Bila je to magična godina za crnogorski ženski rukomet. Prirodno, lavinu nezaboravnih uspjeha pokrenula je Budućnost, koja je na današnji dan 2012. godine premijerno postala šampion Evrope.
Potom je uslijedilo epsko crnogorsko srebro na Olimpijskim igrama u Londonu, a onda pred kraj godine čudesne “lavice” okitile su se zlatnim vijencima u Beogradu.
>>> VREMEPLOV: Dan kad je Budućnost ostvarila snove svih generacija
Svi pomenuti uspjesi imaju istu dirigentsku adresu – Dragana Adžića. Sadašnji trener ljubljanskog Krima i selektor Slovenije u razgovoru za Lob Sport prisjeća se svega nakon 11 godina, uz poseban akcenat na osvajanje Lige šampiona, prvi put u istoriji kluba.
“Sve je to posljedica kvalitetnog rada još prije 2012. godine. Kvalitetna vizija kluba, pa Predrag Bošković koji je vratio Bojanu Popović, kvalitetni rad sa domaćim igračicama i onima iz inostranstva… Prosto je tada bio momenat zrelost kompletnog kluba da napravi korak. Iz iskustva prethodnih neuspjeha izvukle su se pouke, što je na kraju rezultiralo premijernim osvajanjem Lige šampiona”, započinje proslavljeni crnogorski rukometni strateg.
U polufinalu Budućnost je naletjela na tada aktuelnog šampiona Evrope – Larvik. Međutim, prvo je ostvarena pobjeda u gostima 20:22, a onda dominantni trijumf u Morači – 23:13 za konačno finale.
“To je bio ključni, krucijalni momenat. Bojana i Maja Savić do tada su igrale 4-5 polufinala sa Budućnošću i nisu uspjele. Sa druge strane, Larvik je bio prvak Evrope, ali smo bili ubjedljivi u gostima. Svesti skandinavsku ekipu tog kvaliteta na 13 golova u revanšu sama po sebi svjedoči o kvalitetu, ali i mentalnoj stabilnosti koju smo imali. To je bilo presudno. Svakako, bio je to predznak za finale i svijest da možemo sa Đerom, odnosno da odemo do kraja, što smo i učinili”, prisjeća se Adžić.
I onda to finale. Budućnost je pred 5.000 ljudi 5. maja izgubila u Vešpremu 29:27, ali i osjetila da može do krova Evrope, prvi put u klupskoj istoriji. Potom je 13. maja Morača gorjela, a plavo-bijela posada slavila 27:25 te zbog više postignutih golova u gostima ostvarila san – titulu šampiona Starog kontinenta.
“Istina, na kraju je odlučio naš napadački potencijal u gostima. Međutim, Budućnost je jednostavno bila zrelija i zasluženo je osvojila Ligu šampiona. Do posljednjeg sekunda smo se borili, izgarali i na kraju uspjeli. Pokazali smo više u tom finalu. Đer je nakon toga stasao u najbolji ženski kolektiv i puno je naučio. Međutim, te sezone Budućnost je bila najbolja”, naglašava popularni Adžo, osvrnuvši se na nevjerovatnu atmosferu te večeri u Morači.
“Postojala je tradicija. Morača je godina, pa i decenijama bila posjećena u kontinuitetu kada je igrala Budućnost. Sam doživljaj tog finala i energije među igračicama i publike jednostavno su neponovljivi. Vrijedilo je živjeti za to. Bila je to kruna svih generacija i svih navijača tamo od ’84-85 kada je Budućnost izašla na evropsku scenu. Taj 13. maj bio je kruna”, poentira Adžić, koji je sa Budućnošću drugu evropsku titulu osvojio 2015. pobjedom u finalu nad Larvikom (26:22) u Budimpešti.
Uspjeh Budućnosti 2012. bio je tek najava za olimpijsko srebro u Londonu i evropsko zlato Crne Gore u Beogradu, za najbolju sportsku godinu do sada u istoriji crnogorskog sporta, posebno rukometa.
“Godina Iz bajke sigurno. Uvijek je to posljedica dobrog i kvalitetnog rada, ali i prethodnih iskustava sa Svjetskog prvenstva u Brazilu ili Evropskog prvenstva u Danskoj. Zajedničko iskustvo stvorilo je sve te uspjehe. Sve nas je to ujedinilo da režiramo 2012. godinu za pamćenje i anale”.
Adžić istovremeno vodi Krim i reprezentaciju Slovenije. Državni prvak je ove sezone zbog jednog gola ispao od rumunskog Rapida iz Bukurešta. Međutim, klub i selekcija imaju ozbiljne planove za budućnost. Naravno, na čelu sa našim sagovornikom te Jovankom Radičević, koja je igračica Krima.
“Došao sam na formiranu ekipu Krima. Uspio da dovedem Dariju Dimitrijevu i Barbaru Lazović. Postavili smo kvalitetne temelje. Krim posjeduje zdravu tradiciju i pravi kolektiv. Ljudi u klubu sve rade sa posebnom ljubavlju, slično kao u Budućnosti. To su dva kluba koja su povezana kroz rezultate, ali i razvoj, kroz sve što su prošli do danas. Napravili smo pomak i radimo na tome da Krim bude konkurentan sljedeće sezone i ciljamo fajnal-for Lige šampiona”, otkriva Adžić, pa brzopotezno prelazi na analizu reprezentacije Slovenije.
“Slovenija ima dobru poziciju. Igramo kvalifikacije za Olimpijske igre, a imamo i jasnu ambiciju da na Svjetskom prvenstvu budemo na visokom nivou. Nadam se da ćemo se plasirati na Olimpijske igre, što bi bilo ogromno iskustvo za reprezentativke. Volio bih da 2024. godina sa Krimom i Slovenijom bude kao 2012. sa Crnom Gorom. Vjerujem u to i radujem se tim izazovima”, poručuje legenda crnogorskog rukometa.
Na kraju razgovora dotakli smo se Crne Gore…
“Baš večeras vozim cijelu noć do Crne Gore. Kad je čovjek nije u svojoj zemlji onda joj je još više privržen, uz još veću ljubav i poštovanje. Sa posebnim emocijama se uvijek vraćam kući, kako bih svaki trenutak proveo sa porodicom i prijateljima. Slovenija je druga zemlja na planeti gdje se osjećam kao kod kuće. Fenomenalna je za porodičan život, organizovana, stabilna, čista… Međutim, Crna Gora je jedna jedina. Neka je vječna”, patriotski zaključuje Adžić.
