Neshvatljivo je da se takvim timovima dozvoljava da igraju u evropskim kupovima.
Riječi legendarnog Dika Advokata, kao analitičara, tokom poluvremena meča između Zrinjskog i Az Alkmara (0:3 u tom trenutku), tokom igre mačke i miša pod Bijelim brijegom, možda najbolje oslikavaju na koji način Zapad doživljava Balkance. I fudbal na ovim prostorima.
Drugih 45 i kusur minuta pokazalo je i Diku, ali i mnogima u tim razvijenijim zemljama u svakom smislu, da i na ovom prostoru postoji nešto što tamo nema. Nešto teško objašnjivo.
Borba do posljednjeg atoma snage, vjera u čudo, nada do kraja. I znanje. Fudbalsko.
Sve to demonstrirao je Zrinjski i čudo nad čudima je u četvrtak veče oko 20:45h stiglo. Advokatu se podsmijava planeta (iako je iste večeri oko 19:45h bio veliki broj onih – pa čak i u Mostaru, pa čak i na samom stadionu – koji su razmišljali kao Dik i očekivali da meč ide na 5, 6, 7 razlike za holandski tim), a o Zrinjskom se sada pišu bajke… Jer Zrinjski je drugo poluvrijeme odigrao kao da nije dio ovih nesrećnih prostora i postao tek peti klub u istoriji grupne faze evrokupova koji je okrenuo 0:3 (Deportivo La Korunja – Psž 4:3, Makabi Tel Aviv – Zenit 3:4, Maribor – Briž 3:4, Verder – Anderleht 5:3).
A baš taj Az Alkmar smo, da je sreće bilo, a nije, ovog ljeta trebali da gledamo u Crnoj Gori. Bili bi to vjerovatno najveći mečevi u istoriji Sutjeske, da se prije toga Nikšićani nisu osramotili u duelima sa Santa Kolomom. A sramotio se i Zrinjski u prošlosti, primao šamare od Dudelanža, Rabotničkog, Spartak Trnave, jermenskog Širaka…
BiH je kao samostalna zemlja čekala na grupnu fazu evropskih takmičenja punih 25 godina… I dočekala Zrinjski. Dočekala je i jedan ovakav meč, za sva vremena, za sve generacije.
Crna Gora čeka već 16 ljeta. Hoće li dočekati? Hoće, ako krenemo da učimo. Ako ne od evropskih giganata, onda od komšija i to od onih koji ne spadaju u velikane – bilo da se radi o Zrinjskom, Balkaniju, Čukaričkom…
