U svega desetak majskih dana stala je istorijska sezona Rukometnog kluba Lovćen.
Ekspedicija mladog trenera Filipa Popovića najprije je uspjela preko Rudara (34:27) u Podgorici da osvoji rekordni 14. Kup, a potom na Cetinju pred svojim navijačima, takođe pobjedom nad pljevaljskim timom (29:22), podigne jednako tako rekordnu 13. titulu državnog šampiona, četvrtu zaredom.
Popović, koji je kao igrač svojevremeno nizao uspjehe sa matičnim klubom, preuzeo je prvi tim u februaru 2023. godine nakon odlaska Pera Miloševića i od tada je osvojio tri titule prvaka u nizu, kao i dva Kupa.
“U prethodnih pet-šest godina, koliko sam tu što kao pomoćnik, što kao prvi trener, ne pamtim dužu i težu sezonu od tek završene”, započinje Filip Popović razgovor za Lob Sport.
Istina, Lovćen je cijelu vječnost vodio beskompromisnu, ali sportsku borbu sa Budvanskom rivijerom koja mu je konstantno disala za vratom. Oba tima su po dva puta slavila u međusobnim duelima kroz osnovni dio prvenstva i potom Mini lige na svojim parketima, ali su Cetinjani na kraju s bodom više stigli do titule. Istovremeno, u polufinalu Kupa su slavili protiv najvećeg rivala i najavili trofej.
“Liga nikad nije bila jača, a klubovi ambiciozniji. Nekada smo imali, uz Lovćen, jako Berane, Budućnost, Sutjesku, Rudar, ali ove godine je bilo vraški teško u gotovo svakoj utakmici. Jednostavno, svako svakog može da pobijedi, klubovi funkcionišu mnogo bolje i to se osjeća na terenu. Takođe, Lovćen ima takav status u domaćim okvirima da protiv nas svi pružaju 500 odsto mogućnosti. U Budvanskoj rivijeri se ulaže i to se vidi. U Bar padaju na glavu, u Tivtu grebu, uvijek je teško na sjeveru, Budućnost sve više ulaže, Sutjeska takođe, Rudar, a to sve donosi dodatni kvalitet cijeloj ligi”, naglašava trener Lovćena, pa podvlači.
“Ipak, teško je Lovćenu preoteti primat. To je mnogo težak zadatak kroz decenije za sve suparnike. Ima nešto u šampionskom DNK, tradiciji… Nije uzalud Lovćen to što jeste”, jasan je Popović.
Klub iz Prijestonice dao je sve što je imao da ove sezone na 20 godina od obnove nezavisnosti stigne do duple krune. Na kraju je Lovćen uspio i ostvario dvostruki cilj, a sada će usljed Regionalne lige i EHF Evropske lige morati dobro da isplanira sopstvenu budućnost.
“Narednih dana ćemo vidjeti što nam je činjeti. Ono što je sigurno jeste da ćemo pet-šest igrača iz kadetskog pogona priključiti seniorskom timu za početak. Od kada sam tu uvijek ima mjesta za mlade igrače, ali smo ove sezone zacrtali duplu krunu kao cilj, koja je izostala prošle sezone, pa su najvažniji dio iznijeli zapravo iskusni igrači.
Međutim, sljedeće sezone nećemo imati takvu vrstu pritiska ukoliko se nešto drastično ne promijeni i ne pojave se ozbiljni partneri i sponzori, pa ćemo se bazirati više na mladosti i talentovanim rukometašima uz, naravno, neizostavno iskustvo. Ipak, prioritet će biti mladi igrači”, poručuje naš sagovornik .
Prirodno je razgovor otišao u smjeru Regionalne i EHF Evropske lige…
“Iskreno, ta su takmičenja u ovom trenutku preveliki zalogaj za nas. Sami učesnici i njihovi budžeti – mi to možemo samo da sanjamo. Za sada funkcionišemo na budžetu Prijestonice, što nije dovoljno da budemo makar korektno konkurentni i da izbjegnemo situaciju da budemo topovska hrana. Neozbiljno bi bilo reprezentovati grad i državu kako ne dolikuje, zar ne? Dakle, sve je, nažalost, u finansijama”, iskren je Popović, koji je u prvom redu svjestan koliko je Regionalna liga važna…
“Prilika je to za nađu djecu da osjete što znače ozbiljne utakmice. Sjećam se, kad je onda bila SEHA liga, koliko je nama kao igračima to tada značilo. Naravno, uz naporan i kvalitetan rad može da se nadomjesti određeni finansijski deficit, ali je danas ipak drugo vrijeme, puno se toga promijenilo i teško je na taj način funkcionisati na duže staze. U svakom slučaju, vidjećemo u kojem ćemo pravcu da se razvijamo. Ono što je sigurno, ponavljam, jeste da ćemo još veću šansu pružiti našoj djeci”.
Oduvijek je cetinjska publika imala poseban odnos sa Rukometnim klubom, još od kraja prošlog i početka ovog vijeka. Ljubav i lojalnost nisu blijedili ni kroz godine, uprkos tome što Lovćen nije igrao regionalna takmičenja, uz tek nekoliko evropskih izleta.
Prije dvije i po godine navijači su bili Lovćenom igrač više uprkos tome što je utakmice EHF Evropske lige igrao u Podgorici, dok su ove sezone, naročito u derbijima sa Budvanskom rivijerom, punili “do čepa” Sportski centar i podsjetili na ona slavna vremena crnogorskog velikana u hramu rukometa.
“Da, vratili smo publiku i to je naš najveći uspjeh. Atmosfera protiv Budvanske rivijere podsjetila me je na ono vrijeme kad su na Cetinje pobjeđivani Portland San Antonio i Kil. Jednostavno, navijači su bili fantastični ove sezone i sa njima je uvijek puno lakše i to ne samo na Cetinju.
Primjer, u polufinalu Kupa u Podgorici sa tribina nas je bodrilo oko 1.500 ljudi, što je zaista maestralan uspjeh i izaziva ponos kod svih nas u klubu. Recimo, ni izbliza takvih brojki nema u ostalim našim sportovima, što još jednom pokazuje koliko je rukomet važan i da ima status broj jedan u državi. Lovćen, kao njegov najbolji reprezent, definitivno zaslužuje još bolji status kako bi dostojanstveno predstavljao Crnu Goru u najboljem mogućem svijetlu”, zaključuje za Lob Sport Filip Popović.
