Često se iza velikih pobjeda kriju neispričane priče, a koje godinama i decenijama kupe prašinu čekajući da ugledaju svjetlost dana.
Današnji Vremeplov i pobjedu rukometaša Lovćena u gostima nad Runarom prije 25 godina (28:23) za Lob Sport kroz malo poznati detalj opisao je tadašnji kapiten cetinjskog tima Goran Đukanović.
Gorostasni vođa bio je najefikasniji igrač utakmice sa osam postignutih golova, šutirajući nepogrešivo tog dana na jugu Norveške, čime je potpisao jednu od svojih najboljih utakmica u karijeri. Međutim, nevjerovatno ali istinito, Đukanović je u duel sa Runarom ušao gotovo polomljenih rebara, ali je svejedno odlučio da izađe na teren, odigra cijeli meč u oba pravca i odvede Lovćen do jedne od istorijskih pobjeda. Priča kao u filmu o Spartancima…
“To je bilo stvarno nevjerovatno kada se danas sjetim toga. Ima sam više od dva naprsnuta rebra, gotovo slomljena. Tu povredu sam zaradio u utakmici prije Runara. Nisam mogao da spavam, niti čak da zavežem vezice na patikama”, započinje prvi kapiten reprezentacije Crne Gore razgovor za naš portal.
I dok bi većina igrača ostala kod kuće, Đukanović je otputovao sa ekipom u daleku i hladnu Skandinaviju, insistirajući da povede ekipu u novi rukometni boj. Druga mogućnost jednostavno nije postojala, ali način na koji je povreda “sanirana” ostavlja bez daha.
“U saradnji sa tadašnjim fizioterapeutom Jugoslavom Toškovićem odlučili smo da stavim najprije sunđer, a onda i radnu ploču od debele kože kako bih koliko-toliko zaštitio slomljena rebra. Sve smo to bandažirali dok mi je on vezao vezice na patikama. Doslovno sam imao štit na tom mjestu. Toliko je bilo bolno. Međutim, kako je informacija o mojoj teškoj povredi izašla u medijima očigledno su to saznali u Runaru, pa me je na startu utakmice jedan od suparničkih igrača laktom udario u to mjesto… Ipak, sve to me je očigledno sve dodatno motivisalo. Bila mi je koncentracija hiljadu na sat. Odigrao sam cijelu utakmicu, i u odbrani i u napadu”, prisjeća se Đuka čudesne priče iz Norveške.
I pored svega toga kapiten Lovćena bio je nepogrešiv, postigavši osam golova iz isto toliko šuteva, čime je praktično na svojim leđima odveo svoj klub do velikog trijumfa vrijednog istorijskog evropskog proljeća.
Istovremeno, naš sagovornik objašnjava što ga je natjeralo na takav lavovski gest i nastup kojim je rizikovao sopstveno zdravlje i karijeru.
“Uprkos ogromnom bolu jednostavno sam morao da izađem i predvodim saigrače na terenu kao kapiten, ali im i budem primjer kako se bori za Lovćen i crnogorski rukomet. Sad kad se sjetim toga zaista je bilo pravo čudo sve to. Međutim, danas više nego ikad ponosan na te dane u kojima smo pisali najljepše stranice našeg kluba i cjelokupnog crnogorskog rukometa”, zaključuje Đukanović za Lob Sport.
