Uvod tekuće godine zauvijek će po dobrom pamtiti crnogorski rukometaš.
Naravno, riječ je o Vladanu Lipovini, koji je najprije sa katarskim Al Arabijem osvojio tamošnji Gulf kup, gdje je proglašen najboljim desnim bekom, uz priznanje za MVP-a cijelog takmičenja.
Cetinjski bombarder, koji je za Al Arabi igrao na pozajmici iz Al Kadsije, potom je dogovorio trogodišnju saradnju sa Kuvajt klubom kojeg je srušio u finalu. Po istorijskom ugovoru 32-godišnji bek zaradiće po godini fiksnih 800.000 eura, a uz bonuse i premije to bi moglo da naraste i do nevjerovatnih milion eura, što ga čini najplaćenijim rukometašem na svijetu.
Kuvajt klub nema ograničen budžet, a tamošnji šeici s nekoliko klubova doslovno vode zvjezdanu bitku za primat i ne žale novac za uspjeh u tamošnjim okvirima. Epicentar cijele priče upravo je Lipovina, koji u ekskluzivnom razgovoru za Lob Sport sumira utiske o svemu tome, ali i o nekim drugim temama.
Najprije, startujemo sa najsvježijim sportskim dostignućima.
“Da, osvojili smo taj GCC kup, odnosno Zalivski kup. Igrale su ekipe iz Katara, Kuvajta, Saudijske Arabije… Mene je iznajmila ekipa iz Katara, Al Arabi, veliki klub koji ulažeu u rukomet, dok u fudbalsku ekipu, na primjer, igra Marko Verati, bivši igrač PSŽ-a i reprezentativac Italije….
Stvarno, se sve poklopilo. Ekipa me je dobro prihvatila. U prvom kolu pobijedili smo baš Kuvajt klub, jednoga od favorita turnira i moj budući klub. Potom smo se u finalu opet s njima sreli, ponovo pobijedili 33:32 i tako zasluženo osvojili turnir. Za mene je i individualno uspješno jer sam proglašen sa najboljeg desnog beka turnira. Ljudi iz uprave su bili jako zadovoljni i srećni. Veoma im je bilo važno da osvoje taj turnir i uspjeli smo”, ističe Lipovina u uvodu razgovora.
Interesantno je nadmetanje tamošnjih šeika, koji ne štede kada je u pitanju rukomet, a što već godinama taj sport svrstava u sami vrh.
“Velika su rivalstva između klubova i između tih kraljevskih familija. Ovdje većina ekipa funkcioniše kroz sportska društva, što znači da su svi sportovi zajedno objedinjeni, kao na primjer fudbal, košarka, rukomet… Time se kraljevske familije dokazuju između sebe i trude da ulažu svake godine sve više i više”, naglašava stasiti bek, koji je prve rukometne korake napravio u gradu pod Lovćenom.
Prirodnim slijedom dolazimo do novopečenog epiteta najplaćenijeg rukometaša na svijetu. Naš sagovornik uživa zaista vrhunski status na prostoru gdje su već ranije istoriju sa Katarom pisali Žarko Marković, Goran Stojanović, Jovo Damjanović osvojivši svjetsko srebro 2015. godine. Takođe, naš reprezentativac Vasilije Kaluđerović nastupa za Al Kurain, gdje mu je trener nekadašnje rukometno šilo Žikica Milosavljević.
U Al Kadsiji je radio nekadašnji selektor Crne Gore Zoran Kastratović… U fudbalskim okvirima crnogorsku ekspediciju čine Željko Petrović (trener Kadsija), Nebojša Jovović (trener Kuvajt kluba), a u košarkaškim Igor Jovović (trener Kazme)…
Takođe, pored Evrope na tom podneblju, između ostalog, već godinama uspješno “operišu” menadžeri Saša Bratić i Miloš Pavićević, a Lipovina gotovo da je postao kralj Kuvajta.
“Mislim da je svježi ugovor plod mog jakog rada i dokazivanja iz utakmice u utakmicu. Ljudi su to prepoznali ovdje i cijene to. Fizički se dobro osjećam, pazim svoje tijelo, uvijek sam disciplinovan bio kroz karijeru. Sve ima svoju cijenu i svaki trud se isplati na kraju samo je pitanje koliko čovjek hoće da se žrtvuje kroz karijeru jer ništa ne pada s neba.
Naravno, zahvaljujem se mojim menadžerima Saši Bartiću i Milošu Pavićeviću, bez kojih ovo ne bi bilo moguće. Uvijek sam pričao da je više takvih menadžera, poput njih dvojice, rukomet bi bio na mnogo većem nivou.
Što se tiče naših sportista i trenera, baš nas je dosta tu. Gledamo se, družimo i uvijek je lijepo kad neko dođe iz male Crne Gore i ostvaruje uspjehe. Tu su i naši uspješni treneri iz Podgorice Nebo Jovović i Željo Petrović. Lijepo je vidjeti da dva najveća kluba u Kuvajtu vode Crnogorci. S njima se često viđam i družim. Uvijek se može naučiti nešto od njih kroz korisne savjete i sugestije”, jasan je popularni Lipa.
Od Lovćena, preko Sijudad Enkantade, Metalurga, Veclara, Al Nasra, Hutenberga, Rajn-Nekar Levena, Balingena, pa sve do Magdeburga, Al Kadsije, Al Arabija i sada Kuvajta prostire se fenomenalna karijere Cetinjanina, koji izdvaja najljepše trenutke do sada.
“Uvijek je lijepo kad se pobijedi utakmica, pogotovo kad se osvoji neki trofej. Posebno izdvajam osvajanje Lige šampio 2023. sa Magdeburgom u Kelnu. Žao mi je samo što nismo uzeli trostruku krunu te sezone jer smo stvarno igrali dobro i atmosfera je bila sjajna između igrača. Kup smo izgubili na penale, a u Bundesligi se borili do posljedjnjeg kola. Prosto je nemoguće na takav nivo igrati na tri fronta, ali su to divna sjećanja koja me čine ponosnim”, otkriva 198 centimetara visoki rukometaš.
Na red je došao crnogorski klupski rukomet obzirom da je Lipovina ponikao u Lovćenu…
“Slabo pratim crnogorsku ligu. Mislim da smo dotakli dno po tom pitanju. Skoro pa je to amaterski nivo. Puno zaostajemo za regionom. To smo i zaslužili. Jer, bez ulaganja nema ni rezultata”.
Godinama je Lipovina bio jedna od okosnica reprezentacije Crne Gore. Međutim, već četiri godine ga nema u nacionalnom timu, a po svemu sudeći više nikad ga nećemo vidjeti u crvenom dresu.
“Ne bih puno pričao o tome. Za mene je reprezentacija odavno završena priča. Imali smo sreću s tom generacijom čiji su potencijal prepoznali Bratić i Pavićević i poslali nas u Njemačku, gdje smo napravili karijere i istovremeno pomogli automatski reprezentaciji. No, o tome niko nikad nije govorio i pisao. Ali, nažalost, ništa nismo napravili.
Jednostavno, bez jake lige i ulaganja u mlađe selekcije nema ni jake reprezentacije. Igrao sam na vrhunskom nivou i gledao kako se tamo ulaže u mlađe kategorije i koje uslove oni imaju. Zato ne vidim da možemo dalje ići sve dok se partijski ljudi zapošljavaju u Savezu i vode ga. Kod nas je u državi sve laž i prevara, pa tako i u sportu. I zato sebe iz tog razloga ne vidim s tim ljudima”, bez dlake na jeziku poentira naš sagovornik.
Na kraju razgovora svjetlija tema, a to su budući rukometni naraštaji koji posjeduju neupitan potencijal. U tom pravcu zatražili smo savjet od asa, koji bi mogao da bude od koristi svima onima koji žele kroz rukomet da dosanjaju snove.
“Poruka za mlade – budite vrijedni, radite na sebi i nikad ne prestajte da vjerujete. Uvijek će biti uspona i padova, ali nikad ne treba da odustanete od svojih snova. Takođe, ne nabijajte sebi pritisak očekivanja. Pustite da to ide sve svojim tokmom, spontano.
Sportom treba da se bavite prvobitno zbog zdravlja. Svi vi koji krećete da trenirate treba na to da gledate prevashodno kroz zabavu do neke 15-16 godine. Prvo zavolite taj sport, a tek onda idite na nivo više, postanite profesionalci i kroz taj put stići ćete tamo gdje želite”, zaključuje Vladan Lipovina razgovor za Lob Sport.
