EURO 2024

Zašto Engleska treba da osvoji EURO

Dizajn: Filip Vojvodić/Lob Sport

Nadmeni, prepotentni, nadobudni, kada dođu na žurku očekuju da se svi sklone i naprave im mjesto jer oni su glavne zvijezde. Englezi zbog svog ponašanja su malo kome omiljeni na fudbalskim šampionatima.

Kao Kolijevka fudbala dugo su sa visine gledali ostatak Evrope i svijeta, nisu željeli da igraju tadašnji Kup šampiona, a kada su ušli dugo im je trebalo da podignu ušati pehar. Njihova prepotentnost se i u reprezentativnom fudbalu ispostavila kao neosnovana.

>>> Besmrtnost

>>> Istorijska hronologija duga 95 godina

>>> Od Pariza do Berlina

Samo jedan trofej na velikim takmičenjima, na Svjetskom prvenstvu u svom dvorištu, 1966. godine, uz kontroverzni gol Ser Džofrija Hrsta u 11. minutu produžetka protiv Zapadne Njemačke za 3:2 (konačan rezultat 4:2). Zvuči nevjerovatno, ali Ostrvljani 58 godina čekaju na veliki trofej, a nikada nisu osvojili pehar van granica svoje zemlje.

ŠTA SE SVE DEŠAVALO KROZ 58 GODINA PATNJE

Pruža im se večeras od 21 sat protiv Španije velika šansa da u Berlinu, glavnom gradu arhineprijatelja Njemačke sruši prokletstvo. Zaliječilo bi to mnoge rane iz prošlosti, a bilo ih je da se ne mogu nabrojati. Od Maradonine Božje ruke u četvrtfinalu Mundijala 1986, preko poraza od Njemaca na penale četiri godine kasnije, pa od istog rivala u borbi za finale na Evropskom prvenstvu na svom bunjištvu 1996, kada je sadašnji selektor Geret Sautgejt bio tragičar, pamti se i gol Mandžukića za Hrvatsku u drugom produžetku polufinala 2016. i konačno, finale proteklog Evropskog prvenstva i poraz na svom Vembliju od Italije, nakon jedanaesteraca i Bonućijeva izjava “It’s coming to Rome” umjesto “it’s coming home”.

Sve su to bile eliminacije od timova koji su se kasnije okitili krunom. Zbog toga eliminacije na penale od Argentine u osmini finala 1998. na Mundijalu u Francuskoj, Portugala 2004. na Euru i dvije godine kasnije na SP i poraz od Njemaca u Južnoj Africi 2010. od 1:4, kada je sudija previdio pogodak Frenka Lamparda, kada se lopta od prečke odbila metar iza gol linije bili su manje bolni. Južna Afrika je bila možda i “pravda” za 1966!

Zbog svega navedenog, ali i nekih sramotnih izdanja, ispadanja i grupi na Euru 2000, Svjetskom prvenstvu 2014, pa osmini finala kontinentalnog šampionata 2016, čini se da je Gordi Albion, ili kako su ga stranci van svijeta sporta zbog dvoličnosti britanskih monarha Perfidni Albion, okajao grijehe iz te 1966. (ako ih je i bilo) i da je vrijeme da podigne pehar. Podatak da su Tri lava od 1990. do 2016. čak pet puta na velikim takmičenjima morala da penalima krče put ka pobjedi i da nikada nisu uspjeli govori o decenijama patnje i iskupljenja.

ŽIGOSANI KEJN

Engleska u svojim redovima ima i čovjeka žigosanog da ne može da osvoji trofej – Harija Kejna. Iskusni špic je kapiten Tri lava, a žig nosi nezasluženo, jer je samo prošle sezone u Bajernu imao tim konkurentan za trofeje, što njegov bivši klub Totenhem sigurno nije već decenijama.

Kejn je u nokaut mečevima na velikim takmičenjima postigao devet golova, više od bilo kog drugog evropskog igrača. Iza sebe je ostavio njemačke legende Gerda Milera i Miroslava Klosea, te Francuze Antoana Grizmana i Kilijana Mbape (po osam golova).

Kejn je najbolji strijelac Bundeslige, Lige šampiona, dok na Evropskom prvenstvu dijeli prvo mjesto na Danijem Olmom i biće večeras glavni adut Ostrvljana u napadu. Španci nemaju igrača takvog kalibra u napadu i ukoliko proradi veza sa Džudom Belingemom, Englezi će osvojiti trofej.

OSPORAVANI SAUTGEJT I NJEGOVO OBEĆANJE

Čovjek koji je najviše osporavan u Engleskoj, od samog postavljanja na funkciju je Geret Sautgejt.

Pravu lavinu kritika Sautgejt je pokrenuo kada je odlučio da u Njemačku ne povede Markusa Rašfroda, Rahima Sterlinga, Džejdona Sanča i Džeka Griliša. Otpisao je i iskusne Džordana Hendersona i Harija Megvajera. Izgubio je pripremni meč od Islanda i svi su najavljivali debakl i njegov silazak sa scene.

Sautgejt je umjesto toga najavio u pravom engleskom, prepotentnom, stilu osvajanje Evropskog prvenstva i da će sam odstupiti ukoliko se to ne desi. I evo ga, tu je, korak od cilja, vodiće ekipu na Olimpijskom stadionu u Berlinu, gdje Engleska nikad nije izgubila, istina u šest duela sa Njemačkom.

Nekadašnji štoper Engleske je pobijedio u više nokaut utakmica na velikim takmičenjima nego svi ostali selektori Gordog Albiona od 1966. do 2016. godine. Na četiri velika turnira vodio je Tri lava do jednog četvrtfinala, jednog polufinala i dva finala. Prije njegovog dolaska Engleska je imala samo finale iz 1966.

Treba napomenuti da od 1996. pa do dolaska Sautgejta, Ostrvljani nisu u nokaut mečevima na velikim takmičenjima imali pobjedu nad ekipama iz Top 10 rang liste FIFA. Ta barijera je probijena nakon 28 godina u polufinalu protiv Holandije.

Srušio je Sautgejt mnoge negativne tradicije…

PODIZANJE FORME I SMIRENOST

Englezi su do finala stigli bez ijednog poraza. Daleko od toga da su mljeli rivale kao La roha. U grupi su ubilježili samo jednu pobjedu i dva remija, uz dva postignuta gola. Ipak, žrijeb im je omogućio da tempiraju formu protiv sterilne Srbije, Danske koja je u padu od proteklog šampionata Starog kontinenta i Slovenije. Orlovi i Dinamiti su u kvalifikacijama uspješni, ali na poslednja dva velika takmičenja se vidjelo da nemaju potencijal da se nose sa timovima iz samog vrha.

Provukli su se Ostrvljani u osmini finala u duelu sa Slovačkom, pogotkom Belingema u poslednjim trenucima utakmice za remi, a Slovačke sokole je nokautirao Kejn već na otvaranju produžetka.

Švajcarsku su eliminisali nakon jedanaesteraca, Holandiju 2:1, pogotkom Olija Votkinsa u sudijskoj nadoknadi i tako postali prva ekipa u istoriji Eura koja je stigla do finala a da je zaostajala za rivalom i u četvrtfinalu i polufinalu, što dovoljno govori o menatalnoj snazi Gordog Albiona.

Upravo je to kvalitet koji Engleska ranije nije imala. Kao što je već napisano, po pravilu su gubili važne i neizvjesne mečeve.

Pokazali su Kejn i drugovi da ne gube glavu, praktično 90 minuta igraju u istom tempu i upravo ta mirnoća i veće timsko iskustvo u ovakvim mečevima, za razliku od nove De la Fuenteove ekipe, može Englezima donijeti dugo čekanu krunu.

FAVORITI OD STARTA ŠAMPIONATA

Nisu najomiljeniji, nisu najkulturniji (gest Belingema ka navijačima Slovačke to potvrđuje), ali baš zato što su viđeni kao loši momci imaće večeras i Englezi veliku armiju navijača. Igraće Englezi za one koji simpatišu loše momke i sa sjetom se sjećaju devedesetih, muškog fudbala u kom se nije dobijao žuti karton bez otvorenog preloma, one koji se sjećaju napadačkog fudbala, na duge lopte, iako su Englezi odavno shvatili da moraju odbaciti tradiciju u fudbalu i evoluirati, a što mi nikako ne možemo. Igraće Englezi za Gaskojna, Širera, Beksa, Lampsa, Džerarda, Linekera i prekid višedecenijske patnje izražene kroz njegovu antologijsku: “Fudbal je sport u kome 22 osobe jure za loptom 90 minuta, a na kraju uvijek pobijede Njemci“.

Vrijeme je da pobijede Englezi.

Svjetski bukmejkeri su prije početka loptanja u Njemačkoj prognozirali da će Englezi pobijediti, odnosno stavili su najmanju kvotu na njihov trijumf. Valjda i oni nešto znaju. It’s coming home.