“Probudili smo emociju prema Lovćenu, želimo da ostvarimo san brojnih generacija cetinjskih sportista”

Foto: RK Lovćen

Predsjednik Rukometnog kluba Lovćen Vido Đakonović rezimirao je istorijsku polusezonu, u kojoj je crnogorski šampion nakon više od 20 godina igrao grupnu fazu evropskog takmičenja, a istovremeno i osvojio jesenju titulu sa svim pobjedama u domaćim okvirima.

“Definitvno je riječ o istorjskoj sezoni kluba, budući da smo prvi put poslije više od dvije decenije igrali grupnu fazu elitnog evropskog takmičenja. Ogroman i izuzetno značajan benefit, prije svega za klub i Cetinje, koji su se vratili na mapu Evrope, a onda i za kompletan crnogorski muški klupski rukomet i naročito za mlade igrače koji su imali prilike da odmjere snage sa nekim od najboljih svjetskih timova”.

Da bi se shvatio značaj ostvarenog, tačnije igranje grupne faze Lige Evrope, moram napomenuti da smo na početku 2017. godine imali svega pet registrovanih seniora. Nismo imali svoje igrače u pionirskoj, juniorskoj i kadetskoj konkurenciji, a tu godinu (drugi dio sezone 2016/2017) počeli kao šestoplasirani tim. Danas Lovćen ima seniorski, kadetski, dva pionirska, kao i timove u mini rukometu te svoju školu rukometa i oko 200 registrovanih igrača i, kao što svjedočite, dio je evropske rukometne elite. Nekih godinu dana nakon formiranja nove Uprave 2018 godine, u jednom od intervjua rekao sam da je plan da za pet godina igramo grupnu fazu Lige šampiona. Mnogi su to smatrali pretencioznom izjavom…

Danas, baš poslije pet godina, pri čemu ne treba zaboraviti dvije praktično izgubljene sezone zbog korone, igrali smo grupnu fazu evropskog takmičenja. Istina, ne Lige šampiona, nego Lige Evrope, ali svakako takmičenja koje po kvalitetu ove godine ni najmanje ne zaostaje za Ligom šampiona. Naročito ne klubovi iz naše grupe.   

Bila je ovo finansijski izuzetno zahtjevna sezona. Rezultatski, što se tiče Lige Evrope – neuspješna, ali nedje i očekivamo, naročito poslije saznanja ko su nam suparnici u grupi. Ipak, dvije fantasticne utakmice u Podgorici protiv Elveruma i Kadetena, koje su odlučile jedna ili dvije lopte, veoma dobrih 30-40 minuta u svim ostalim utakmicama, pune tribine, iako nijesmo igrali u svom gradu, potvrda su ispravnosti poteza da prihvatimo specijalnu pozovnicu EHF-a za učešće u Ligi Evrope. 

Posebno mi je drago da smo ogroman iskorak napravili i na organizacionom i marketinškom planu, o čemu svjedoče i ocjene nadležnih organa EHF-a nakon svake odigrane utakmice. Ako smo u odnosu na protivnike bili neravnopravni što se tiče budžeta, a jesmo jer je rijč o klubovima koji imaju od sedam do 20 puta veći budžet on našeg, onda smo u organizacionom smislu bili i više nego ravnopravan takmac, što zaista predstavlja veliki uspjeh ekipe koja se bavila svim onim zahtjevnim stvarima koje se tiču organizacije domaćih utakmica, putovanja, promocije kluba na društvenim mrežama, svakodnevnom kontaktu sa EHF-om, itd… 

Sve to ne bi bilo moguće bez podrške Prijestonice kao osnivača kluba, bez entuzijazma i zalaganja par ljudi u klubu te jednokratne finasijske podrške prethodne Vlade. Ono što ipak moram posebno napomenuti jeste jako skroman doprinos privatnog sektora, daleko ispod ocekivanog i pored, čvrsto vjerujem, ozbiljnog pristupa kroz marketing i pregovore sa potencijalnim sponzorima.

Ozbiljan marketinši potencijal koji pruža Liga Evrope, budući da je riječ o takmičenju koje ima globalnu gledanost, direktni prenosi u svim zemljama Evrope, i zašto ne reći momenat u kojem je trebalo pokazati veću društvenu odgovornost – ovog puta nije na pravi način prepoznat od strane privatnog sektora.

Umjesto planiranog učešća tog sektora u ovogodišnjem budzetu od 40-50 odsto, do danas smo, a Liga Evrope je za nama, na procentu od  nekih 15 odsto. Upravo to je segment kojem će se u narednom periodu pokloniti i posvetiti najveća paznja, jer bez te vrste podrške ovaj ili neki drugi saziv Upravnog odbora teško da će moći u kontinuitetu obezbjeđivati uslove za igranje elitnih evropskih utakmica. Bila bi šteta praviti korake unazad nakon ove sezone, pogotovo kada se zna da imamo ogroman potencijal i na Cetinju i u cijeloj Crnoj Gori, te da je riječ o sportu u kojem, u odnosu recimo na fudbal i košarku, sa najmanjim ulaganjima na evropskoj sceni možemo imati najbolje rezultate.

Posebno je bitno održati kontinuitet na evropskoj sceni, bila to Liga Evrope ili EHF kup, zbog činjenica da će na Cetinju, sada je već izvjesno, tokom 2024 godine početi da se gradi novi bastion crnogorskog rukometa – nova sportska hala na mjestu čuvenog Poligona malih sportova. Prijestonica Cetinje je u poslednjih godinu dana napravila sve preduslove za početak gradnje, obzirom da je završen međunarodni javni tender za izradu idejnog rješenja, odabrano najbolje rješenje, da je raspisan i okončan tender za izradu glavnog projekta, da se vec tokom januara očekuje da taj projekat bude gotov, te da ce završetkom istog biti moguće ući u tendersku proceduru za izbor najpovoljnijeg ponuđača.

Ukoliko ne bude odugovlačenja tog postupka, tačnije žalbi na prvostepene odluke, realno je da gradnja počne već na proljeće. U protivnom, moralo bi se sačekati još par mjeseci za početak radova, koji su planirani da traju najvise 24 mjeseca. Izgradnja nove hale biće od nemjerljivog značaja za dalji razvoj naročito rukometa, ali i ostalih dvoranskih sportova na Cetinju i predstavljaće ostvarenja sna brojnih generacija cetinjskih sportista. Zaista, s nestrpljenjem očekujemo početak radova i posebno otvaranje ovog objekta koji je, po mom misljenju, od kapitalnog značaja za cetinjski, ali i cjelokupni crnogorski sport.

Poznato vam je da smo u sezonu ušli sa praktično potpuno novim timom – 11 novih igrača je obuklo dres Lovcena, sa novim trenerom Perom Miloševićem i planom da igramo EHF kup, treće po rangu takmičenje u Evropi, kao i SEHA ligu. Ipak, pozivnicu za učešće u Ligi Evrope, ako želimo da stremimo višim ciljevima u budućnosti, a želimo, jednostavno nijesmo mogli da odbijemo. Čini mi se da su pune hale u Podgorici tri puta za nešto više od mjesec dana, ipak, najbolja potvrda takvog stava.

Podsjetiću vas da hala u Podgorici, u kojoj smo igrali utakmice Lige Evrope, osim kada igra reprezentacija nije bila ispunjena gotovo do posljednjeg mjesta na bilo kojoj utakmici osim na našim, pa ni na utakmicama Lige šampiona koju igra ŽRK Budućnost. Probudili smo pomalo uspavanu emociju prema Rukometnom klubu Lovćen, makar kod onih pravih pristalica i navijača sa Cetinja, što mi pričinjava i najveće zadovoljstvo. Takođe, činjenica je da smo u ekipi imali 18 igrača iz Crne Gore i samo jednog internacionalca iz Makedonije. Od toga je 80 odsto ekipe sa Cetinja, a i kompletan stručni štab je iz našeg grada. To je još jedan dokaz da je Cetinje bilo i biće grad rukometa.

Što se tiče SEHA lige, kao što svjedočite – status quo. Niz razgovora smo obavili sa čelnim ljudima SEHE prije početka sezone, čini mi se skoro pa uspjeli da obezbijedimo povratak u ovo za nas najvažnije takmičenje, ali jos uvijek SEHA nije ni počela. Postoje neki nagovještaji da bi, u nekom skraćenom formatu, mogla da počne od februara, ali to više ne zavisi od nas, već od odluke na nivou rukovodstva lige. Sve što je bilo do nas, pa i više od toga, uradili smo i sada nam ostaje da čekamo i nadamo se novim izazovima u regionalnom takmičenju.

Ne bih pojedinačno komentarisao učinak igrača, samo ću reci da smo sa nekim pojačanjima i vise nego zadovoljni. Ima i onih koji još nisu iskazali puni potencijal, a prirodno je i logično kada dođe toliko novih igraca da ima i onih sa čijim učinkom nismo zadovoljni.

Drago mi je da se Vuko Borozan, nakon odličnih partija u Ligi Evrope, vratio u reprezentaciju. Tu su i kapiten Mirko Radović i golman Filip Borozan. Međutim, ostaje istinski žal sto sjajan učinci našeg srednjeg beka Filipa Krivokapića, zvanično najbolji rukometaš Crne Gore za 2023 godinu, i pivota Luke Vujovića u Ligi Evrope, nisu rezultirali pozivima za Evropsko prvenstvo.

Milorada Bakića će rukometna Evropa tek upoznati, ne sumnjam u to, ali i dijete naseg kluba 16-godišnjeg pivota Filipa Božovića, koji je prvijenac u evropskim utakmicama postigao protiv ekipe kakva je Flensburg, a koja je prvi favorit za osvajanje Lige Evrope i među najozbiljnim kandidatima za osvajanje Bundeslige.

Priču oko Vuka Borzana dalje ne bih širio. Činjenica je da smo postigli sporazum o raskidu ugovora, budući da smo završili ovogodišnje evropske izazove, a da postoji neizvjesnost oko igranja pomenute SEHA lige. Time otvaramo prostor u drugom dijelu sezone da još vise dođu do ozražaja mlađi, izuzeto talentovani naši igrači na toj poziciji. Siguran sam da će i Vuko imati veliki broj ponuda ozbiljnih klubova, jer je pokazao da, kada je spreman, što se igračkih kvaliteta tiče, može da igra za najbolje evropske ekipe.

Na kraju koristim priliku da čestitam novogodišnje i božićne praznike svim građanima Cetinja, Crne Gore i navijačima Lovćena. U sljedećoj godini potrudićemo se nastavimo s pisanjem istorijskih stranica našeg kluba i ponosa crnogorskog sporta.

Zajedno smo Lovćen”, zaključuje prvi čovjek cetinjskog kluba.