Avgust – februar – jul.
U razmaku od 11 mjeseci Lob sport tvrdoglavo ukazuje na propadanja crnogorskih fudbalskih travnjaka.
Uzalud.
Startna digresija za čitaoče – ako vas možda ne zanima ova tema onda nemate ni najmanje pravo da śutra osuđujete bilo kojeg fudbalera, trenera, klubove i rezultate… E, toliko je važna tema terena. Najvažnija. Jer, bez njega nema ni naučno-emotivne igre za koju je cijela planeta neraskidivo vezana.
A kako se neko, između ostalog, ophodi prema sopstvenim stadionima, sportsko-kulturnim zdanjima i nasljeđu, i to na očigled samo javnim diskursom vodilje Evrope, to više od hiljadu riječi govori o njemu samome. Jednostavno, ta divna igra, ogoljava kao nijedna druga.
Fudbal.
Foto: Lob sport
I njemu se Lob sport, istinski postiđen, u ime svih poštovalaca na kugli zemaljskoj i u ime Crne Gore – izvinjava. U ovom slučaju Podgorice, Opštine Glavnog grada, Sportskih objekata, FSCG-a, čija god odgovornost bila veća, srednja ili manje, kao i u ime budućih naraštaja koji, za razliku od ranije navedenih, nemaju ništa sa zločinom koji se u kontinuitetu čini.
Neznanjem. Nesposobnošću. Nemarom. Neodgovornošću. Bezobrazlukom. Nepatriotizmom.
Jer, kako okarakterisati, nakon svih popaljenih alarma prethodnih mjeseci, stanje podgoričkog travnjaka u sinoćnjoj utakmici između Dečića i TNS-a iz Velsa? Takav će biti i śutra u utakmici Budućnosti i Mališeve. Kako i pokušati razumjeti da nam terene dugo godina i decenija izjeda doslovno kancer i da to apsolutno nikog od nadležnih ne zanima? Kako vidjeti i najmanji blic svijetla na kraju tunela kad sami sebe bez pardona guramo u sve veći mrak? Pogađate, prebacivanjem ping pong odgovornosti. U tome smo svjetski šampioni.
Međutim, jedno je sigurno – ni tačka od O slova opravdanja ne postoji.
Foto: Lob sport
Zastide li se oni koji iole o nečemu odlučuju kada pogledaju na što lični travnjak, kako ga zovemo, najvećeg stadiona u državi? Na kojem igra, između ostalog, državni fudbalski tim. I gdje dolaze gosti iz Evrope i svijeta. Gdje često igraju naši klubovi, takođe dočekujući goste u svojoj kući, Da li vam se, gospodo, makar malo zacrvene obrazi?
I koliko vaše nečinjenje u konačnici govori, potpuno nepravedno, o svima nama?
Prevedite to u sopstvene domove, što bi oni u stanju ovakvog haosa govorili o vama koji u njima živite?
Jer, od njih isključivo zavisi kakav će se i fudbal igrati, a u konačnici i gledati. Od njih zavisi u mnogome i hoće li se neki igrač povrijediti, u kojem će mu smjeru krenuti karijera, pa sjutra porodica, koliko će klub zaraditi i prehraniti se, a gledalac se ne osjećati kao da dva sata svjedoči oboljelom čovjeku na izdisaju.
Istovremeno, u našoj državi postoje ljudi-heroji, doduše vrlo, vrlo mali broj, koji znaju kako se to radi u domenima mogućnosti. Koji su cijeli život posvetili kompleksnom i složenom održavanju fudbalskih travnjaka. Vjerujte, svojevrsna nauka povezana sa biologijom, matematikom, fizikom, hemijom, meteorologijom, čijim je čuvarima uvreda ako se negdje ukaže neki busen ili im trava nije podšišana.
Od tih ljudi zavisi fudbalska slika Crne Gore, ali odlučuju neki drugi. I ne rade očigledno ama baš ništa, ostavljajući i prepuštajući teren(e) brutalnom silovanju toplotnih udara, nevremena…
Tako natpis na istočnoj tribini – “Ostaće djeca, čuvaće nadu” kao nikad zvuči – uvredljivo i sarkastično.
Foto: Lob sport
Teško da ih iko išta pita i konsultuje jer su karte jedan kroz jedan uvijek u drugom špilu podijeljene, a i naj posao se gleda onako sa visoka, jer svi žele u udobnu fotelju. Zato smo u ovom zločinu u kojem jesmo. Nažalost zajedno. A kojeg se uopšte, oni koji bi trebali – makar ne stide. Iz moralnih i ljudskih razloga da se sklone?
I onda uključimo TV i vidimo da smo – niđe.
Tamo na dnu Crna Gora će i ostati sve dok istinski, prvenstveno zbog odgovornosti prema sebi samoj, ne počne civilizovano i pravično, bez fige u džepu i šibicarenja, zrelo i odgovorno da se ponaša. I cijeni znanje, a ne slijepo klimanje glavom. Da čini stvari boljima, a ne gorima.
To se zove samopoštovanje. To je vrijednost koje u osvom slučaju nema, dok su usta puna ljubavi prema domovini, gradovima, lokalnim zajednicama. Takva je to “ljubav” da prosto boli…
Jer je fudbal, u ovoj priči njegov travnati organizam, duboko ogledalo.
Foto: Lob sport
