Crnogorski klupski fudbal i publika. Vječita priča i vječita boljka. U širokoj ponudi evropskih utakmica, a usljed nedostatka kvaliteta na domaćem tlu, narod bira ostanak kući. Dakle – TV prije odlaska na stadion. I podrške uživo bratu, komšiji, prijatelju… I nije ni to toliko sporno, pravo izbora ima svaki pojedinac.
Međutim, kada te – koji baš ne vole da dođu na stadion – nešto natjera da budu dio domaćeg derbija, da konačno ustanu iz udobnih fotelja i smjeste se na tribine (ako i ima tribina), tada uslijedi nerazumna, apsolutno protivfudbalska odluka o zaključavanju istih. Nekoliko mečeva ovog proljeća (Sutjeska – Budućnost, Dečić – Budućnost, Sutjeska – Dečić) a sve zbog nereda u Tuzima prije godinu i više dana, nadležni organi Fudbalskog saveza, na preporuku Uprave policije, ocijenili su kao mečeve visokog rizika i odlučili da zabrane publici ulazak na stadion. Kao da će tamo da se desi ne znam šta, kao da će prije svega desetine hiljada ljudi da dođe da gleda utakmicu… A ne maksimum 2.000-3.000.
>>> https://lobsport.me/karikature/stop-za-navijace-jos-jednom/
>>> https://lobsport.me/fudbal/brano-milacic-za-lob-sport-nize-ne-moze-jedino-u-kanal/
Kažu – mora tako. Zbog „bezbjednosti učesnika manifestacije“.
E pa gospodo, ne mora! Kad se hoće, sve može da se organizuje na kvalitetan način. Problem je što neko nije htio publiku. A taj neko očigledno nema dodirnih tačaka sa fudbalom.
Pokazao je to uostalom i jučerašnji meč u Bijelom Polju. Praznik fudbala na sjeveru Crne Gore, dobro popunjene tribine i pored jake kiše, dvije navijačke grupe (Ultasi i Varvari) u svom ritmu 90 i kusur minuta. I baklje, i dimne bombe i navijačka prepucavanja. I sve ono što gledamo na evropskim terenima. I što je najbitnije – bez ijednog problema. Fudbal je to ljudi. Pokazao je to i drugoligaški sudar Berana i Mladosti prošle srijede, pokazaće to i meč narednog kola elite, kada Budućnost pod Goricom planira da pobjedom proslavi titulu protiv Jezera.
I takav ambijent nam treba. U svim sredinama – a taj sjever Crne Gore je izuzetno bitan. Jedino na taj način možemo natjerati i klubove da ulažu, i igrače da pruže maksimum…
Ne treba nam centralizacija elitnog ranga i podgorička taksi liga, ali moramo ukazati poštovanje i novom prvoligašu. Mladost iz Donje Gorice je kvalitetnim radom, ulaganjem u mlade, povjerenjem mladom treneru… za tri godine (osnovani 2019.godine ) iz regije stigla u probrano društvo.
Dokaz da fudbal piše bajke.
Ali da može da bude i izuzetno surov. Neko će reći, i pravičan. Jer, sličan put, samo drugim smjerom prošli su ranije Lovćen i OFK Titograd, a sada je na ivici provalije Zeta. Premijerni šampion Crne Gore, klub koji je mnogo lijepog dao crnogorskom fudbalu, nalazi se na konopcima. Pitanje je – da li je bolje da nekako izbori opstanak u Drugoj ligi i preživi, ili da dotakne samo dno regije, pa da krene nanovo? Ono što moraju da znaju na Trešnjici – povratak zna da bude mučan. A dešavalo su se ovakve stvari i mnogo većim klubovima. Doduše, riječ je o jačim ligama i mnogo jačoj konkurenciji.
*Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici “Glas Jugoslavije” nijesu nužno i stavovi redakcije Lob sporta
