Mehmed Baždarević jedan je od najživopisnijih fudbalera bivše Jugoslavije, svakako i jedan od najboljih u istoriji nekadašnje državne zajednice. Status legendarnog igrača stekao je u dva kluba – Željezničaru sa kojim je, pod dirigentskom palicom Ivice Osima, stigao do polufinala Kupa UEFA (danas Lige Evrope) i Sošou čije je boje branio skoro deset godina, odigrao više od 350 utakmica i nesrećno na penale izgubio finale Kupa Francuske od Meca. Jedan je od rijetkih koji je igrao za dvije reprezentacije – Jugoslaviju, kratko i za BiH.
Dubok trag ostavio je u dresu reprezentacije Jugoslavije odigravši preko 50 utakmica (uz četiri pogotka). Bio kapiten mlade selekcije na Svjetskom prvenstvu 1979. godine, član tima koji se nije proslavio na Evropskom prvenstvu ’84 (sva tri poraza u grupi), ali je opravdanje za loš nastup stiglo dva mjeseca kasnije na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu osvajanjem bronze. Propustio je Mundijal 1990. godine u Italiji zbog nesportskog poteza 11. oktobra 1989. godine na Koševu kada je u kvalifikacionom meču protiv Norveške izrevoltiran zbog nedosuđenog prekršaja pljunuo turskog arbitra Jusufa Namolua. Taj detalj je na sebi svojstven način “obradila” Top lista nadrealista…A, taj detalj je popularnog Mešu zbog suspenzije koštao Mundijala…
Ipak, zahvaljujući svom profesionalnom odnosu prema fudbalu, karijeri i životu, Baždarević je kao pouzdan i vrijedan igrač, prisutan na svakom dijelu terena, ostao jedna od omiljenih figura jugoslovenskog sporta. Vidjeli smo to i tokom nedavno završenog “Mundijala prijateljstva” u Ulcinju.
<<< FOTO PRIČA Srce jugoslovenskog sporta u Ulcinju
<<< Jugonostalgija Dejana Savićevića: Sportisti nikada nijesu učestvovali u podjelama
“Bio sam i prošle godine ovdje, nadam se da ću dočekati i da budem na 22. izdanju ‘Mundijala prijateljstva’. Svi se i dalje pitamo kako se ovo desilo i šta je ovo ustvari. Srećni smo da vidimo ove divne ljude i sportske radnike. Da se sjetimo šta smo nekada živjeli zajedno. Da kažemo da možemo zajedno još više, ako ništa, bar da se cijenimo i respektujemo. Puno emocija, puno lijepih stvari”, istakao je 63-godišnjak iz Višegrada koji nije dozvolio da mu penzija utiče na tijelo i dalje je, kao što ga stariji sa terena pamte, vižljast i agilan jer svako jutro trči:
“Moram malo. Morao sam da probudim ekipu – spavaju dugo. Drago mi je što sam vidio ovoliko ljudi sa kojima sam provodio najljepše godine, i životne i fudbalske.”
<<< Faruk Hadžibegić za Lob Sport: Uvijek ću biti navijač crnogorske reprezentacije
<<< Damir Čakar u srž problema crnogorskog fudbala: Nema novca – nema organizacije
Odmah nakon igračke karijere zaplivao je trenerskim vodama. Grenobl je 2008. godine prvi put u klupskoj istoriji izborio promociju u francusku Ligu 1 pod Baždarevićem, a sa tunišanskim Sahelom igrao je finale afričke Lige šampiona. Kao selektor Bosne i Hercegovine bio je blizu Evropskog prvenstva 2016. godine – Zmajeve je u doigravanju zaustavila Republika Irska. Edin Džeko i drugovi imaće u martu šansu da kroz plej-of Lige nacija obezbijede EURO 2024, ali ne vlada optimizam u komšiluku nakon katastrofalnih kvalifikacija..
“Reprezentacija Bosne i Hercegovine je godinama vrlo teška tema. Bio sam tri godine selektor i mislim da ovo što se dešava je u najmanju ruku – neuspješno. Međutim, još uvijek vjerujem u igrače i u reprezentaciju. Uvijek postoji šansa i sve može da se promijeni”, optimističan je Baždarević koji je pratio i crnogorske reprezentativce u nedavno završenim kvalifikacijama:
“Žao mi je što nije Crna Gora uspjela da prođe, jer je igrala dobar fudbal. Nadam se da jednog dana svi idemo na Evropsko prvenstvo. To je moja želja.”
