Bojana i Maja su na klupi, na terenu nema Kaće, nema ni Sonje, Marije, Anđele, Radmile, Suzane, Majde i ostalih heroina… Nema od prošle zime ni Jovanke, sada nema ni Milene (mimoilaženje sa klubom prenijelo se i na reprezentaciju, što – pisao sam o tome – ne bi smjelo da ima uticaj), a ni povrijeđene bombarderke Đine.
Neke nove lavice (većina njih), gdje su najiskusnije one koje su praktično do juče bile najmlađe, ali koje opet imaju iskustvo osvajanja medalja, u zimskoj idili Skandinavije jure vječnu slavu prethodnica. Neke nove lavice ponovo oduševljavaju naciju, ponovo srce jače lupa kada krenu da igraju dame u crvenim, crnim ili zelenim dresovima, sa crnogorskim grbom. Ponovo rukometni virus hvata Crnu Goru, ponovo se sanja.
Decembar je, kao po nekoj mantri, rezervisan za ženski rukomet. Mnogi će, s obzriom na sve što su nam rukometašice donijele u prošlosti, koliko radosti i koliko nezaboravnih momenata, reći – i naš nacionalni sport. Najpopularniji jeste fudbal, vaterpolo volimo takođe, košarka ima svoje poklonike, znaju i borci da nam se uvuku pod kožu – ali nekako je ženski rukomet, sa istorijiom i tradicijom, prije svega ogledanom u Ženskom rukometnom klubu Budućnost, uvijek tu. U borbi za velike stvari…
Kamerunke i Paragvajke, ti rukometni liliputanci, poslužili su kao lakši trening i podizanje samopouzdanja pred ono što slijedi. A slijede nove epske bitke, prvo u Helsinborgu – večeras sa starim rivalkama Mađaricama, pa u Geteborgu u okviru Glavne runde, nadamo se i u četvrtfinalu, pa kasnije i putu u Herning, gdje se dijele medalje. Onda će se sve zaboraviti, i trzavice oko tima, i neslaganja, jer uspjeh sve poništava.
Samo četvrtfinale za ovu ekipu je ogroman uspjeh – jasno je svima, jer prije svega osigurava i plasman, ali i „lakši“ žrijeb na kvalifikacionom turniru za Olimpijske igre u Parizu. A na korak od četvrtfinala može da se dođe već večeras – u prvom ozbiljnom meču na šamionatu, protiv Mađarske, u velikom ispitu ove generacije.
Zato, dame, naše lavice – Marina, Marta, Ivona, Dijana, Nina, Anastasija, Nađa, Tatjana, Ivana, Bobana, Andrijana, dvije Jelene, Nada, Itana, Matea, Đurđina, Nataša, Tanja – opravdajte (ponovo) svoj nadimak i – neka bude što biti ne može.
