Danska. Grad Herning. Dvorana Juske Bank Boksen. Više od 12.000 domaćih navijača i izvjesna sudijska naklonost domaćinu… Sve to čeka rukometašice Crne Gore večeras od 20:30 protiv suparnika koji je jednom bio svjetski šampion prije 26 godina i od tada uporno pokušava na sve načine da takav podvig i ponovi.
Četvrtfinale Mundijala uvijek je najvažnija utakmica – ili ulazite u dvostruku šansu za medalju ili završavate, trećeg puta nema. Vođeni svim prethodnim iskustvima, posljednje je svakako bila Švedska (arbitri pedantno čuvali prednost protivnika), jasno je da svi u Danskoj vide Lavice kao plijen.
No, upravo bi to moglo da bude ključno oružje naše selekcije u rukometnom ratu za polufinale i najbolji rezultat ikad na planetarnim smotrama. Mladi, ali istovremeno uspjeha i slave gladni orkestar Bojane Popović na najvećem je dosadašnjem testu generacije. Jer, pobijediti Dansku usred Danske bila bi svojevrsna lozinka od koje bi zadrhtala čak i jedna Norveška, a koja čega boljeg iz večerašnjeg okršaja.
>>> “Očekujte borbu i utakmicu kakvu samo Crna Gora može da pruži”
Danska je trostruki vezani olimpijski šampion u ženskom rukometu – Atlanta 1996, Sidnej 2000. i Atina 2004. Danska je i 1997. bila svjetski šampion u Njemačkoj i treća selekcija svijeta sa posljednjeg Mundijala u Španiji. Danska je i trostruki evropski šampion – 1994, 1996. i 2002. te vicešampion iz Slovenije prošle godine. Dakle, jasno je sa kakvom se velesilom ženskog rukometa suočava naša nacionalna vrsta.
Međutim, na drugom kraju parketa večeras će se svi u Herningu prisjetiti crnogorskog srebra zlatnog sjaja iz Londona 2012. Prisjetiće se evropske titule iz Beograda iste godine. A što da ne, asocijacija uspjeha vodiće ih i do Budućnosti i njenog dvostrukog pokoravanja Starog kontinenta.
>>> “Danska protiv Crne Gore uvijek ima dodatni motiv, treba vjerovati i ostati miran”
Dres sa crnogorskim grbom sada nose neke druge djevojke, istovremeno i nasljednice istorije, energije i slave naše rukometne igre, čiji je pedigre sve samo ne lak zalogaj za bilo koga, pa bila to i Danska usred njenog epicentra. Bojana Popović, Maja Savić i Marina Rajčić znaju nešto više o tome… Jer, upravo su u ovakvim noćima za sva vremena i uklesale epitet koji danas tako ponosno nose – Lavice.
Crna Gora i Danska igrale su 11 puta do sada. Naša selekcija slavila je četiri puta (posljednji 2017. upravo na Svjetskom prvenstvu 31:24). Sa druge strane, Dankinje su riješile sedam mečeva u svoju korist, uz seriju od četiri vezanih pobjeda, a posljednja se dogodila prošlog novembra u ljubljanskim Stožicama (27:23) u polufinalu Eura. Bila je to, uostalom, lekcija presudnih detalja koji su nas koštali finala. Zato će biti jako interesantno vidjeti je li Crna Gora spremna da položi vrući test godinu i mjesec dana kasnije.
Do večerašnjeg megdana Danska je došla sa pet pobjeda i jednim porazom – Srbija (25:21), Čile (46:11), Rumunija (39:23), Poljska (32:23), Njemačka (30:28), dok je, senzacionalno, Herning osvojio Japan (26:27) i pokazao ipak svu ranjivost naizgled savršene rukometne mašine.
>>> “Danska je uz Norvešku najbolja ekipa, moramo naš tempo da nametnemo”
Sa druge strane, Lavice su potpisale četiri trijumfa, uz dva poraza. Savladani su Kamerun (25:11), Paragvaj (41:26), Mađarska (24:18) te Senegal (29:21), dok su kapitulacije izazvali Hrvatska (25:26) i Švedska (25:32). No, dosadašnji učinci apsolutno nemaju značaj uoči bitke za polufinale, iz koje će kao pobjednik izaći selekcija koja bude – tim.
Crna Gora jeste manja od Danske. Crna Gora možda ima stanovnika koliko Danska rukometnih aktera. Crna Gora nema ni naročitu naklonost u sudijskim lobijima…
Ipak, tvrd je orah ta rukometna Crna Gora.
Neka Danska pokuša da je slomi, al’ nek ovog puta zube polomi.
