Na 13. sjednici Izvršnog odbora Fudbalskog saveza Crne Gore 27. decembra usaglašeno je da će FSCG novog selektora imenovati do kraja januara. Danas je posljednji dan u mjesecu, mogući kandidati su van domašaja javnosti, ali ne i redakcije Lob Sporta.
No, poenta je da odluka nije donešena, pa se u ovom tekstu bavimo širom slikom.
S obzirom na plejadu mladih igrača, neki su već tu, a neki će tek da pokucaju na vrata A selekcije, rezultatskog imperativa i dugoročnog projeka, pitanje selektora je kapitalno važno. Crna Gora svoje takmičarske obaveze ima tek na jesen kada se igra Liga nacija, što je više nego dovoljno vremena da se kockice poslože. Zato je i predstavljala startno iznenađenje poruka sa sjednice Izvršnog odbora da će selektor biti imenovan do kraja ovog mjeseca, a što svejedno nije urađeno do objave ovog teksta.
Pored pitanja kakvom će profilu trenera biti dodijeljeni ključevi reprezentacije, istovremeno drugi rebus dijeli fudbalsko mnjenje u tri smjera. Da li Crnu Goru treba povjeriti domaćem, crnogorskom stručnjaku, regionalnom ili pak inostranom strategu – pitanje je koje oduvijek dijeli našu javnost.
DOMAĆE RJEŠENJE
Prva strana, najčešće onih koji rade u crnogorskom klupskom fudbalu, smatra da domaći trener treba da bude na klupi nacionalnog tima i da naše loptanje ima ljude koji posjeduju fudbalski kapacitet da se uhvate u koštac s tim. Kao njihov plus pominje se, između ostalog, poznavanje mentaliteta iznutra, ali i igrača iz domaćeg prvenstva. Do sada su takvi profili bili donekle Zoran Filipović (2006-2009), Branko Brnović (2011-2015), nakratko i privremeno Miodrag Džudović (2019) te posljednji selektor Miodrag Radulović (2020-2023).
Interesantno, najviše utakmica reprezentacije vodio je baš Brnović (34). Ostvario je najviše pobjeda (11), ali i doživio najviše poraza (14), uz rekordan broj postignutih golova (44), ali i primljenih (50).
REGIONALNO RJEŠENJE
Drugi strana, pozivajući se nerijetko na nezaboravni period Zlatka Kranjčara, vjeruje da bi neki od regionalnih trenera trebao ponovo da predvodi reprezentaciju u Ligi nacija, a potom i u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Uostalom, dosta crnogorskih fudbalera i igra na ovim prostorima, što bi jednom takvom treneru olakšalo skener prilikom sastavljanja selekcije. Osim pomenutog Cica (2010-2011), slična iskustva imali smo sa Ljubišom Tumbakovićem (2016-2019) i Farukom Hadžibegićem (2019-2020).
U prilog zagovornicima ove ideje ide i procenat uspješnosti dosadašnjih selektora. Kranjčar sa 46.15 odsto i Hadžibegić sa 38.46 odsto na vrhu su u datoj kategoriji. Takođe, Kranjčar je jedini selektor koji je imao pozitivnu gol-razliku (14:11), dok je Tumbaković ostao na nuli (33:33). Naravno, kako zaboraviti da je Crna Gora pod Cicom u jednom trenutku bila 16. reprezentacija na FIFA rang listi.
INOSTRANO RJEŠENJE
Treća strana, željna novih iskustava, zagovara dolazak inostranog stručnjaka na mjesto selektora Crne Gore. Takav scenario do sada još nismo doživjeli u fudbalu, ali jesmo primjera radi u ženskoj rukometnoj reprezentaciji, koju su, doduše kratkotrajno, vodili Mađar Đula Žiga, Šveđanin Per Johanson i Danac Kim Rasmusen. Naravno, uvijek se postavlja pitanje jezičke barijere sa igračima i javnošću, mada je ona s godinama sve manja i manja. Istovremeno, dio javnosti smatra da bi baš stranac, ozbiljnog pedigrea i rasterećen domaćeg mentaliteta, mogao da napravi tih par vječnih koraka koji nedostaju Crnoj Gori do istorijskog plasmana na neko veliko takmičenje.
Takođe, nimalo zanemarljivo, predsjednik FSCG-a Dejan Savićević bio je strikno protiv dolaska stranca na mjesto selektora. Međutim, kroz godine je malčice revidirao pomenuti stav, ali uz uslov, kako je svojevremeno rekao – da takav selektor zna naš jezik…
Kako dijaloga u javnom prostoru po ovom pitanju nema ni u naznakama, razmjenu mišljenja iz kafana i kuloara preselićemo upravo ovdje kroz našu anketu i zajedno pokušati da odgonetnemo koji je to poželjan profil za budućeg selektora fudbalske reprezentacije Crne Gore?
