Gotovo prazna Morača – slika koju gledamo od početka ove sezone Lige šampiona za rukometašice.
Tinjala je nada da bi protiv Odenzea moglo biti drugačije. Dva su prosta razloga. Utakmica je bila važna rezultatski, s obzirom da je spletom (srećnih) okolnosti Budućnost došla u borbu za nokaut fazu elitnog takmičenja. Drugi razlog je i bitniji, humanitarni karakter meča. Na ulazima u SC Morača bile su postavljene kutije za prikupljanje pomoći za liječenje teško bolesne djevojčice, sugrađanke, Mie Popović.
Međutim, Podgoričani ovoga puta nisu prepoznali momenat i nisu položili test vjernosti i humanosti. Samo par stotina ljudi, isti oni koji dolaze svakog vikenda, bilo je u dvorani i prekjuče.
>>> BUDUĆNOST – ODENZE 24:33 Danski tim pokazao napadački raskoš i rutinski osvojio Podgoricu
Iako je klub svjetlosnim godinama daleko od svog zlatnog perioda, trude se da makar besplatnim ulazom namame ljude da podrže dvostrukog šampiona Evrope. Ni to nije dovoljno, čini se da su ljudi izgubili interesovanje za evropskog giganta pa ni neki veći, humaniji, cilj nije čvrst mamac da se izdvoji sat i po vremena za duel elitnog rukometnog takmičenja u najvećoj crnogorskoj dvorani.
Izuzev utakmica reprezentacije djeluje kao da su se ljudi odrekli rukometa koji je, uz vaterpolo, sigurno najpopularniji sport i sport u kojem je mediteranska ljepotica imala najviše uspjeha. Sportska borilišta su sve praznija, a jedini povremeni okidač jesu velika imena koja dođu da igraju protiv crnogorskih klubova ili vrhunski rezultati, pošto se samo takvi priznaju.
Jasno je i da rezultati tima Bojane Popović nisu na zavidnom nivou, ali je zapravo veliko pitanje i šta se moglo očekivati od kluba koji je ljetos bio na milimetar od gašenja. Budućnost ove godine radi ono što može i ono što je najbolje za perspektivu ženskog rukometa u Crnoj Gori – forsira mlade. Mnogo talentovanih djevojaka među kojima su Jelena Vukčević, Nikolina Marković, Nina Ramusović, Anastasija Marsenić, Nađa Kadović i ostale koje možda ne dobijaju veliku minutažu trenutno, ali itekako pomažu u radu.
Ni to nije dovoljno da bi im se pružila podrška iako su vrlo česte priče kako bi dvorane i stadioni bili krcati da na njima možemo da gledamo našu djecu. Istina je, čini se, drugačija.
Primjera koliko se publika “ohladila” od sporta ima mnogo, a jedan od najupečatljivijih je i Košarkaški klub SC Derbi.
Studenti se takmiče u ABA ligi i u svojim redovima posjeduju toliko talenta i to iznad svega – crnogorskog talenta. Nije ni to dovoljno da u većem broju vidimo publiku na utakmicama podgoričkog kluba, sa izuzetkom utakmica protiv Budućnost, Partizana i Crvene zvezde.
Imao je Petar Mijović, trener SC Derbija, zamjerke na račun podgoričkih ljubitelja košarke, ali njegovi apeli nisu pomogli.
Poražavajuće djeluje da je na sinoćnjem meču Studenata i Krke, uprkos besplatnom ulazu, u dvorani bilo tek nešto oko 500 ljudi makar po zvaničnim podacima iako je utisak koji se stiče golim okom da je bilo daleko manje košarkaških ljubitelja.
Podgorica je od grada sporta postala poligon duhova. Publike (u talasima) jedino ima na utakmicama Košarkaškog kluba Budućnost, dok ostalim sportskim manifestacijama u Morači uglavnom svjedoči uža rodbina samih sportskih aktera na parketu.
Nekada poziv nije bio ni potreban, posebno kada je ulaz bio besplatan. Odbojka, rukomet, košarka… Sportski centar Morača uvijek je bio krcat i ispunjen do posljednjeg mjesta.
Priče o užarenoj atmosferi na rukometu ili odbojci ostaće nažalost samo priče dok ne dođe do nečega što će biti inicijalna kapisla za buđenje uspavane podgoričke publike koja je uvijek voljela i uživala u sportu.
Do tada, Morača će raširenih ruku dočekivati onaj mali dio ljudi koji još uvijek vjeruju da će odbojkaški derbi Budućnosti i Budvanske rivijere napuniti dvoranu ili da će ŽRK Budućnost pred više od pet hiljada ljudi rušiti najveće rivale poput Đera.
Možda kvalitet klubova nije na istom nivou kao nekad, ali valjda postoji i nešto važnije od samog rezultata.
