Transfer Vasilije Adžić pretvorio se u svojevrsnu enigmu.
Biser crnogorskog fudbala bio je najprije na radaru Bolonje, koja je prema tadašnjim natpisima iz Italije ponudila Budućnosti 4,5 miliona eura, što je nezvanično potvrđeno Lob Sportu.
Nakon toga se u igru uključio Juventus i podigao ponudu na oko pet miliona eura. Tako su izvještavali transfer-eksperti Fabricio Romano i Đanluka Di Marcio. I ponuda u pisanoj formi jeste stigla na adresu Budućnosti.
Romano je u međuvremenu objavio prošle sedmice da će Nikšićanin tokom ove nedjelje posjetiti kamp Juventusa, a potom i gledati sa tribina utakmicu u Torinu protiv Sasuola, uz bombastičnu najavu da će desetka našeg loptanja potpisati ugovor u srijedu – juče.
Iako italijanski mediji nisu imali nijednu vijest o tome, Adžić zaista jeste bio gost italijanskog kluba. No, niti je potpisao bilo kakav (pred)ugovor, niti je, sve su prilike, gledao pomenutu utakmicu sa Sasuolom, već je nakon posjete krenuo nazad prema Crnoj Gori kako bi se priključio pripremama crnogorskog šampiona i lidera CFL-a.
Adžić je ranije potpisao prvi profesionalni ugovor sa Budućnošću, a 12. maja proslaviće 18. rođendan. Istovremeno se postavlja pitanje zbog čega su nepogrešivi Romano i Di Marcio uporno najavljivali potpis koji se – nije desio. Posebno je kampanja bila agresivna u finišu decembra i tokom januara, praktično gotova stvar, a prednjačio je Romano, čiji je status fudbalski puk vinuo do kulta bezgrešnosti. Izgleda da je početna meta promašena baš u slučaju crnogorskog fudbalera. Time je (za sada) i izostala planetarno poznata krilatica “Here we go”. Jedino je tačno da je naš fudbaler bio u Torinu i da je dogovor blizu. I to je sve.
Prema ranijim tvrdnjama, Adžić je trebao da potpiše sa Juventusom, a onda se vrati u Budućnost do kraja sezone te se na ljeto priključi novom klubu. No, od svega toga istina je samo da ćemo ga i na proljeće gledati u plavo-bijelom dresu, što i nije neka novost. Mada, ni tu nema garancija do kraja januara.
Dakle, daleko od toga da je bilo što doslovno i dogovoreno, najprije na najvažnijoj relaciji Budućnost – Juventus, a ni potpisano rukom crnogorskog supertalenta. Adžić jeste posjetio italijanski klub, što ništa ne garantuje u transfer-svijetu, gdje se stvari mijenjaju brzinom svjetlosti.
Jedan Zlatan Ibrahimović je svojevremeno došao u Arsenal, fotografisao se sa brojem 9 i svojim prezimenom iznad njega, ali je potom dogovoreni transfer propao zbog još jedne probe koju je tražio Arsen Venger, a tada golobradi Ibra odbio.
Takođe, nedavno je Milan praktično završio dolazak mladog srpskog ofanzivca Matije Popovića iz Partizana. Igrač je došao u Milano, a onda je cijela priča naprasno stopirana.
Evidentno je da neka vrsta verbalnog dogovora između Stare dame i Adžića, pa i Budućnosti, postoji, ali to ni najmanje ne znači da će se operacija na kraju i obistiniti, iako je teško očekivati da klub kakav je Juventus ispusti vunderkinda za, svjedočeći svakodnevnim višemilionskim transferima, tako nisku cifru u fudbalskim okvirima, a Budućnost priliku da postavi ubjedljivi rekord po zaradi u crnogorskom fudbalu.
Istovremeno, mjesta za manevar drugih klubova ima.
Na primjer, što bi se dogodilo da u međuvremenu na adresu Budućnosti stigne bolja ponuda nego što je Juventus poslao ili se samom igraču i njegovim predstavnicima javi tipa Barselona, kojoj je Adžić, prema sopstvenom priznanju, sklon od djetinjstva zbog idola Lionela Mesija, Real ili neki od ostalih italijanskih ili premijerligaških klubova (tipa Siti, gdje igra njegov takođe fudbalski uzor Kevin De Brujne) i obećaju mu bolji sportsko-finansijski status od onog u Pijemontu?
U tom imaginarnom slučaju njegova posjeta Torinu i ne bi imala neku naročitu težinu.
Jer, podsjećamo na staro transfer-pravilo. Dok nije potpisano – sve je otvoreno.
