Pri kraju smo sezona u gotovo svim kolektivnim sportovima, lome se šampionati širom Starog kontinenta, ali…
Za one koji su više pasionirani za individualni (u ovom slučaju borilački) sport nema dileme da će bokserska revija u Nikšiću koja je na programu sjutra (subota, 9.maj) dobiti svojih pet minuta slave.
Glavni krivac za to biće crnogorski bokser Milorad Žižić koji će se boriti za WBO Interkontinentalnu titulu protiv Delalija Miledzija iz Gane.
Bilo je uspona i padova u karijeri Nikšićanina, ali je jedna stvar sigurna – boks je bio i ostao njegov poziv.
“Rano sam krenuo sa boksom, moj otac je bio poznati crnogorski bokser Veselin Žižić. Kao dijete sam krenuo, nije to bilo ništa ozbiljno, da bi kasnije u pionirima i kadetima bio prvak Srbije i Crne Gore. Nakon toga sam pauzirao da bi nakon toga krenuo u profesionalne vode, ostalo je istorija“, rekao je za Lob Sport Žižić.
Karijera 39-godišnjek Nikšićanina vezuje se i za Sjedinjene Američke Države gdje je “krao” zanat od najboljih.
“Borba je gdje god se nalazili, ali mnogo mi je značilo da budem okružen takvim imenima i žargonski kradem zanat od najboljih trenera iz najpopularnijih klubova, poput Ismail Antonija Salasa, Dante Ortiza, Roj Džonsa, Flojd Mejvedera Seniora, od svakog sam uspio nešto da uzmem. Odlično sam krenuo i tamo, ali nisam bio mentalno spreman za velike mečeve. Ipak, pružila mi se šansa, mislim da sam se na vrijeme vratio“.
Netipično, višegodišnju pauzu Žižić je napravio nakon pobjede U tom periodu shvatio je da bez rukavica, ringa i konopaca jednostavno ne može.
“Napravio sam pauzu poslije pobjede, zasitio sam se boksa i načina života. Živio sam u laži da je ‘normalni’ život bolji od toga, ali nije, boks je moja najveća strast i ljubav, jako je teško vratiti se ali sam uspio i to nakon višegodišnje pauze. Osjećam se odlično, imam životnu priliku da uđem u top 10 boraca na svijetu, što bi mi omogućilo da se borim za svjetsku titulu. Moja djeca već odrastaju i želim da im budem uzor i da vide da sve može da se postigne ako se posveti i svojim radom i trudom to dokaže. Oni su moja najveća motivacija i osjećao sam obavezu i prema sebi i da živim od riječi ‘mogao sam’, ne, možemo samo ono što ostvarimo“.
Protivnik ima respektabilan skor od 30 pobjeda i 28 nokauta, uz dva poraza. Uprkos analizi protivnika, Žižić se više fokusira na sebe i svoj performans.
“Boks je vrlo jednostavan i ujedno komplikovan sport. Ne trebaju tu preveliki uslovi, ljudi u Africi i na Kubi treniraju na pijesku, nema tu neke šminke. Vidio sam njegove snimke čisto da vidim sa kim imam posla, više se fokusiram da na rad sa mojim trenerom Jovanom Todorovićem, a kao pomoć je stigao i trener boksa Stefan Hubert za završni dio. Ne želim da razmišljam previše o njemu, neću da opterećujem svoju psihu, vidjećemo sve kad uđemo u ring. Bitno je dati sve od sebe, u mojim očima sam već pobjednik, nije bitna samo ta jedna borba. Nadam se da ću na dostojanstven način predstaviti svoju zemlju“.
Pored najvažnijeg dijela, borbe, Nikšićki fajter donekle je i u ulozi organizatora, stoga priznaje da blagi pritisak postoji, međutim kada se uđe u ring sve nestaje.
“Naravno da ima, mi nemamo velike promoterske kuće i jake televizije, pa sam i bokser i organizator i bavim se stvarima kojima možda ne bih trebao. Ima blagog pritiska, ali kao i svaki borac to osjećam, kad pređemo konopce ostajemo ja i protivnik, tada slijedi tišina“.
Borilački sport doživio je ekspanziju na čelu sa mješovitim borilačkim vještinama, a za kraj, naš sagovornik ističe da mu je to izuzetno drago.
“Borilački sportovi su ponovo u modi što mi je jako drago. Djeca se sklanajau sa ulice, pokušavaju da ispišu neku svoju filmsku priču. Vidim širom Crne Gore da je u ekspanziji i iskoristio bih priliku da se zahvalim MMA klubovima Perjanik i Zabjelo i mnogim borcima koji su bili tu da mi pruže bezrezevrnu podršku. Sa njima sam se spremao, to su momci koji vrhunski rade svoj posao i mogu da pariraju najboljima na svijetu“, zaključio je Milorad Žižić.
