Trebao je to da bude praznik crnogorskog muškog rukometa u Morači, a pretvorio se u glavobolju.
Crna Gora, uprkos porazu od Bosne i Hercegovine (23:25) plasirala se na svoje sedmo Evropsko prvenstvo, šesto zaredom. Međutim, nakon sve oko toga izaziva naborano čelo svima koji prate “lavove”. Kada je 9. marta Slovenija osvojila podgorički dvoranu (29:32) upalila se lampica, ali je BiH pritisnula alarm i ogolila brojne probleme u raju.
Istu tu ekipu naša reprezentacija nadigrala je 16. oktobra u Sarajavu, gdje je rutinski slavila 25:36.
No, posvetimo se sinoćnjoj utakmici, što je jedan od epicentara priče. Prvih 11 minuta Crna Gora ličila je na selekciju koja je do sada oduševljavala navijačku puk. Brz, moderan rukomet, tranzicija, energija i furiozno vođstvo 6:2, nakon čega se, jednostavno, iskra ponovo ugasila. “Zmajevi”, pojačani sjajnim golmanom Benjaminom Burićem, serijom 5:0 preokrenuli su stvari, a u nastavku bez problema, krajnje iznenađujuće, držali naš sastav na sigurnoj distanci od 3-4 gola minusa, što je rezultiralo njihovom velikom pobjedom, a crnogorskim porazom za veliku brigu.
Morača je prešla put od neosvojive do itekako osvojive tvrđave.
Selektor Vlado Šola, apsolutna legenda hrvatskog rukometa, do sada je u četiri utakmice doživio tri poraza, uz jednu gostujuću pobjedu nad Kosovom (24:26). Odlaskom Zorana Roganović evidentno se energija prosula u redovima naše selekcije, što se preliva na samu igru. Sve to predstavlja (ne)premostiv problem za nekadašnjeg svjetskog i olimpijskog prvaka na našoj klupi. Istina, Šola je nakon utakmice preuzeo odgovornost, što je dobar prvi korak, a ni senatori reprezentacije takođe nisu ostali nijemi.
“Prvi put da se nisam osjećao dostojnim ove publike večeras, vašeg aplauza i pjesme nakon utakmice Ljudi, veliko vam hvala i oprostite za ovo noćas. Svi mi kolektivno moramo da uložimo veliki napor da se vratimo na staro, a ne da idemo unazad. U Moraču može da se izgubi, ali nikad ne smije da se desi da neko oće da dobije više od nas utakmicu. U životu za mene nema opravdanja, izgovora i istina je jedino što se vrednuje. Kritike su sve na mjestu. Gledamo se na EP!”, otvorio je dušu Nebojša Simić nakon utakmice putem društvenih mreža.
Svakako, još jedan dokaz da problemi postoje i da im treba pristupiti temeljno, stručno, analitično i pošteno. Naravno, uz dozu optimizma koja je do sada krasila i nosila naš rukometni nacionalni tim. Dobra vijest je da vremena ima do Evropskog prvenstva, koje se igra od 10. do 28. janaura sljedeće godine.
LETARGIJA PRIMJETNA, SIMIĆ JE SVE REKAO
Subjektivni, a čini se i objektivni osjećaj je da Crna Gora trenutno korača unazad. Tim povodom razgovaramo sa Mladenom Rakčevićem, ovjekovječenom legendom crnogorskog rukometa.
“Primjetna je letargija u našoj reprezentaciji. Doduše, ne treba sada ni previše alarmirati cijelu situaciju. Šola je osvajao svjetska i olimpijska zlata, vodio selekciju četiri utakmice, imao na raspolaganju tek desetak treninga… Dolazak nekog takvog na klupi Crne Gore svakako je i lijep marketing za naš rukomet. Međutim, sve je rekao jedan pobjednik kao što je Simić u svojoj objavi. Nešto ne štima i treba zasući rukave i vratiti se na nivo koji smo bili do nedavno. Mišljenja sam da ovo nije ništa strašno, ali svakako ne treba ni podcjeniti trenutak u kojem se nalazimo”, naglašava za Lob Sport Rakčević, koji je godinama sa velikim žarom nosio crveni dres.
SVI TREBA DA PODRŽIMO ŠOLU
Porazom od BiH, naša selekcija skliznula je u četvrti šešir na žrijebu, koji će biti održan 10. maja u Dizeldorfu. “Lavovi” su u posljednjem bubnju sa Švajcarskom, Grčkom, Gruzijom i Farskim ostrvima, koji će biti debitantni na Euru.
Da je Crna Gora, prema očekivanjima, pobijedila BiH, našla bi se u trećem šeširu sa Hrvatskom, Srbijom, Sjevernom Makedonijom, Poljskom i Češkom. Ovako, prijeti nam teška grupa, iz koje će dvije prvoplasirane reprezentacije obezbijediti plasman u glavnu fazu Evropskog prvenstva.
“Najvažnije je da smo se šesti put zaredom plasirali na Euro, što je sjajan rezultat i kontinuitet koji je potreban našem rukometu. Posljednja dva poraza od Slovenije i BiH upozoravaju, ali se nadam da to nije ništa strašno i da ćemo se izdići iznad situacije. Zoran Roganović podigao je visoko ljestvicu, bili smo 11. u Evropi. Sa druge strane, treba da podržimo Šolu i pustiti ga da radi, ne dovodeći odmah njegovu stručnost u pitanje. Trenutno možda nismo optimisti, ali ukoliko na Evropskom prvenstvu povežemo nekoliko pobjeda cijela slika biće dijametralno drugačija. U tom slučaju ćemo vjerovatno hvaliti njegov rad. Zato, treba u vremenu koje preostaje do Eura popraviti stvari i spremno dočekati veliko takmičenje”, poručuje Rakčević, pa dodaje.
Cetinjanin je primjetio veliki motiv koji ima Vlado Šola na klupi Crne Gore.
“Njegova izjava da bi dao neke svoje medalje iz igračkih dana za medalju sa Crnom Gorom dovoljno govori koliko je motivisan da uspije sa našom reprezentacijom. Zato, ponavljam, treba svi zajedno da ga podržimo i istovremeno počnemo da poboljšavamo stvari u našem rukometnom sistemu”.
RUKOMET NAM JE U PADU, POMOGNIMO KLUBOVIMA
Nekadašnji pivot Lovćena, Vardara, Kolubare, Metalurga, AEK-a, Konstance, kao i puno puta posljednjih decenija, upozorava na istinske manjkavosti našeg muškog rukometa, a to su klubovi.
“Smatram da je naš rukomet u padu i da će, ukoliko nešto ne preduzmemo, taj pad biti još i veći. Bez korjenitih promjena na klupskom nivou teško je imati reprezentaciju kakvu želimo na duže staze. Potreban nam je minimalno jedan klub koji će biti neka vrsta baze za igrače koji dolaze. Takođe, u klub ili klubovi u kojima će mladi treneri imati mogućnost da prate moderne rukometne trendove. Tu ne mislim da Savez nešto pogrešno radi, čak ni klubovi. Savez ima ograničen budžet, o čemu je toliko puta govorio predsjednik Petar Kapisoda. Mislim da država treba da prepozna interes u rukometu i da se uključi, a klubovima da se pomogne, kako bi se igrači zdravo razvijali, a reprezentacija imala korist od toga”, smatra Rakčević.
NENORMALNO JE DA NEMAMO KLUB U SEHA LIGI
Godinama, pa i decenijama unazad, Crna Gora ne postoji na evropskoj klupskoj mapi. To se itekako održava na reprezentaciju.
“Nenormalno je da više od decenije Crna Gora nema predstavnika u regionalnoj SEHA ligi. Što tek reći za Ligu šampiona, u kojoj je posljednji put igrao Lovćen početkom ovog vijeka. Zato, kad pogledam danas gdje nam je reprezentacija, iskreno se čudim i na ovo što trenutno imamo. Nikoga ne osuđujem, ali je vrijeme da pređemo sa riječi na djela”, zaključuje naš sagovornik.
Premijerni susret Evropskog rukometnog prvenstva igraće se na fudbalskom stadionu u Dizeldorfu, kapaciteta 50.000 mjesta, što bi trebalo da bude novi svjetski rekord kada je u pitanju posjeta nekom rukometnom meču.
Žrijeb je na programu 10. maja, takođe u Dizeldorfu.
PRVI ŠEŠIR / Švedska, Španija, Danska, Francuska, Norveška i Island
DRUGI ŠEŠIR / Njemačka, Holandija, Slovenija, Mađarska, Portugal i Austrija
TREĆI ŠEŠIR / Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Poljska, Češka, Srbija i Sjeverna Makedonija
ČETVRTI ŠEŠIR / Švajcarska, Rumunija, CRNA GORA, Grčka, Gruzija i Farska Ostrva
