Od obnove nezavisnosti bio je uključen u rad košarkaške reprezentacije, bio je pomoćnik svim selektorima osim Luke Pavićevića, a 2019. godine krenuo je u svoju avanturu kao prvi trener. Iza njega je prošlogodišnji sjajni nastup na Eurobasketu, 11. mjestu na Svjetskom prvenstvu i pregršt mečeva za pamćenje. Svojom harizmom i izjavama znao je da nasmije crnogorsku javnost, a svojim radom potvrdio da je kadar za velika djela. Riječ je naravno o Bošku Radoviću, selektoru naših košarkaša.
U velikom intervjuu za Lob Sport osvrnuli smo se na sjajan nastup Crvenih u Manili, podsjetili se šta je sve ova selekcija morala da prođe od pretkvalifikacija, kvalfikacija, da bi se našla na Mundobasketu. Dotakli smo se i o (ne)realnim očekivanjima crnogorske javnosti, klupske košarke, ali i njegove budućnosti. Ugovor mu je istekao i sada čeka poziv čelnika KSCG.
PUT JE BIO DUG
Gospodine Radoviću, kako vam danas zvuči rečenica: “Crna Gora je 11. na svijetu”.
“Već skoro mjesec dana je prošlo i ispričalo se dosta toga o tom prvenstvu. Krenuli smo od samog početka, put je bio dug. Četiri utakmice u pretkvalifikacijama, 11 u kvalifikacijama, pa samo prvenstvo. Puno je igrača prošlo kroz taj proces, puno značajnih utakmica, svega je bilo da bi se došlo do SP“, rekao je Radović i nastavio sa analizom.
“U pretkvalifikacijama ste morali da savladate Island i Dansku, a mi u tom trenutku, po kvalitetu, u nekom trećem sastavu. Onda u kvalifikacijama morate imati neku pobjedu protiv velikih. Nama se to desilo protiv Francuske. Velika je isto i Bosna sa Nurkićem i Musom. Svako je dao svoj doprinos na putu do Svjetskog prvenstva. Prošlo je nekih 30-ak igrača. Kad god sam u prilici ukažem veliku zahvalnost svima. Naravno, ne završava se sve sa Svjetskim prvenstvom, dolaze kvalifikacije za Eurobasket, mnogo tih momaka će učestvovati i u tim akcijama“.
Crna Gora je šampionat planete završila sa tri pobjede (Meksiko, Egipat i Grčka) i dva poraza (SAD i Litvanija).
“Dobro Svjetsko prvenstvo je iza nas, ali bih dodao prije toga jedno dobro Evropsko prvenstvo prošle godine gdje smo vidjeli da možemo da igramo na najvećem nivou. Znali smo i tada da je Njemačka jaka. Karakter, dobar odnos i ambicije tih momaka su obilježili. Ja mogu okupiti reprezentaciju i reći idemo da prođemo grupu. Svaki od igrača mora imati ličnu ambiciju i da je stavi u funkciju grupe. Već par godina napravili smo sistem gdje funkcionišem dobro, uz dobru atmosferu i posvećen rad. Napravili smo cjeli i iza sebe imamo dva dobro odigrana prvenstvo“.
Da li je moglo bolje?
“Uvijek može bolje. U momentu posle utakmica sa Meksikom i Egiptom možda smo mogli bolje protiv Litvanije. Desila se druga četvrtina, gdje nismo mogli da se vratimo, jer je Litvanija bila u zamahu. Nama ne odgovaraju, a Srbija je jedina reprezentacija koja zna da igra sa njima“.
Nakon Litvanije stigao je onaj meč koji je crnogorska javnost dugo čekala. Na jednoj strani Nikola Vučević, Bojan Dubljević i ostali, a na drugoj – reprezentacija SAD.
“Najviše me raduje ta reakcija nakon Litvanije. Odigrali smo sjajnu utakmicu protiv Amerike koja je riješena u zadnjih par minuta. Amerika je individualno najbolja reprezentacija na prvenstvu. Ono što čujemo proteklih dana se obistinilo – skup najboljih igrača ne garantuje dobar rezultat. Raduje me i partija protiv Grčke, u rezultatski ne toliko bitnom meču. Desi se mnogim timovima da u takvim mečevima, što bi se narodski reklo, povuku ručnu. Zamolio sam igrače zbog njih da ostanemo duže dva sata u Manili. Da budu koncentrisani, da se ne desi neka povreda“.
Ističe selektor Radović da ne postoje neznačajne utakmice. Naveo je i konkretan primjer, koji se dogodio upravo Crnoj Gori.
“Igrali smo protiv Njemačke kvalifikacije za Eurobasket. Njemačka domaćin, a mi ispali. Pobijedili smo. Nakon uvođenja sankcija, zahvaljujući toj pobjedi, bili smo jedina ekipa sa tri trijumfa i zbog toga smo otišli na Eurobasket“.
PROTIV AMERIKE KAO PROTIV EGIPTA
O jednom meču je brujao cijeli svijet. Planeta je bila zapanjena kako jedna mala Crna Gora igra protiv NBA zvijezda u američkoj reprezentaciji. Vođstvo na poluvremenu ostalo je za sva vremena.
“Iskreno, kod nas je u posljednje vrijeme sve istorijsko. Pojavi se novi kamion, ljudi kažu istorijski kamion. Prvi susret protiv SAD i to u drugoj fazi Svjetsko prvenstvo. Lijep momenat za košarkašku javnost. Ja bih volio da se opet sretnemo. Ušli smo u utakmicu kao u bilo koju drugu. Igrali smo protiv igrača koji bi trebalo da su gladni osvajanja medalje i igrači koji će u narednih nekoliko godina biti zvijezda. U svlačionici na poluvremenu bilo je isto kao protiv Egipta ili Meksika. Znali smo da nas čeka težak zadatak, da je to ekipa koja uz dvije vaše greške ode na deset razlike. Bili smo maksimalno precizni i u napadu i u odbrani. Na kraju je odlučio kvalitet Amerike. Svi smo bili glavom unutra“.
Crna Gora je dobro vođena ekipa – rekao je Stiv Ker nakon meča. Koliko Vam znače takve riječi od legende i tvorca moćnog Golden Stejta?
“Naravno da znači. Od svih trenera koji su na nivou Kera. Isto tako, lijepo je čuti i kritiku. Od trenera koji su u temi, od novinara koji su u košarci. Uvijek možeš da naučiš nešto iz nje. Ja sam selektor, ali veliku zaslugu ima i moj stručni štab koji je pripremio tu utakmicu“.
Nakon četiri godine i prethodnog Mundobasketa, Crna Gora je u crvenom dresu mogla da gleda najboljeg. Nikola Vučević stavio se na raspolaganje Radoviću i svojim saigračima i odigrao veoma dobro prvenstvo.
“Ne volim da pričam pojedinačno o igračima. Prošle godine kada je iz objektivnih razloga propustio EP imao je stotine poziva da objasni zašto nije tu. Ove godine, kada se pojavio, nikoga to nije interesovalo. Od njegovog početka uvijek je bilo hoće li, neće, je li na 100 odsto. Nikola je ovo ljeto njegovim odnosom i igrom poništio sve te priče. Ovakve ili onakve, da ne ulazim u dubinu“.
>>> Nikola Vučević: Ponosan sam zbog odnosa i posvećenosti, Amerikance smo oduševili
Koliko je bilo lakše kada je on tu?
“Ne samo on. Dubljević, Mihailović, Ivanović. Svi oni kad fale, fale puno. Sigurno da je bio veliko pojačanje i da je dao vjetar u leđa i drugim igračima svojom pojavom. Kada mlađi, i godinama i stažom u reprezentaciji, vide da su oni stavljeni 100 odsto, onda i oni imaju veću obavezu. Možda je lakše kada nema najboljih, pa idemo sa stavom – napravićemo to što napravimo. Sa kompletnim rosterom je veća obaveza, a ja se ne bojim odgovornosti. Zaista sam uživao dva mjeseca“.
Ono što se nekako posebno izdvojilo kada su naši košarkaši u pitanju je atmosfera. Pričali su svi igrači, pominjao je i selektor nekoliko puta. Koji je to bio momenat kada je selektor shvatio da se tako može stići do velikih rezultata.
“Godinama sam u stručnim štabovima. Sve je krenulo od prozora koji su bili nepoznanica svima. Zvezdo (Zvezdan Mitrović, prim. aut) je to negdje dobro isplanirao, ocijenio kako bi sve trebalo da funkcioniše. Tada sam vidio puno dobrih stvari. Naravno, dodao sam nešto svoje. Nema tu puno filozofije, mi funkcionišem kao mala zajednica“.
DA SMO KAO HRVATSKA BILO BI MRTVIH
Mnogo puta do sada smo mogli da se uvjerimo koliko crnogorska javnost može da bude okrutna. Bilo je kritika koje su bile upućene i Vama? Koliko utiču takve riječi na Vas?
“Rođen sam u Podgorici, čitav život živim ovdje i znam koliko je teško. Iznenađen sam bio po povratku iz Manile, bilo je puno lijepih komentara, nisam to vidio za sve ove godine. U kvalifikacijama, pobijedili smo u Mađarskoj 15 razlike, pa smo izgubili u Podgorici. Nije bilo komplimenata, nego miči igrače, miči selektora. Nije bilo lako, bilo je kriznih situacija kao što je ta utakmica protiv Mađarske. Srećom poništili smo sve to pobjedama protiv Francuske i Portugala i nastavili u dobrom ritmu“.
Uporedio je naš sagovornik situaciju u regionu i Evropi. Kako ističe, svi su došli do nivoa realnih očekivanja, što bi i u Crnoj Gori morali da uradimo.
“Zamislite šta bi se dešavalo da mi imamo reprezentaciju kao što je Hrvatska i da ove godine igramo pretkvalifikacije. Bilo bi mrtvih, žargonski rečeno. U Srbiji znamo kako je. Slovenci su odigrali dobro prvenstvo, Luka Dončić je zaista nevjerovatan igrač, jedan od najboljih na svijetu. Falilo je možda dva igrača koji bi pogurali, ali to je to. Ide se dalje. Morali bismo da spustimo loptu. Znajući Crnu Goru, posebno podgoričku ulicu, sljedeći zadatak bi bio da se osvoji neka medalja na Evropskom prvenstvo. Mi treba da se bavimo prvo kvalifikacijama. I da, ko god bio selektor i igrači, javnost i mediji pruže podršku. Svaki odlazak na veliko prvenstvo je uspjeh“.
>>> VIDEO Tajm-aut Boška Radovića za pamćenje
Dugo godina ste radili kao pomoćnik, sada kao selektor. Je li Vam bilo lakše tada ili sada?
“Nebitno je ko je selektor, ovdje kad se izgubi utakmica kriv je ekonom. Od ekonoma do predsjednika saveza. Navikao sam na to. Manja je odgovornost naravno pred medijima i KSCG kada ste pomoćnik. Kod nas se neuspjeh ne oprašta, uspjeh se još teže oprašta. Moramo imati razumijevanja, ne samo za košarku, nego za sve sportove. Mi smo mala baza, sve manja rekao bih. Vidi se kroz uspjehe vaterpolo i rukometne reprezentacije da je bilo dosta ostavštine bivših zemalja. Sad smo manji aparat i moramo se prilagoditi ovome gdje smo“.
Poznato je da ste igrali koledž košarku, boravili ste neko vrijeme i u Americi. Koji stil Vam je bliži – američki ili evropski?
“Bio sam u NCAA ligi. Mislim da je ta košarka najkomplikovanija. Pričam o gornjem domu te lige. Tu je ozbiljan dril, dosta je komplikovano. Treninzi su obimni i zahtjevni. Ono što mi je najbliže je evropska košarka. Najbolje se snalazim“, ističe Radović koji se osvrnuo i na NBA ligu.
“Drugačija potpuno. Svi misle to je 1 na 1, pobijediš svog igrača i ti si na obruču. Nije to baš tako. Ozbiljna su tijela, fizikalije. Vratili su zonu, pravila tri sekunde. Zahtjevno je mnogo. Ono što mene trenutno interesuje je evropska košarka“.
PRESTALI SMO DA RADIMO
Kako vam djeluje crnogorska klupska košarka, ali i mlađe selekcije? Čini se, sve je manje mladih igrača koji imaju ozbiljne uloge u svojim klubovima.
“Pored selektorskog posla gledam da stignem da se bavim i tim mlađim selekcijama. Ono što fali u Crnoj Gori je ozbiljna strategija i što se tiče KSCG i klubova. Gubimo neke baze. Kolašin je bio baza, Bijelo Polje, Nikšić, Cetinje, Herceg Novi. Budućnost i Podgorica pokušavaju da okupe tu talentovanu djecu, ali ni tada, a ni sad nisu dovoljna samo dva kluba. I klupski i na nivou saveza bi morali da napravimo strategiju, to nas sigurno čeka. Što prije bude, biće bolje za crnogorsku košarku. Rekao sam, 11. mjesto na SP nije za slavlje, nismo osvojili medalju. Ako se nakon toga upiše 30 djece više na košarku, napravili smo uspjeh“.
>>> Košarkaši napredovali na FIBA listi
Mlađe selekcije bi mogle da budu veliki problem.
“Počele su da škripe. Naravno, zavisi mnogo od tog finansijskog momenta. Dosta smo se sveli na škole košarke, koje su dobar izvor prilikom samog upisa, ali sa 14-15 godina djeca moraju da budu u sistemima gdje se ozbiljno radi. Sat vremena treninga za 15-godišnjaka je veoma malo. Jednostavno smo prestali da radimo. Prihvatili smo američki sistem gdje je trening oporavka glavni trening. Jugoslavija je bila prepoznata po neviđenom radu, tako se dolazilo do velikih rezultata. Moramo da se vratimo da radimo“.
Izdvojio je jedan primjer Radović kada je u pitanju taj rad.
“Prije 15 godina, od pionirskih do A selekcija, kada se Amerikancima stane u zonu ne mogu da pogode. Danas je šut za deset metara kao slobodno bacanje. Tamo se radilo, radi se i dalje. Bio sam u Minesoti na Ljetnjoj ligi. Karl Entoni Tauns se probudi u šest ujutru da odradi trening dva sata. Čovjek koji je zvijezda te ekipe, nije mu teško“.
Jedan klub je zaslužio pohvale selektora Radovića.
“SC Derbi. Dobro se i kvalitetno radi. Vidi se po rezultatima, ali i po par momaka kada je reprezentacija u pitanju. Kada uporedimo početak i kraj sezone. Hadžibegović i Slavković koji će biti u reprezentaciji narednih nekoliko godina. Osjetio se napredak kod njih. Mirković je dobro počeo sezonu, to nije bez veze, došlo se tu radom“.
>>> A ljeto je bilo kao iz bajke…
Umjesto, kako reče selektor, da se posvetimo radu pogotovo nakon 11. mjesta na Mundobasketu, crnogorsku košarku potresaju sukobi. Ratovali su saopštenjima predsjednik Nikola Peković i predsjednik Skupštine Radoslav Jovanović.
“Ja nisam prava adresa za to pitanje, ali mogu reći sa strane struke. Biće velika šteta da liga počne kasno, da lige mladih počnu kasno. Ekipe treniraju i to pitanje se mora veoma brzo riješiti“.
BUDUĆNOST TREBA SAČEKATI
Nova sezona na klupskom nivou je krenula. U ABA ligi ćemo i ove godine gledati tri naša tima – Budućnost Voli, SC Derbi i Mornar.
“Budućnost je ove godine ušla sa velikim planovima i novim timom. Treba sačekati ovu ekipu, puno je novih igrača. SC Derbi je nastavio sa dobrim radom i lansiranjem mladih igrača. Mislim da su pogodili sa pojačanjima. Sjajan uspjeh je napravljen osvajanjem Superkupa. Mornar je u ovom trenutku najveća nepoznanica. Puno novih igrača, puno rukija iz NCAA lige, igrača koji su prvi put u ABA ligi. Ne treba ih mjeriti kroz Partizan i Zvezdu, nego kroz druge utakmice. Nadam se da će ostvariti to što su planirali“.
I za kraj – kakvi su planovi za dalje. Prvi naredni izazov je februar i početak kvalifikacija za Eurobasket.
“Moj ugovor je istekao. Čekam narednih dana da sa ljudima koji vode Savez vidimo šta dalje. Dobio sam šansu i svih ovih godina sam kroz dobar rad i zalaganje gledao da tu šansu opravdam. Mislim da je SP pokazalo da to radim na najbolji mogući način. Volio bih da se nastavi saradnja i da uđemo u taj ciklus kvalifikacija i Evropskog prvenstva. Za sada je sve pod znakom pitanja. Čekam razgovor sa ljudima iz Saveza“, poentirao je Boško Radović.
