Fenomen crnogorske rukometne igre u režiji naših dama nešto je što, iznova i iznova, iz godine u godinu, samo može da čini iskreno ponosnim svakog građanina mediteranske države.
Od obnove nezavisnosti do danas ženski rukomet učvrstio je sebe na vrh sportske planine. Temeljan sistem, kroz koji se rijeke talenata ulivaju u seniorski pogon, do sada nam je dao istorijsko olimpijsko srebro iz Londona i evropsko zlato iz Beograda 2012, uz bronzu 2022. u Ljubljani.
>>> Sjajne Lavice sa prvog mjesta idu na Euro
Istovremeno, Budućnost kao alfa i omega, odnosno epicentar, izdignula se u rijetki klupski brend, uz dva vijenca evropskog šampiona iz 2012. i 2015, a ne treba zaboraviti ni tri Kupa pobjednika kupova (1985, 2006. i 2010) te EHF Kup (1987).
I upravo su svi prethodni uspjesi, pored dostignuća svjetskih razmjera, najviše doprinijeli stvaranju kulta kroz koji su se podizale generacije i generacije djevojčica i još uvijek se podižu pred našim očima. U cijeloj priči upravo je to najsjajnije dostignuće Lavica, koje su utabale stazu svim budućim polaznicama, postavljajući jasan kriterijum predstavljanja Crne Gore bilo gdje i bilo kada.
U po’ noći, u po’ dana.
Pored talenta, 24-satnog rada i kvaliteta, prosto je nevjerovatan nivo samopouzdanja i srčanosti koje Lavice iz generacije u generaciju ostavljaju na parketu duž planete, bilo da igraju pred sopstvenim ili suparničkim navijačima.
To je upravo najdivnija zaostavština koju kao nesumnjiva sportska nacija imamo.
Naravno, kroz sve navedeno negdje je postalo i prilično normalno da se crnogorska zastava vije na velikim takmičenjima, gdje je takva Crna Gora uvijek vraški nezgodan protivnik, tvrd orah svima koji joj se nađu na putu. Jer, impuls patriotizma početna je garancija koja upozorava da je Lavice veoma teško ukrotiti.
>>> Praznik rukometa kroz objektiv Lob Sporta
Sada već decenije za nama svjedoci su jedne magične priče, koja služi kao primjer svima, ne samo u sportskim okvirima. Jednostavno, vidjeti na dnevnom nivou brojne djevojčice koje idu i vraćaju se sa treninga više od riječi govori o tradiciji kakvu brojnije zemlje mogu samo da sanjaju.
Tri nastupa na Olimpijskim igrama, uz nadu da će se četvrte dogoditi u Parizu ovog ljeta, sedam učešća na Svjetskim prvenstvima i plasman na osmo Evropsko prvenstvo… Što reći, a ne iskreno aplaudirati.
Ukupno 187 utakmica i 117 pobjeda još su jedan ekvivalent čudesne rukometne storije i istorije.
A da za budućnost tek ne brinemo pokazala je i kadetska selekcija do 16 godina (generacije 2008. i 2009), koja je nedavno u Podgorici osvojila srebro na Mediteranskom prvenstvu, rušeći redom prepreke u vidu Italije, Kosova, Turske, Slovačke, Rumunije i Slovenije. Samo je sportska velesila, kakva je Španija, završila ispred naših mladih Lavica.
Anđelina Orbović (najbolji lijevi bek i strijelac prvenstva), Ivana Savić (najbolja rukometašica turnira) i ostatak posade poslale su novi i jasan signal svima da Crna Gora u svom magičnom arsenalu ima još puno potencijala koji će i kroz godine koje slijede nastaviti da piše zlatne stranice.
>>> Srebro za mlade Lavice, Savić MVP, Orbović najbolji lijevi bek i strijelac
Tu je i predivni projekat “Razvoj rukometa u vrtićima”, čime je Rukometni savez Crne Gore nastavio s puno osjećaja i znanja da razvija ljubav prema sportu koji nam je toliko toga dao, a čiji plodovi itekako bilduju njen renome.
>>> Projekat “Razvoj rukometa u vrtićima” obogatilo 200 mališana u Podgorici
U svakom smislu riječi – primjer.
