Treći put u bogatoj trenerskoj karijeri Pero Milošević vodiće svoj Lovćen.
Nekadašnji, igrački, dupli šampion Evrope sa Metaloplastikom, vratio se u rodni grad pod Orlovim kršem, što samo po sebi garantuje da Lovćen itekako sprema ozbiljnu ekipu za sljedeću sezonu.
>>> Pero Milošević preuzeo Lovćen
Prirodno, povratak Miloševića bio je povod za ekskluzivni razgovor, a tema nije nedostajalo u rasponu od tri decenije. Najprije odgovor na pitanje – zbog čega je došlo do trećeg povratka, osim tog emotivnog aspekta…
“Dopao mi se projekat i dosta smo se brzo dogovorili. Nakon gotovo 10 godina ponovo sam tu i zaista sam srećan”, prva je impresija legendarnog cetinjskog trenera.
“Dogodio se poziv predsjednika kluba Vida Đakonovića, koji je u prethodnih šest godina, zajedno sa saradnicima i Opštinom, dobro vodio klub i doveo ga do trenutka kada treba da preskoči stepenicu više. To mi se jako dopalo, kao i cijela ideja da se neki iskusni i dokazani crnogorski igrači vrate u klub. Želimo da stvorimo još bolji ambijent i napredujemo u svim aspektima”, naglašava Milošević.
DA NAM IGRAČI NE ODLAZE, VEĆ DA SE VRAĆAJU
Lovćen će igrati kvalifikacije za plasman u grupnu fazu Evropske lige. U slučaju da ne prođe nastaviće put u Evropskom kupu. Takođe, crnogorski šampion nada se povratku u SEHA ligu, ako projekat preživi s obzirom da je glavni sponzor Gasprom digao sidro.
“Dopada mi se ideja o Evropi i SEHA ligi. Nakon višegodišnjeg iskustva u Rumuniji i Tuzli vratio sam se kući i želimo da ojačamo Lovćen, ali i crnogorsku ligu. Da nam igrači ne odlaze, već da ostaju, a da se neki iskusniji vrate”, jasan je Milošević.
Trener je tokom karijere sa uspjehom radio u brojnim klubovima, vodio ŽRK Budućnost, Vardar, rumunsku Politehniku iz Temišvara, Buzau, Slobodu iz Tuzle, a radio je i u španskim klubovima Teukru i Alhesirasu, katarskom Rajanu… Takođe, pored Crne Gore, bio je selektor Kuvajta i Bahreina.
Prije desetak godina Milošević je baš u drugom mandatu vodio tim u SEHA ligi, uz osvojene trofeje na domaćoj sceni.
“Tada sam imao mlade Simića, Abramovića, Radovića, Grbovića, Lasicu, Draškovića… Bilo je to sjajno iskustvo sa tim momcima. Dobro smo sarađivali i radili. Takođe, osvojili smo 39 bodova u SEHA ligi, gdje su na Cetinju padali Zagreb, Tatran, Nekse… No, nakon toga je došlo do pada i nije se više igralo regionalno takmičenje. Svakako, to je bila zlatna godina i jedno pozitivno iskustvo”, prisjeća se Milošević.
ISTORIJSKI USPJEH I BIJEG KILA OD PORTLANDA
Obrnutim smjerom, stižemo do tog nezaboravnog prvog i najzlatnijeg mandata Miliševića na klupi crnogorskog velikana, koji je ostao zauvijek upisan zlatnim slovima u knjigama našeg rukometa. Krajem 20. i početkom 21. vijeka Lovćen je pod njegovom dirigentskom palicom pisao istoriju.
Dva puta Cetinjani su bili šampioni tadašnje zajedničke države, uz osvojen Kup. U Ligi šampiona rušili su zvjezdani Portland San Antonio (25:24) u Prijestonici. Džekson Ričarson i društvo progutani su u grotlu, a golman Nenad Puljezević pogodio sa gola na gol. Bila je to nevjerovatna ekipa sa Goranom Đukanovićem, Petrom Kapisodom, Markom Dobrkovićem, Ratkom Đurkovićem, Stevom Nikočevićem, Daliborom Čuturom, Mladenom Rakčevićem…
Lovćen je osvojio prvo mjesto u grupi D ispred Portlanda. Na drugoj strani Kil je želio da izbjegne Špance te je u posljednjem kolu, bez najvažnijih igrača, izgubio kod kuće od danskog Gudmea i završio drugi u svojoj grupi iza portugalske Brage.
Na taj način je dodjelio sebi Lovćen u četvrtfinalu. Prvi duel u Njemačkoj pripao je slavnom domaćinu (35:22), a u revanšu na Cetinju Lovćen je uzvratio (29:24) i trijumfom se oprostio od elitnog tamičenja te ostao na korak od polufinala.
“Teško se vratiti u to vrijeme. Bile su to čudesne sezone. Pobjeđivati Portland i Kil nešto je nevjerovatno. Vodili smo protiv Kila sedam razlike u revanšu. Prije toga, trebali smo da idemo na Bragu, od koje smo tada bili bolji i plasirali bismo se u polufinale Lige šampiona. No, evropska kuća rukometa je sigurno bila u fazonu – gdje mali Lovćen, iz malog grada, sa malim kapacitetom dvorane da igra polufinale. Kao da je, nekako, sve namjerno na kraju odrađeno da se ne nađemo među četiri najbolje evropske ekipe. Na kraju je Kil eliminisan od Barselone u polufinalu, a šampion Evrope postao baš Portland, kojeg smo mi pobijedili. Nakon toga su svi regionalni klubovi, od Lovćena, preko Zagreba i Celja nekako nestali sa najveće scene. Izuzetak je bio Vardar, ali i on danas ima problema. “, rezimira naš sagovornik.
CRNOGORSKI SPORTISTI SU FENOMEN
Nakon tri decenije i tih epskih vremena, Lovćen i Milošević, kao u nekoj vremenskoj kapsuli, nastavljaju put kroz u drugačijem ambijentu.
“To su visine koje je teško dostići, ali težićemo napretku, svakako. Kroz rad sa igračima i kraću ligu želimo da se polako vratimo na pravi put. Da se razumijemo, i ovo je fenomen što rade crnogorski sportisti i klubovi. Postižu fantastične rezultate. Pa Danska ima više klubova nego mi rukometaša. To su strašni podaci, ali je nevjerovatno kako se rađaju i stvaraju naši sportisti”, primjećuje 62-godišnji strateg.
>>> Đukanović za LOB SPORT: Treba da vratimo jedinstvo selekcije, neki ljudi da se ne kriju iza Šole
>>> Rakčević za LOB SPORT: Rukomet nam je u padu, a Šolu treba svi da podržimo
A kad smo kod Crne Gore – pod Miloševićem se reprezentacija plasirala na Evropsko prvenstvu u Norveškoj 2008. i to je bila (i ostala) prva nacionalna selekcija kojoj je to pošlo za rukom od obnove nezavisnosti.
Istina, zbog nesuglasica tada u trokutu Savez-selektor-igrači Milošević nije vodio Lavove na Euru, ali je taj plasman tada jako odjeknuo u rukometnom svijetu. Danas je Crna Gora praktično konstantni učesnik velikih takmičenja.
“Svaki plasman na veliko takmičenje je značajan i predstavlja uspjeh za nas. Nekad nismo imali pobjedu na velikim takmičenjima, a sada prolazimo i grupu. Posjedujemo kvalitet, iako normalno ne možemo još da pariramo Skandinavcima, Francuzima, Špancima… Međutim, hrabrost i ponos u borbi za državni grb nadoknađuju sve što nedostaje u odnosu na pomenute velesile. Uvijek kad postignemo rezultat uputim čestitke Savezu, stručnom štabu, igračima… Svaki uspjeh Crne Gore raduje i nadam se da će ih još biti”, zaključuje trener Lovćena razgovor za Lob Sport.
