Nakon najlošije sezone ŽRK Budućnosti u modernoj istoriji kroz Ligu šampiona, potom neodlaska rukometašica na Olimpijske igre, uz plasman na mišiće na Evropsko prvenstvo, sada muška selekcija opasno rizikuje da ostane bez već viđenog trećeg Svjetskog prvenstva.
Demotivisana, pogubljena i neprepoznatljiva Crna Gora školovana je usred Konversana od Italije (32:26) u prvom meču baraža za odlazak na planetarni turnir, koji se od 14. januara do 2. februara 2025. igra u Hrvatskoj, Danskoj i Norveškoj.
>>> Lavovi u kavezu Azura – Crna Gora razbijena u Konversanu
U sjajnoj atmosferi sportske palate San Đakomo, kakvu uostalom Italijani itekako znaju da naštimuju, selekcija Vlada Šole od samog početka izgledala je dijametralno suprotno od svega na što su Lavovi kroz godine navikli domaći puk. Iznenađeni, zatečeni, daleko od one prepoznatljive energije, naša reprezentacija izgledala je kao da je iza nje neprospavana noć, a leteći Azuri radili što su i kako su željeli.
>>> “Nadam se da ćemo se probuditi”
Nakon utakmice selektor Šola detektovao je sve probleme, a bilo ih je na pretek, što ga nipošto ne abolira nakon nove loše predstave nacionalnog tima pod njegovim vođstvom. Naprotiv. Nevjerovatno zvuči da je selektor, kojem je RSCG nakon Eura ukazao dalje povjerenje, zajedno sa svojim stručnim štabom imao gotovo tri i po mjeseca da se pripremi za Italiju ili Belgiju, koji su međusobno igrali u doigravanju.
Tačnije, 104 dana pred sobom je imao crnogorski selektor da pripremi utakmicu, posebno nakon što su Italijani 13. marta u gostima savladali Belgijance (25:29), a potom četiri dana kasnije trijumfovali i kod kuće (33:31). Od tada do juče prošlo je 53 dana, a usput je, sasvim prirodno, kroz pomenute dvije utakmice dobio i bonus da unaprijed odgleda i uvidi kvalitete autsajdera sa Apenina te istovremeno kroz pripremne susrete sa Gruzijom dodatno zategne sve nedostatke sopstvene ekipe.
No, ništa se od toga nije dogodilo.
U međuvremenu je selektor, između ostalog, krajem marta i tokom aprila imao vremena i za političke izbore u Hrvatskoj, pa je tako predstavljao program za unaprijeđenje sporta u Hrvatskoj te učestvovao na predstavljanju izbornog programa tamošnjih Socijaldemokrata i partnerskih stranaka u zagrebačkom hotelu Internacional.
A onda na parketu – šok. Crna Gora djelovala je kao da nikad do početka utakmice nije ni provirila što se događa u taboru Rikarda Triliniji, čiji je tim po mnogo čemu, posebno energijom, navukao plašt onih Lavova iz prošlosti te našu selekciju srušio doslovno njenim karakteristikama i oružjem.
>>> “Ni sjenka naše igre, bili smo umorni”
Ponovo je odbrana, po ko zna koji put, puštala na sve strane. Opet su veliki problem bili sporo vraćanje, puzajuća tranzicija, tehničke greške, česte rotacije, promašeni ziceri, a u pojedinim trenucima djelovalo je da relacija igrači – selektor pati usljed nerazumjevanja. Tajm-aut u posljednjem kvartalu utakmice ogolio je pomenutu tvrdnju, kada je Šola objašnjavao, a pogled rukometaša djelovao potpuno izgubljen u daljinu. Neki od njih pitali su još jednom da selektor pojasni na što tačno misli, a utisak je da ni nakon reprize nisu imali tačnu predstavu što je plan u već dogorjelom italijanskom grotlu.
Istovremeno nas je bombardovao Umberto Bronco, koji je uputio čak 17 šuteva i postigao 13 golova. Kao da niko nije obratio pažnju na momka koji nastupa za Sasari, sedmu ekipu italijanskog prvenstva…
Jednostavno, sve što se dogodilo u Konversanu, čak i ostavljajući rezultat po strani, nedopustivo je za reprezentaciju koja sebe vidi među kremom evropskih selekcija. I koja je u dvomeču apsolutni favorit protiv suparnika koji iza sebe ima tek nastupe u premiminarnim fazama Svjetskog 1997. i Evropskog prvenstva 1998. godine.
Sada Šola zajedno sa igračima ima više od 48 sati da smisli kako da u Morači nadoknadi šest golova minusa. Atmosfera će, sasvim sigurno, biti uzavrela, a reprezentaciji podrška nasušno potrebna kao rijetko kada posljednjih godina kako bi se vratila u život i spriječila još jedan crnogorski rukometni odron za kratko vrijeme.
No, rezultat je i najmanja u redu glavobolja. Nedjelja do 17:30, toliko vremena ima selektor da ispravi ili ublaži brojne evidentne probleme koji bi mogli skupo da nas koštaju u kompleksnoj situaciji. Crna Gora prima ogroman broj golova, što je gorući problem, na koji je, očigledno uzalud, uoči Eura za Lob Sport upozoravao legendarni Lino Červar, savjetujući svog bivšeg zlatnog golmana Šolu da prvo sastavi odbranu, a onda razmišlja o napadu.
Očigledno je Mago di Umago pričao uprazno, jer Crna Gora ne da nije zategla defanzivu, naprotiv, već je iz nje zapala i u ofanzivnu apatiju, što revanš čini izuzetno složenim i više je pitanje sopstvene postojanosti od očigledno nabrijanog suparnika kakva je Italija, koja zaslužuje svako poštovanje jer svaku priliku ganja i sanja otvorenih očiju te je spremna da ostavi život u Podgorici na putu do istorijskog odlaska na Svjetsko prvenstvo.
Nekad je Crna Gora rušila favorite, gradila svoje uspjehe kroz zajedništvo, energiju i čeličnu odbranu. Sada je miljama daleko od toga, ali ima obavezu da pod hitno pronađe zaboravljeni recept u glavi ako ne želi da upotpuni italijansku senzaciju i sklizne u ambis, na čijoj se ivici opasno tetura nakon fijaska u Konversanu.
>>> “Bez hrabrosti i srčanosti, pokazaćemo u Morači da smo bolji”
Posljednji je voz da se situacija na krilima navijača preokrene. U suprotnom ćemo se vratiti desetak koraka unazad, što bi bio ogroman, koban udarac, od kojeg bi se teško u budućnosti oporavili.
Vremena još ima.
Da li i ideja kako izaći iz ćorsokaka?
