One reprezentacije čiji su navijači bili “najglasniji” na Evropskom prvenstvu u Njemačkoj prve su se spakovale i krenule kući.
Hrvatska, Srbija i Albanija su imale priliku da idu na Balkan istim avionom, imale su istu rutu… išle su u istom pravcu kući poslije neuspjeha ove tri nacionalne selekcije u grupnoj fazi.
Hrvatska, vicešampion svijeta, nije prošla grupu. Srbija, koja je “letjela” visoko, nije prošla ni prvi filter, a Albanija se nadala iz sijenke, ali je potopila “prijateljsku” Hrvatsku na povratku kući onim golom za 2:2 u 93. minutu.
U fudbalu ne postoji dobra ili loša eliminacija. Eliminacija je eliminacija i to je ukupan zbir poena, nastupa i partija iz tri susreta koji nisu bili dovoljni da prođu prvu fazu. “Igrali smo dobro, nismo imali sreće…”. To u fudbalu ne prolazi, nije alibi i nije razlog da slavimo nešto što nema rezultat.
Šta je uspjeh i senzacija vidi se u dvorištu herojske Gruzije, prosječne Slovačke i srećne Rumunije. Imaju uspjeha, iako su možda slabiji od tri “naše“ hvaljene reprezentacije s drskim navijačima na tribinama koji i dalje šire govor mržnje sa tribina.
I kao i uvijek, selektori i glavni igrači su uvijek na udaru. Suze Luke Modrića, njegova emocija i slika iz Njemačke koju je fudbalski svijet vidio o tužnom kraju velikog fudbalskog majstora. I zaista, nesreća je da se tako završi golom primljenim u 98. minutu, sekundama za spas aktuelnog prvaka Evrope Italiju i sekundama za eliminaciju aktuelnog vicešampiona svijeta. Ti uspesi iz prošlosti daju Hrvatima za pravo da se ne raspadaju, ali u Srbiji je zbrka sa brzom smkenom selektora, menadžmentom u Savezu i žestokim napadima i kritikama igrača.
S druge strane, Evropsko prvenstvo u Njemačkoj ima dvije strane. UEFA mora da promijeni format, jer ako smo vidjeli veoma lijepe i dramatične utakmice, vidjeli smo i teške “nule” timova koji su igrali matematiku a ne fudbal te timova koji su to znali, kako bi sa neriješenim ishodom prešli u sljedeću fazu.
Ako su prije mnogo godina (2004) Danska i Švedska odiigrale sramotnih 2:2 za prolazak dvije selekcije, a tada na štetu Italije, sada su to uradile Slovačka i Rumunija konačnim rezultatom 1:1. Zemlje istočnog bloka Evrope imaju svoju priču. Ako su Skandinavci to mogli, zašto ne bismo mogli mi? Možda je tako bilo i sa Engleskom i Danskom te sramnom igrom Gordog albiona” u posljednjim minutima kada je odlučio da ne napada, da igra na sigurnu “nulu”.
Ovdje UEFA mora nešto da promijeni. U sljedećoj fazi će ići najviše dvije selekcije iz svake grupe kako bismo imali maksimalnu regularnost u svakom meču. To bi trebalo da ide na račun manjeg broja evropskih selekcija, jer je ovaj format sa 24 izgleda pretrpan.
Kao da su svi tu i da je previše učesnika.
Polovina evropskih timova je na ovom Evropskom prvenstvu, a to je kao mini Svjetsko prvenstvo.
Od sjutra počinju nokaut utakmice i raščišćavanje do finala – trona. Po onome što se vidjelo u grupama, mi iz manjih zemalja navijamo za Gruziju jer je to naš primjer uspjeha u fudbalu, ali sa druge strane Austrija je tim koji igra lijep i moderan fudbal.
Sudeći po igrama, Engleska i Italija su u teškoj misiji do koje mogu daleko stići i sastaće se možda u četvrtfinalu. Portugal se smatra stabilnim, ali je dobio udarac od debitantske Gruzije. Svi stavljaju Njemačku u drugi plan, koja je domaćin i koja može do kraja, ali ovo je fudbal u kome se ništa ne zna.
Ovo je pakleno ljeto s paklenim fudbalom…
