljih trenera koje imamo možemo da razmišljamo u pravcu da Crna Gora dobije još značajniju ulogu u svjetskom i evropskom rukometu”, zaključuje Kastratović razgovor za Lob Sport iz dalekog Kuvajta.
