Domino efekat mogao bi da promijeni sliku planetarnog rukometa.
Šahovskim žargonom rečeno, lančane rokade u svjetskoj (IHF) i evropskoj rukometnoj federaciji (EHF) mogle bi posebno da obraduju sportsku Crnu Goru, ali i cijeli region. U narednim mjesecima mogao bi da se dogodi scenario u kojem bi Predrag Bošković, ni manje, ni više, postao prvi čovjek EHF-a, čime bi bila ispisana svojevrsna istorija pomenutog sporta sa crnogorskim pečatom, eksluzivno saznaje Lob Sport.
No, krenimo redom. Hasan Mustafa je već 24 godine predsjednik je svjetske IHF federacije. Nekadašnji rukometaš, trener, sudija i doktor kineziologije od 2000. vedri i oblači rukometom. Iskusni 80-godišnjak iz Kaira iza sebe ima čak šest mandata na čelu IHF-a.
Prije njega su predsjednici bili Šveđanin Gosta Bjork (1946 – 1950), Švajcarac Hans Bauman (1950 – 1971), potom još jedan Šveđanin Paul Hogberg (1971 – 1984) i Austrijanac Ervin Lanc (1984 – 2000).
Međutim, sve se više osjećaju vjetrovi promjena, a koji duvaju sa raznih strana, počev od Njemačke i njene okoline, preko Skandinavije, pa sve do arapskog svijeta. Ipak, u cijeloj priči mogao bi da profitira balkanski lobi, a naročito Crna Gora.
Mustafa, što zbog tri decenije vladavine, što zbog sopstvenih godina i sve glasnijih kritika da nije srazmjerno razvijao rukomet u svim pravcima i zemljama, vrlo će teško stići do sedmog mandata. Prvi i najozbiljniji kandidat za njegovog nasljednika je Mihael Viderer, aktuelni predsjednik evropskog EHF-a, na čijem je čelu od 2016. godine. Dakle, dva mandata od po četiri godine.
Viderer je četvrti čovjek po redu na čelu EHF-a nakon Šveđanina Stafana Holmkvista (1991 – 2004), Norvežanina Tor Liana (2004 – 2012) i Francuza Žana Brijua (2012 – 2016).
Prvi čovjek nakon Viderera u hijerarhiji evropskog rukometa upravo je potpredsjednik Predrag Bošković. Njegova se bogata karijera u rukometnim okvirima prostire od alfe i omege Ženskog rukometnog kluba Budućnost, predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore, pa sve do pomenute uloge evropskog potpredsjednika, kao i člana Međunarodnog vijeća svjetske rukometne federacije te člana Izvršnog odbora evropske asocijacije.
Zato domino efekat, ukoliko bude izvodljiv, nagovještava da bi Viderer trebao da naslijedi Mustafu na mjesto predsjednika IHF-a, a tu tom slučaju Bošković bi postao predsjednik EHF-a, što bi bio nevjerovatan trenutak za crnogorski rukomet u svim aspektima.
Otac uspjeha – tako je svojevremeno IHF ovjekovječio Boškovića, pozivajući se na sve pozitivno što je učinio za rukometnu igru, a čiji je epicentar vezan za istorijska dostignuća Budućnosti i reprezentacije Crne Gore. On je od 2005. bio u plavo-bijelom taboru te obećao da će klub osvojiti premijernu titulu šampiona Evrope uprkos crnoj tradiciji i sedam izgubljenih polufinala Lige šampiona.
Čarobni krug započeo 2006, kada je Budućnost u predvorje referenduma osvojila Kup pobjednika kupova preko mađarskog Đera s ukupnih 51:48 nakon dvije utakmice. Novi trofej u pomenutom takmičenju stigao je i 2010. ukupnom pobjedom nad danskim Vejenom (41:36).
A onda je 2012. opet protiv Đera u nevjerovatno dramatičnom finalu, kroz dva dvoboja, Budućnost uspjela da dosanja toliko čekanu titulu šampiona Evrope uprkos konačnih 54:54, ali zahvaljujući većem broju postignutih zlatnih golova u gostima.
>>> Decenijski san postao java – Budućnost pokorila Evropu
Time je Budućnost ostvarila snove svih prethodnih slavnih generacija, a 2015. u Budimpešti je preko norveškog Larvika (26:22) i drugi put pokorila Stari kontinent te utemeljila svoje mjesto u istoriji evropskog rukometa.
Takođe, Budućnost je pod njegovim mandatom osvojila 11 crnogorskih titula, uz šest trofeja u regionalnoj ligi te uz brojna evropska polufinala.
>>> Plavi katapult na drugi evropski tron
U međuvremenu je ženska rukometna reprezentacija, čiji je gro ekipe činio sastav Budućnosti, 2012. u Londonu osvojila srebro zlatnog sjaja nakon kontroverznog poraza u finalu od Norveške (23:26). Svejedno, to je bila i ostala prva i jedina olimpijska medalja Crne Gore do danas.
>>> Olimpijska lavlja istorija usred Londona
Nekoliko mjeseci kasnije pravda je zadovoljena u Beogradu, gdje su čudesne Lavice nakon produžetaka slomile s kamatom Norvežanke 34:31 i postale evropske šampionke za sva vremena.
>>> Noć kada je pravda zadovoljena, noć kada se mala Crna Gora popela na krov Evrope
Svih tih godina, u periodu od 2005. do 2016. Bošković je bio nezamjenjivi šraf u fenomenalnom sistemu domaćeg ženskog rukometa, čiji podvizi i danas služe kao savršen primjer mlađim generacijama da itekako mogu da vinu Crnu Goru na svjetski tron.
Naravno, gdje ima rezultata i pohvala, tu ima i kritika. Za vrijeme njegove vladavine muški crnogorski rukomet nije, iz mnogobrojnih objektivnih i subjektivnih razloga, uspijevao da dosegne visine Lavica, iako su za to vrijeme rukometaši izgradili preko evropskih velesila takođe svojevrsni reprezentativni kult koji traje i danas.
No, klupska scena ostala je bez predvodnika na evropskoj sceni (ko je rekao Lovćen?), zbog čega je i sama reprezentacija u konačnici patila, ali se svejedno svojski borila na svakom pedalju evropskih i svjetskih parketa te postala dio krema.
Nesumnjivo, Bošković uživa ogromno povjerenje i poštovanje u rukometnom svijetu, zbog čega je i dosegao epitet ozbiljnog, s pogledom na najozbiljnijeg kandidata, da prirodnim slijedom preuzme u tom slučaju upražnjeno mjesto predsjednika EHF-a.
Za tako nešto potrebno je da Mustafa u bliskoj budućnosti kroz demokratske procese privede kraju svoju 24-godišnju vladavinu, a njegovo mjesto zauzme cijenjeni Viderer.
U tom slučaju Boškovića, a kroz njega i Crnu Goru, dijele tek detalji do još jednog istorijskog dostignuća.