Za tačno 16, odnosno 19 dana fudbalsku reprezentaciju Crne Gore čekaju septembarski biti ili ne biti izazovi u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo.
Selekcija Miodraga Radulovića 7. septembra u Kaunasu gostuje Litvaniji, a potom tri dana kasnije u Podgorici dočekuje Bugarsku.
Malo je reći da su obje pobjede imperativ, budući da Crna Gora na tabeli grupe G ima tri boda manje od Mađarske i Srbije, a s kojima je već igrala kod kuće i osvojila tek bod. U prevodu, bodovi protiv Litvanije i Bugarske služe kao predvorje nade uoči (ne)moguće misije – oktobarsko gostovanje u Beogradu te novembarsko u Budimpešti.
I dok brojni crnogorski fudbaleri širom Evrope svojim nastupima, asistencijama i golovima skreću pažnju na sebe i s pravom podnose kandidaturu za važne mečeve reprezentacije, status jednog igrača (i dalje), svakim danom sve više i više, zabrinjava.
Stevan Jovetić.
Još u aprilu njemački Bild je pisao, a potom čelnici Herte potvrdili da nisu zainteresovani za produžetak saradnje sa kapitenom Crne Gore. Na koncu je berlinski klub ispao iz Bundeslige, a 33-godišnji Jovetić završio avanturu zvanično 1. jula, kada mu je ugovor i istekao.
Vreli ljetni dani su prolazili. Zapljuskivali su nas, kao rijetko kad posljednjih godina, brojni transferi od Evrope, preko Amerike i Azije, pa sve do Saudijske Arabije. Međutim, nijedan nije bio konkretno vezan za igrača u kojeg reprezentacija i fudbalska javnost gledaju raširenih zenica posljednjih 15 godina.
Partizan, Turska, Saudijska Arabija… sve je to bilo stidljivo i, ispostavilo se, bez pokrića. Makar za sada. A prelazni rok se u najjačim evropskim ligama završava 1. septembra. Za to vrijeme, sasvim prirodno, Jovetić nije prošao pripreme sa ekipom, već je slobodan igrač na tržištu.
Sve to pred odlučujuće bitke Crne Gore, čija je on fudbalska duša.
>>> Englezi o našem kapitenu: Upoređivali su ga sa Krojfom, a sada je bez kluba
Međutim, uprkos statusu koji nesumnjivo ima, glavobolja selektora Radulovića je sve veća i veća. Jer, makar to bila klasa nad klasama kakav je najbolji strijelac u istoriji Crne Gore (31 gol), kako povjerenje graditi na igraču koji nema klub, a sa druge strane od ostalih kandidata, s pravom, tražiti maksimalnu fizičku pripremljenost i kontinuitet kvalitetnih predstava u svojim klubovima kao uslov poziva za nacionalni tim?
Upravo tu dolazi do dijametralne raskrsnice u vrijednosnom sistemu, pa se nameće pitanje što će odlučiti selektor Radulović. Vremena je sve manje, a pomenuti status quo itekako će sve više i više okupirati fudbalski crnogorski milje.
Mač sa dvije oštrice.
