GLAS JUGOSLAVIJE

Deki, jel imaš 40.000 eura? 

Jedna od najtužnijih nedjelja u istoriji srpskog sporta nalazi se iza nas.

Iznenadni odlazak Dejana Milojevića sa životne scene nanio je ogromnu bol ovdašnjem sportu. Tako rano, tako iznenada, tako surovo. Svi su se pitali – zašto? A, odgovora na to pitanje nema. Samo tuga i bol.

Emocije su navirale sa svih strana, nisu uspjeli da suzdrže suze Dekijevi saigrači, treneri, prijatelji, poznanici, pa i ljudi koji su ga samo gledali na televizijskim ekranima ili u dvoranama.  Utakmice Evrolige, NBA lige, ABA lige, srpske košarkaške lige počinjale su minutom ćutanja. Milojev Golden Stejt još nije odigrao nijedan meč. Pogledi trenera, lica košarkaša, pognute glave navijača… Svima je bilo toliko teško, bez obzira da li se meč igrao u Vršcu, Kaunasu ili Sakramentu.

Dejan Milojević ostavio je veliki trag širom svijeta. Surovost života stavila je tačku na njegovu trenersku priču, koja je već dobijala obrise velike karijere. Čekala ga je klupa Srbije poslije Olimpijskih igra, već je sve bilo dogovoreno… I druga strana priče o legendarnom asa je identična – blistava.

Anegdota Vladimira Kuzmanovića, nekadašnjeg košarkaša i Dekijevog saigrača iz podgoričke Budućnosti, može da odslika ljudsku veličinu tragično preminulog košarkaša.

– Da li imaš da mi pozajmiš 40.000 eura da kupim stan, toliko novca mi nedostaje – upitao ga je Vladimir prije petnaestak godina.
Da, za kad ti treba – glasio je odgovor Milojevića.
Za sjutra – rekao je Kuzmanović i dobio odgovor “u redu”.

Dobio je sjutradan novac, a kada je pomenutu sumu vratio nakon godinu dana Kuzmanović je upitao Milojevića “da li je potrebna neka kamata”.

Je l’ bi ti meni naplatio kamatu? (dobija odgovor: Ne). Pa, nemoj onda da me zajebavaš – poručio mu Miloje.

Kada je osjetio da ne može da igra na potrebnom nivou u redovima Partizana, Milojević je uzeo i pocijepao svoj ugovor. Imao je veliku platu, ali zbog bola u koljenu nije mogao da pruži maksimum. Nije želio da zarađuje novac koji mu je po slovu ugovora uredno pripadao.

Svoj klub, Beovuk, u kome je počeo karijeru nije zaboravio. Dovoljno je kažemo da mu je pomogao svake godine. I možemo tako još nebrojano primjera, jer su osobe kao što je bio Dejan Milojević zaista rijetkost u životu uopšte. 

Baš zbog svega toga svi sportski događaji nekako su pali u drugi plan, ali da ih ukratko sumiramo…

(B)rutometaši su nastavili po starom – ne vrijedi. Taj sport, koji je izuzetno popularan u Srbiji, nikako da nam iznjedri neki zapaženiji rezultat. Ponadamo se često, a prizmljenje bude bolno, kao prethodnih dana u Njemačkoj.

Ni u Australiji ništa novo. Novak Đoković gazi ka novoj tituli. Nadamo se da tu neće biti nikakvih neprijatnih iznenađenja.