Nisu crnogorske rukometašice uspjele da naprave senzaciju u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva. Sinoć ih je Norveška eliminisala na prvoj stepenici nokaut faze, 32:23.
Lavice su šampionat završile sa četiri pobjede i tri poraza. Savladana su Farska ostrva (32:27), Paragvaj (34:25), Island (36:27) i Srbija (33:17) dok je neuspjeh doživljen u duelima sa Španijom (31:26), Njemačkom (36:18) i spomenutom Norveškom.
Izvlače se polako zaključci o svemu što je naša ekipa prikazala u Njemačkoj. Sonja Barjaktarović, trener golmana u stručnom štabu Suzane Lazović, se na društvenim mrežama oglasila dugačkom porukom.
“Priča o jednoj ekipi koja je završila prvenstvo na osmom mjestu. Možda to nije mjesto koje smo sanjale, ali je ono koje smo zaslužile sa svime što smo u ovom trenutku imale i dale. I umjesto da spuštamo glave, treba da budemo iskrene prema sebi ovo je trenutni naš maksimum. Ali, to ne znači da je kraj. Sada je najvažnije da svako od nas pogleda duboko u sebe. Da budemo hrabri, da priznamo svoje slabosti, da prepoznamo svoju snagu i da izvučemo pouku iz svake minute provedene na terenu. Znam da svaka u svojim klubovima ima drugaciju ulogu, neko igra više, neko manje. Ali kad obučemo dres reprezentacije, sve te razlike nestaju. Tu ne postoji “moja minutaža” ni “moj status“. Tu postoji samo tim“, započela je proslavljena crnogorska golmanka.
Članica zlatne generacije Lavica koja je došla do evropskog zlata i olimpijskog srebra naglasila je da je za medalje potrebno da cijeli tim bude porodica na terenu.
“I moramo biti svjesne jedne stvari: Nekad smo pobjeđivale najveće zato što smo vjerovale jedna u drugu. Ne zato što smo bile najjače, ne zato što smo imale najbolju statistiku, nego zato što je svaka vjerovala u igračicu pored sebe. Zato što smo disale isto, jer je klupa bila glasnija od pola dvorane, jer smo energijom dizale jedna drugu i kad su nam noge otkazivale. To je ono što pravi razliku. Za medalju je potrebno da svaka od nas da i više od onoga što misli da može. Da svaki minut na terenu bude borba. Da klupa bude vjetar u leđa. Da se dignemo kada je teško. Da izguramo kada boli, da čuvamo jedna drugu i kada stvari ne idu po planu. Za osvajanje moraš da si porodica na terenu. Mi to možemo. Jer nismo izgubile kvalitet, možda na trenutak vjeru. A vjera je ono što nas je uvijek nosilo“.
Za kraj, popularna Soka je poručila da je potrebno da se vrati vjera i vatra koja je krasila reprezentaciju oduvijek, a onda ništa nije nemoguće.
“I zapamtite ovo, nismo mi ekipa koja se predaje. Nismo mi ekipa koja traži izgovore. Mi smo ekipa koja se diže. Onako kako smo se dizale mnogo puta do sada. U trenucima kad su nas otpisivali mi smo se vraćali. Kad je najteže tad si najjači. I to nije zato sto smo savršene. Nego što smo bile zajedno. Zato što smo znale da nijedna od nas nije sama. Zato glavu gore za neke nove izazove da vratimo vjeru, vatru koja nas krasi osjećaj da smo tu jedni za druge bez obzira na sve. Jer kad to imamo, onda ništa nije daleko. Ni medalja. Ni vrh. Ni ono što sanjamo. Mi možemo. Mi znamo. A najvažnije – mi vjerujemo. A kad vjerujemo tad smo najopasnije“, zaključila je Barjaktarović u emotivnom obraćanju.
