Zima 1989. godine, mladi Zlatko Dalić iz Hajduka dolazi u Budućnost na poziv tadašnjeg trenera Podgoričana, Stanka Poklepovića. Nije se dugo zadržao, otišao je već narednog ljeta, ali se uvijek rado sjeti vremena provedenog u tadašnjem Titogradu.
Selektor reprezentacije Hrvatske sa kojom je ispisao najljepše stranice istorije osvajanjem srebra na Mundijalu u Rusiji i trećeg mjesta četiri godine kasnije u Kataru se u intervjuu u emisiji (Ne)uspjeh prvaka prisjetio kako je došlo do saradnje sa najtrofejnijim klubom u Crnoj Gori.
“Nakon vojske sam se vratio u Hajduk, ali nisam bio u stanju da igram. Stanko Poklepović me nazvao i rekao da dođem u Podgoricu. Peđa je tada bio glavni, igrali su još Miodrag Grof Božović, Željko Petrović, Saša Petrović, Dragoljub Brnović, vrhunska generacija“, rekao je Dalić.
Međutim, situacija nije bila idealna, ali ona nije imala veze sa sportom.
“Počela su previranja u Jugoslaviji. Ja dolazim u Titogradu, a prvu noć veliki miting ispred hotela. Počelo je raspadanje, sve mi je bilo čudno. Za tih šest mjeseci niti jednog trenutka se nisam osjećao loše. Korektna atmosfera, svi su bili prijateni. Ja kao Hrvat koji je došao u Titograd nisam doživio nijednu nelagodnost. Igrao sam, imao dobrih pola godine, fantastičan period“, dodao je Dalić koji je Vatrene preuzeo u oktobru 2017. godine.
Nakon pola godine i sedam utakmica u plavo-bijelom dresu stigao je poziv iz Mostara. Velež ga je platio deset miliona tadašnjih dinara. Od odlaska se nije vraćao u Podgoricu, ali se uvijek rado sjeti vremena provedenog pod Goricom.
