Bolje da sam poginuo na Sutjesci, nego da sam doživio ovo sa Šajberom! Izjavio je to svojevremeno partizanski general i narodni heroj Peko Dapčević nakon što je u proljeće 1986. tadašnji predsjednik FSJ-a poništio posljednje kolo prvenstva Jugoslavije zbog očito namještenih rezultata. Počevši od prvoplasiranog Partizana, umjesto kojeg je u Kup šampiona poslata takođe do vrata uvaljana Crvena zvezda, pa sve do pretposljednjeg OFK Beograda kojem ni pobjeda u Skoplju nije pomogla jer je u Zenici završilo bez pobjednika.
Ali da se sad ne vraćamo na to ko je tad bio u pravu, ko je stvarno namještao a ko prosto bio nevin u ludnici, lik Slavka Šajbera ostao je do danas jedinstven u fudbalskoj istoriji jugoslovenskog prostora. Iako je imao jaku partijsku podršku, a Ćiro Blažević je poslije pričao i da mu je taj prijetio tenkovima na ulicama Zagreba ne ode li iz Dinama, Šajber se svojom odlukom zamjerio mnogo jačima od sebe. Od vodstva Armije do fudbalske mafije koja se razgranala osamdesetih do mjere da su i TV-reporteri otvoreno ismijavali ishode nekih utakmica, a Velibor Džarovski po vlastitom je priznanju režirao rezultate kao Kusturica Dom za vešanje.
Uz toliko neprijatelja, nije ni čudo da je i sam Šajber kasnije pod čudnim okolnostima optužbe za šverc zlatnih dukata uhapšen u Beču, čime je njegov sportski i politički put okončan. Ali čak i pored takve inkriminacije, ime Slavka Šajbera, barem u hrvatskom fudbalu, zazivalo bi se svaki put kad bi stvari eksalirale do mjere da se bilo kakvo rješenje osim radikalnog više ne vidi. A sad je baš tako.
Nakon Hajdukovog kiksa u Varaždinu, kad je jesenski šampion neočekivano ispustio dva važna boda, u javnosti su isplivali snimci komunikacije sudija u VAR sobi. Koji otprilike ne dokazuju ništa. Kako su snimci sa raznih utakmica nastavili da izlaze i dalje, jasno je bilo da će kao žrtva da padne Bruno Marić, šef sudijske komisije. Marić je još kao sudija bio crvena krpa za Hajduk, pa je i njegovo postavljanje za šefa sudija doživljeno kao težak šamar. Ostavku je sada podnio, između ostalog, jer su prijeteće poruke počeli da dobijaju i žena mu i djeca. I ko je sad toliko lud da uskoči na praznu stolicu, u finišu te drame? Šajber je umro još 2003. od duge i teške bolesti, a sličnog autoriteta koji bi ostao imun na sve pritiske na vidiku – nema.
Marić je u posljednja dva šampionata značajno osvježio sudijski sastav u HNL-u, no jedno nije uspio da promijeni… Hrvatske sudije nedorasle su napetim prvenstvima u kojima se dva, pa i tri tima, u maratonskoj trci bore za titulu. Lako je bilo kad je Dinamo slavio titule već u oktobru… Sad se svaki ofsajd gleda, pritisci na sudije i kompletnu fudbalsku organizaciju nikad nisu bili veći, a kuolarima sve češće odzvanja: “Ne osvoji li Hajduk titulu, država će da se trese”. Sami prevedite šta to treba da znači.
Kad se navijačke strasti ogole, utisak je zadnjih četiri-pet sezona isti – protežiranog više nema. Jeste da Dinamo i dalje izaziva respekt kod sudija, što se najbolje vidi kad Ristovski nekažnjeno prolazi dok iz kola u kolo u naguravanjima protivničke igrače šamara, lovi za vrat ili udara glavom u glavu (!?). Ali Ante Terzić nedavno je u finišu utakmice Dinamo – Varaždin kod rezultata 1:0 sudio penal kontra Dinama za koji je kasnije utvrđeno da je – nepostojeći. Mediji neskloni šampionu godinama su vodili statistike koliko traju sudijske nadoknade kad plavi vode, a koliko kad gube. Sada, kad Dinamova nadoknada traje osam, a Hajdukova ako treba i po 11 minuta, statistika više nema.
Ako trenutno postoje “najoštećeniji”, onda to mogu da budu samo klubovi od četvrtog do desetog mjesta, jer… Rudeš je već ispao, Osijek će gotovo sigurno da popuni četvrto mjesto za Evropu, tako da Lokomotiva, Gorica, Slaven Belupo, Varaždin i Istra revijalno odrađuju sezonu i najviše što mogu je da nekome iz trke za titulu pomrse račune s unaprijed ukalkulisanim bodovima. U takvim okolnostima, sudijama je najlakše da njih oštete, pa je tako u korist Rijeke u dvije utakmice s Goricom dosuđeno – pet jedanaesteraca! Svih pet u gostima.
Aktualno prvenstvo samo je još jedna potvrda koliko su promašene bile one tlapnje s početka devedestih da se hrvatski fudbal izvukao iz “balkanske krčme” i da će ta liga da “postane uzor drugim ligama”. Po kojoj logici? Pa u onom Šajberovom kolu s početka teksta, sporne su bile utakmice i Dinama i Hajduka i Rijeke. Jedino je Osijek bio “čist”. Jer ni tada nije bio u igri za nešto. Sličnost je i što su i tada sudije bile problem, jer gotovo je svako imao nekog svog, ali puno veći izvor skandala bili su klubovi. Ništa se promijenilo nije, možda je samo malo umivenije i ako ste čitali jučerašnji komentar Anje Vukašinović, sjetićete se pokojnog Đoleta i njegovog Petla:
“Princip je isti, sve su ostalo nijanse”.
