Vjerovatno fudbalski savez u Hrvatskoj nije jedini na svijetu koji ne drži do one “triput mjeri, jednom sijeci”, mada bi se ipak od matične kuće bronzanih sa zadnjeg SP-a očekivalo više taktike u slučajevima poput onog s otkazom Robertu Jarniju. O čemu se još naveliko raspreda.
>>> Selektor navija protiv Dinama u Evropi – igrač ga nazvao klovnom, a Savez smjenio
Ukratko, za one koji nisu ispratili ili im je promaklo, Jarni je smijenjen s pozicije šefa selekcije do 17 godina zbog izjave da u dvobojima Lige konferencije neće da navija za Dinamo, nego za španski Betis. Gdje je proveo tri sezone velike karijere u koju su stali i malo veći klubovi od Betisa. Ta izjava je prošla nezapaženo sve dok nije u Sevilji sletjela “na sto” Bruni Petkoviću da je prokomentariše. Onda je proračunati Dinamov napadač, pored živog trenera Jakirovića koji je minut pirje toga rekao “da svako ima pravo na svoje mišljenje”, osuo paljbu i Jarnija nazvao klovnom. Dan poslije, fudbalski savez Hrvatske po hitnom je postupku, kako to već ide, smijenio člana legendarne generacije vatrenih.
Ako je u pitanju takav skandal, šta su čekali danima!? Ako je to prvi takav slučaj, a jeste, zašto se nije izvukao bar sa žutim kartonom, a ne da se odmah isključi? Kao onomad Batu Mirkovića u Maksimiru kad je Jarnija s poda ulovio… znate već gdje. U objašnjenju otkaza sveti oci hrvatskog fudbala koji stoluju na 11. spratu luksuznog hotela Hilton naveli su da “nemaju ništa protiv da svako navija za koga oće, pa i protiv hrvatskih klubova, ali da se od selektora koji rade pod kapom saveza ipak očekuju viši standardi”. I tu zapravo i nema šta da se doda.
>>> “Klovn? To govori najviše o Petkoviću”
Jarni, nažalost, i nije ispao previše bistar. Ako i nije vidio na prvu poveznicu Dinama i posla koji obavlja, mogao je bar da se sjeti da vodi valjda i neke fudbalere najtrofejnijeg hrvatskog kluba. Što je najgore, izjava ne samo da mu nije podvaljena, izvučena iz konteksta ili preuveličana, nego mu je novinar čak i sugerisao da mu možda i nije najbolje da to baš tako izađe, na što je Jarni odgovorio:
“Ne, pa to je moj stav. Zašto bi to nekome smetalo?“
Prema nekim teorijama, Jarni i nije pao zbog te izjave, koja je zapravo samo uzeta za opravdanje, nego jer već duže nije htio da se povinuje zahtjevima nekih članova izvršnog odbora da ubaci određeni igrači u selekciju. Ali to su priče, pouzdane koliko i ona da je Šuker one noći kad je smijenio Antu Čačića prije nego Daliću mjesto šefa vatrenih ponudio – Jarniju! Koji je onda rekao “mene ste našli, upali ste u govna, pa ja da vas vadim”. Možda se i desilo, a možda je neko malo zasolio priču. Izabran je Dalić, a ostalo je istorija.
Interesantno, sudbina Roberta Jarnija uklapa se u prokletstvo generacije originalnih vatrenih koji su 1998. fudbalskom globusu “otkrili” Hrvatsku da bi poslije igračkih karijera uglavnom bili marginalizovani. Tako je Mario Stanić imao samo jedan kratak mandat u Hajduku na mjestu savjetnika Uprave i razriješen je svih dužnosti nakon manje od godinu dana. Darijo Šimić ekspresno je potjeran iz Uprave Dinama nakon što je “sto godina” čekao priliku. Igor Štimac izgubio je pod sumnjivim okolnostima jedne izbore za šefa HNS-a, a selektorski mandat nije mu potrajao ni cijele kvalifikacije jer ga je smijenio – Šuker. Na Poljudu je nepoželjan, a trenutačno je u Indiji. Robert Prosinečki nikad nije dobio poziv Dinama da bude trener ili možda sportski direktor, a bilo je prilike da ga se sjete. Aljoša Asanović i Alen Bokšić bili su samo pomoćnici selektora i ništa više, a svojevremeno su naivno uložili u Hajduk i ostali bez tih novaca.
Kruno Jurčić ismejan je kao trener i više se nikad nije vratio u hrvatski fudbal, isto kao i Zvonimir Soldo, a slična je i sudbina Zvonimira Bobana. Legendarni kapiten vatrenih ne samo da nikad nije bio ni u igri da vodi HNS ili Dinamo, nego su kod nedavnog raskola u Uefi i Bobanovog razlaza sa Čeferinom iz Saveza pustili signale da im ne pada na pamet da okreću leđa Slovencu.
Nešto sreće imali su ipak Slaven Bilić koji je šest godina vodio reprezentaciju, Davor Šuker kao predsjednik Saveza u doba najvećeg uspjeha i – čakovečka “mačka” Dražen Ladić. Vječni pomoćnik selektora.
Realno, da je HNS pustio informaciju da Robert Jarni više nije selektor tima do 17 godina, bez objašnjenja zašto i kako, niko se u javnosti ne bi ni osvrnuo. Jarni kao trener nije ostavio neki zapažen trag i na tom je mjestu bio samo zato jer Savez voli da nagradi zaslužene igrače koji ne prave probleme. Tako je i bilo, sve do jednog intervjua. Ovako je doliveno još malo ulja na ionako rasplamsalu vatru na relaciji Zagreb – Dalmacija. Jer, Jarni je ipak hajdukovac i u Splitu je otkaz doživljen kao poniženje.
A zapravo je, paradoksalno, više nego Jarniju, reputacijska šteta načinjena Dinamu. Jer, ispada da navijanje za maksimirskog šampiona dođe nešto kao vojna obaveza. Pa toga nije bilo ni u JNA, mada je istina da je većina oficira navijala za Partizan. Osim dokazano jednog iz Karlovca koji je nakon nekog Zvezdinog poraza – upucao televizor!
Na kraju se sve svede na neaktivnost PR službi koje su uvijek iza dešavanja umjesto ispred. U Dinamu su mirne duše nakon Jarnijevog intervjua mogli da odgovore jednom rečenicom: “Baš nas briga što gospodin Jarni ne navija za nas”. I da navedu spisak klubova koje su u posljednjih dvadesetak godina, bar u jednoj utakmici pobjeđivali, a neke čak i izbacivali: Ajaks, Totenhem, Čelzi, Arsenal, Benfika, Sevilja, Atalanta, Salcburg, Fenerbahče, Fejenord, Viljareal. Niz je već upotpunio Betis.
I neka je, od njega je sve to s Jarnijem i krenulo.
