Hajduk. Živjeće vječno ovaj klub, Split, Torcida. Poljud se trese od ljepote, od ponosa, od radosti. Najdraži i najljepši klub u bivšoj zemlji živi lijepe dane, vlada euforija i miriše na titulu iako je još da se igra dosta i sada počinje drugi dio sezone u Hrvatskoj.
Ivan Perišić je napravio fudbalski zemljotres na Poljudu gdje je odlučio da se vrati i igra za svoj klub besplatno. Tako veliki igrač, tako veliko srce. Tako volite nešto što vam je pri srcu, nešto što vam znači i za šta ste spremni da se žrtvujete samo da biste pomogli, samo da biste obradovali mnoge ljude, navijače. Predivan stadion u Splitu će u ponedeljak za utakmicu sa Rijekom biti divno pun i to je ljepota fudbala i sporta.
Svi volimo ovakve trenutke u ovim našim malim zemljama i svi želimo da naši klubovi imaju bar jednog Ivana Perišića. Svi smo imali ili imamo imena poput Ivana Perišića, ali oni nažalost nisu kao on i na kraju karijere neće se vratiti odakle su počeli, gdje su odrasli i gdje su im se otvorila vrata uspjeha.
Hrvatski fudbaler je održao lekciju mnogo većim fudbalerima od njega koji su imali bolje karijere i koji su ostali u inostranstvu ne vraćajući se kući, svojima, onima koji su im dali mapu puta u fudbalu. Recimo, Zvonimir Boban se nije vratio u Dinamo, Zahović se nije vratio u Olimpiju, Pančev se nije vratio u Vardar, a Pandev u Belasicu (a nije mogao jer je drugoligaš), Piksi Stojković i Dejan Stanković nisu se vratili u Crvenu zvezdu, Predrag Mijatović u Partizan ili Budućnost.
Zašto se vraćaju samo u Hajduk!? I ranije je bilo igrača koji su imali uspješne karijere, pa su se vratili u splitske Bile, na Poljud kod Torcide.
Postoji neka posebna magija u tom klubu, tom gradu, toj sredini…
“Ne možete da ne volite Hajduk”, prokomentarisao mi je bivši fudbalski sudija iz vremena bivše države, sada u osmoj deceniji života, kada smo upali u razgovor o Hajduku i primjeru Ivana Perišića.
Potez Ivana Perišića koji je igrao za Totenhem, Inter, Bajern, Borusiju Dortmund… za veliko poštovanje i svaka čast majstoru fudbalske igre. To rade samo veliki ljudi, koji gledaju na ljepotu fudbala, a ne samo na finansije kao većina. Održao je lekciju svim pravim i vještačkim zvijezdama regiona koje brzo lete u oblacima, voze skupe automobile, satove… ali iznutra su prazni, bez emocija i okupirani samo ličnim interesom i nemaju srca za tako velike poteze.
Lekcija za takve, ali i primjer mladima kako treba voljeti nešto što ti je pri srcu, za šta vrijedi žrtvovati se samo da bi uspio u misiji, da bi osvojio titulu, da bi napunio stadion – da bi učini narod srećnim!
Svaka čast velikanu!
