Prelaz sa 2023. na 2024. godinu bajkovit je za nekoliko evropskih klubova.
Od Engleske i Njemačke, preko Italije i Španije, pa sve do Francuske prostire se put ekipa koje su odnijele epitet najljepših priča polusezone. A ko zna, možda u nekoj od njih čuči Lester, čija je senzacionalna titula iz 2016. postala sinonim za svako sljedeće eventualno iznenađenje.
Dijametralno suprotno, to se ne može reći za drugu grupu klubova, koje drma – Praznična depresija.
Na početku sezone ni oni najzagriženiji navijači aktera naše priče ne bi pomislili da će se njihovi klubovi naći u samom vrhu prvenstvene ljestvice. Neki su bliže, neki dalje, ali ih sve veže skok od nekoliko milja od prosječnosti do ozbiljnih kandidata za visoke pozicije. Ko je rekao titule?
EMERIJEVO ŽIVOTNO DJELO
Nije tajna da je već 15-ak godina Unai Emeri jedan od trenera koji je veoma cijenjen u svijetu fudbala. Tri osvojene Lige Evrope sa Seviljom, jedna sa Viljarealom, titule sa PSŽ-om… Međutim, više od toga uvijek je preovladavao utisak na koji španski stručnjak radi i kako njegove ekipe izgledaju na terenu. A izgledaju, prije svega, kompaktno, uz visoku dozu tehnike i taktike, iz čega proizilazi protivnik za sve suparnike.
Prošlog novembra strateg iz Fuenterabije na klupi Vile nasljedio je Stivena Džerarda. Bio je to pun pogodak, ispostaviće se, iako je vladala početna skepsa u vezi rada španskog trenera u intezivnom engleskom fudbalu. Ipak, Emeri je sve oduševio, naročito ove sezone.
Nakon 18 kola Lavovi dijele drugo mjesto Premijer lige sa Liverpul i imaju samo bod manje od vodećeg Arsenala. Na drugoj strani, Totenhem je daleko tri, a šampion Engleske, Evrope i svijeta Mančester siti šest bodova, doduše uz utakmicu manje.
>>> Vila Park je neosvojiva tvrđava
Deset utakmica u nizu Vila ne zna za poraz u svim takmičenjima, uz sedam pobjeda i tri remija. Dalje, na svom terenu nije izgubila posljednjih 16 susreta, uz 15 trijumfa i remi (prije tri dana sa Šefildom 1:1). Poraz u Birmingemu pamte od 18. februara kada je bio bolji Arsenal (2:4).
Takođe, Vila je postigla 38 golova do sada u Premijer ligi, a bolju ofanzivu od nje ima samo Siti (40 pogodaka), a koji je 6. decembra nadigran (1:0) kao nikad pod vođstvom Pepa Gvardiole. Ukupno 22 udarca na gol, 53 dobijena duela, šest odbrana Edersona… Sve to oslikava dominaciju 149-godišnjeg engleskog kluba, koji je posljednji put bio prvi u tadašnjoj Diviziji 1 – 1981. godine.
Danas šampion Evrope iz 1982. otvorenih očiju sanja povratak u Ligu šampiona nakon decenija i decenija. A titula, ona je vlažni san u paklenoj konkurenciji. No, kad je mogao gore pomenuti Lester mnogi se s pravom pitaju zašto ne bi mogla i Aston Vila – životno djelo Unaija Emerija.
Tu je i Liga konferencija, u kojoj je osvojeno prvo mjesto grupe sa 13 bodova ispred Legije, AZ Alkmara i Zrinjskog za direktan plasman u osminu finala i evropsko proljeće, a tu je i predstojeće 3. kolo FA Kupa, gdje čeka Midlzbro.
BAJER (A NE BAJERN) JE HIT EVROPE
Bajer Leverkuzen u 119 godina postojanja nikad nije bio šampion Njemačke. Titulu je gubio pet puta, a posebno čuvenu 2002. kada je u sedam dana ostao bez salatare u posljednjem kolu, izgubio finale Kupa i pokleknuo u Glazgovu pred Realom (1:2) u finalu Lige šampiona. Da, to je noć onog čuvenog voleja Zinedina Zidana…
Tada je klub prekršten u Nervekuzen, što ga prati već više od 20 godina.
>>> Bajer ne staje, het-trik Šika za 16 minuta
No, dolaskom Ćabija Alonsa na mjesto trenera krenuo je vaskrsnuće. Apotekari igraju magično na svim frontovima. U nizu su od 25 utakmica bez poraza, uz 22 pobjede i tri remija. Posljednji put Bajer je kapitulirao 27. maja od Bohuma (3:0), a kod kuće nije izgubio još od 5. maja i Kelna (1:2).
Leteći sastav španskog trenera jedini u Bundesligi nema poraz i jesenji je šampion sa četiri boda više i utakmicom više od Bajerna, koji je vladar posljednjih 11 godina.
U Ligi Evrope nanizane su svih šest pobjeda uz maksimalnih 18 bodova i 19 postignutih golova protiv Karabaga, Moldea i Hakena. Istovremeno, tu je i četvrtfinale Kupa i dvoboj sa isto fenomenalnim Štutgartom u februaru.
Alonso, koji je već sada projektovan za budućeg trenera Real Madrida, uhvatio se u koštac da promijeni istorijsku sliku jednog kluba. Protiv sebe ima tradiciju, Bajern i evropske oponente, ali su za sada kordinate savršeno podešene. Jedna od najvažnijih stanica na putu do istorije biće 10. februar, kada na Baj Areni dolaze Bavarci na megdan u vrlo vjerovatno odlučujućem ratu za titulu šampiona.
KATALONSKA SENZACIJA
Kada postignete 42 gola, najviše u španskoj La Ligi, i kada dijelite prvo mjesto s Real Madridom (po 45 bodova) uz 13 pobjeda, tri remija i samo jednim porazom onda ste svjesni da živite bajku. Mali katalonski klub Đirona zasjenila je šampiona Barselonu, od koje ima sedam bodova više nakon 18 odigranih kola.
>>> Pažnja, pažnja! Pojavio se partibrejker zbog kojeg španski velikani nemaju mira!
Jedini poraz dogodio se od Reala (0:3), ali je zato tu gostujući trijumf nad Barsom (2:4) epskih razmjera, koji je dokazao da sastav Mićela Sančeza apsolutno nije slučajno senzacija španskog prvenstva, a time i evropskog loptanja.
Sve je moguće sa Urugvajcem Kristijanom Stuanijem, najboljime strijelcem u istoriji kluba sa 124 gola.
Ne računajući pomenuti poraz od Reala, Đirona je posljednji put (u gostima) izgubila 4. juna od Osasune (2:1). Od tada je krenuo preporod i uzlet, čije granice niko ne može ni da pretpostavi. Nakon sjajnog starta sezone mnogi su očekivali pad, ali se on nije dogodio. Potom su crveno-bijeli nastavili u visokom ritmu, pa istorijsku godinu zaključuju rame uz rame sa madridskim gigantom.
Teško da nešto romantičnije postoji u svijetu fudbala, pa i cijelog sporta.
BOLONJEZE NA FUDBALSKI NAČIN
Da li ste znali da je Bolonja sedam puta bila šampion Italije? Jeste, ali posljednji put 1964. godine, koliko imaju i Torino te Pro Verćeli. Teško će klub iz univerzitetskog grada stići do skudeta, ali bi zato mogao čudesno do – Lige šampiona.
>>> Rekordna ponuda – Bolonja ide po Adžića
Godinama unazad najavljivan je trenerski njuh Tijaga Mote, a čiji je čarobni štapić proradio upravo na Renato Dal’Ari ove sezone. Bolonja je zaustavila Juventus u Torinu (1:1), Napoli kod kuće (0:0) i Inter na Meaci (2:2). Potom je srušila Lacio (1:0), Romu (2:0), a nedavno je usred Milana iz Kupa poslije produžetaka torpedovala Inter (1:2) na krilima nekadašnjeg vunderkinda Bajerna Džošue Zirkzea.
Crveni-plavi su trenutno četvrti u Seriji A sa svega dva boda manje od trećeg Milana, a njihove predstave ostavile su bez daha sve na Apeninima. Ekipa je u seriji od šest utakmica bez poraza (pet pobjeda i jedan remi). Istovremeno, domaći teren je odbranjen u posljednjih 10 susreta (osam pobjeda i dva remija), Jedini tim koji je osvojio Bolonju jeste Milan (0:2) još u avgustu.
U Kupu Italije Bolonja će u četvrtfinalu igrati sa Fiorentinom, a u polufinalu ide na dio kosture gdje su Atalanta i Sasuolo te Milan i Kaljari. Posljednji, od dva puta, klub iz Lombardije Kup je osvojio davne 1974. godine u Rimu nakon penala protiv Palerma (4:3).
LETIĆI ORLIĆI SA AZURNE OBALE
Očekivano, PSŽ vodi u francuskom prvenstvu. Međutim, pet bodova manje ima najveće iznenađenje – drugoplasirana i prvi pratilac Nica. Tvrda ekipa italijanskog trenera Franćeska Fariolija slavila je 10 puta, postigla 19, a primila devet golova i u leđa gleda samo aktuelnom šampionu iz Pariza.
Interesantno, da njen uspon nije slučajan Nica je pokazala 15. septembra kada je osvojila Park prinčeva (2:3) i već sada poslala poruku konkurentima da sa njom neće biti šale ove sezone.
Tajna uspjeha leži u neosvojivoj Alijanc Rivijeri, na kojoj Nica 12 posljednjih utakmica ne zna za poraz, uz osam trijumfa i četiri remija. Posljednji put pomenuti travnjak osvojen je 23. aprila, a to je učinio Klermon (1:2).
Farioli ima samo 34 godine. Studirao je filozofiju i svojevremeno bio pomoćnik Robertu De Zerbiju u Sasuolu. Nakon toga se otisnuo u samostalne trenerske vode. Vodio je Fatih Karagumruk, pa Alanijusport, a u junu je preuzeo Orliće i odmah stavio originalni pečat na igru, a samim tim i klupske rezultate.
Klub sa Azurne obale bio je četiri puta šampion Francuske, posljednji put 1959. godine. Takođe, osvojio je i tri Kupa, od čega posljednji 1997. S tim u vezi, početkom godine Nica će krenuti i u pohod na Kup, gdje na startu 6. januara igra sa Okserom.
Svakako, uz objektiv plasmana u evropska takmičenja sljedeće sezone, Kup je svakako takmičenje u kojem Farioli i njegova vojska žele da odu što dalje, a ako je moguće i do samog kraja.
Definitivno, 2024. godina odgonetnuće brojna pitanja da li glavni akteri ovog teksta mogu da izdrže na trnovitom putu kojim su do sada koračali beskompromisno. Ono što je sigurno, svaki istinski fudbalski ljubitelj poželjeće sreću sanjarima u njihovoj bajci.
