“Lijepo je doć’ u svoju čaršiju, k’o pobjednik se vratiti” – stihovi su jedne bosanskohercegovačke pjesme.
Upravo pomenuti stihovi oslikavaju povratak Mirka Radovića u svoj Lovćen, čiji je kapitalac prelaznog roka u rukometnim okvirima.
>>> Lovćen pred pozivnicom za Evropu, a moguća je i SEHA: “To bi za nas bilo kao Liga šampiona”
Kapiten Crne Gore, kao pravi vođa i kapiten donio je Pelisteru i Bitolju titulu šampiona Makedonije nakon 18 godina čekanja, a onda odlučio da se vrati u matični klub i bude njegov katapult na putu do povratka na regionalnu i evropsku mapu.
Devet dana nakon proslave svog 33. rođendana, desno krilo i žila kucavica reprezentacije ponovo je kod kuće, ovog puta sa svojom porodicom, potpisavši ugovor na tri godine sa šampionom države.
>>> Rukometaši Lovćena novi prvaci Crne Gore
Win-win situacija za Lob Sport, koji je ranije najavio ovakav scenario, a sada ekskluzivno donosimo njegove premijerne i svježe impresije nakon dolaska u rekonstruisani tim, koji je nedavno preuzeo legendarni trener Pero Milošević.
“Iskreno, da sam se ja pitao i da je sve bilo kako treba u posljednjih 15 godina – nikad ne bih ni otišao iz Lovćena. Za mene je onda, kao klincu i momčiću iz pjace, dolazak u Lovćen bio ispunjenje sna. To je jedini klub za koji sam želio da igram kao dijete. Svi smo odrasli gledajući taj Lovćen u Ligi šampiona i maštanje da mi budemo Petar (Kapisoda), Ratko (Đurković), Mađo (Rakčević)… Da igramo pred domaćom publikom, pred svojim porodicama… Sada sam se vratio kući, tamo gdje mi je srce i presrećan sam što se to događa”, naglašava na startu razgovora Radović, koji je u naponu snage i vodi ga jedinstveni motiv.
“Jedva čekam da dam sve od sebe za Lovćen. Mislim da dolazim u najboljim igračkim godinama i želim da vratim Lovćenu i cetinjskom rukometu to što su mi nesebično pružili”.
ŽELIMO DA VRATIMO LOVĆEN NA STAZE SLAVE
Tokom karijere je, pored Lovćena, igrao i za Budućnost, francuski Valens, mađarski Cegled te pomenuti Pelister… No, između toga uvijek ga je vukla neraskidiva nit sa matičnim klubom, čiji je dres nosio od 2009. do 2014, nakon toga 2018, pa će mu ovo biti treći mandat podno Orlovog krša.
Prvi čovjek kluba Vido Đakonović nakon godina uzdizanja, sada želi da podigne Lovćen na još veći nivo.
“U pitanju je ambiciozan projekat, koji je, po meni, prava priča i jako mi se dopao kada mi je predstavljen. To je jedan od razloga zbog kojih sam se vratio kući, jer vjerujem tim ljudima koji su u klubu. Maksimalno povjerenje imam u njih i jedva čekam da sarađujemo. Mislim da je u pitanju pravi projekat za Cetinje i crnogorski rukomet, jer reprezentaciji i državi treba jedan jaki Lovćen, jaka domaća liga… Mislim da povratkom reprezentativaca, sadašnjih, bivših i budućih u našu ligu, to samo dobro donosi našem rukometu i u konačnici Crnoj Gori na reprezentativnom nivou”, konstatuje Radović.
Nekada, narodskim žargonom rečeno, ni igla nije mogla da stane u cetinjskoj dvorani kada su dolazili Partizan, Crvene zvezda, Sintelon, a u evropskim takmičenjima Sporting, Portland San Antonio, Kil…
“Želimo da vratimo ljude u dvoranu i da vratimo Lovćen na staze stare slave. To znači da igra zapaženu ulogu u Evropi, da nastupa u SEHA ligi i da redovno osvaja sve domaće trofeje. Takođe, da cetinjska djeca i ljudi na Cetinju imaju u čemu da uživaju i gledaju vrhunski rukomet, kao što sam ja uživao kad sam bio dijete”.
BITOLJ I PELISTER SU MOJA DRUGA KUĆA
Godinama je u Pelisteru Cetinjanin marljivo i uporno, zajedno sa saigračima, gradio put makedonskog kluba do zvijezda. I stigli su tamo u nedavno završenoj sezoni, kada su preko dvostrukog šampiona Evrope Vardara uspjeli da se okite titulom šampiona države nakon 18 godina čekanja.
Jedna od najvećih zvijezda, ako ne i najveća, bio je upravo kapiten Radović.
“Bio je to bajkoviti kraj sa Pelisterom u svakom smislu. Bio je pravi trenutak da se vratim kući i da završim svojih pet godina tamo. Kao kapiten sam podigao najvažniji trofej šampiona države, koji se čekao 18 godina. Moji saigrači i ja vratili smo ga u grad Bitolj, gdje i pripada“, poručuje reprezentativno desno krilo.
Da je višegodišnja makedonska avantura završena Radović je dao naslutiti kada je nakon osvojene titule ispunio obećanje i ošišao svoju dugu kosu. Praktično je vratio izgled koji ga je karakterisao na početku karijere, dok je u dresu Lovćena tresao mreže i osvajao nacionalne pehare. Kako kaže, Bitolj puno toga ima zajedničkog sa crnogorskom Prijestonicom…
“Po mnogo čemu me Bitolj podsjeća na moje Cetinje. Zbog toga mi je bilo tako lijepo tamo. Ljudi su topli, prihvatili su me kao domaćeg i drago mi je što sam mogao da im se odužim na najbolji mogući način titulom šampiona. Hvala im na svemu. Uvijek ću ih nositi u srcu. Bitolj će uvijek biti moja druga kuća”.
Makedonci su ludi za rukometom. Crnoj Gori je itekako potreban taj naboj, koji joj je u prošlosti donosio najveću slavu na međunarodnom nivou.
“To što rukomet znači u Makedoniji, nadam se da ću uspjeti da prenesem i kod nas. Tamo je rukomet sport broj jedan. Živi se samo za rukomet i o rukometu se samo priča. Mislim da i mi imamo materijala da napravimo jednu takvu, dobru ligu. Mislim da je rukomet pravi crnogorski sport i da to može da bude jedna prelijepa priča, kao što je u prošlosti svakako bila”, ističe Radović, koji se putem društvenih mreža oprostio od Pelistera i njegovih navijača.
POKUŠAĆEMO OPET DA OBRADUJEMO CRNU GORU
Naš sagovornik je za Crnu Goru do sada odigrao 63 utakmice. Već od prvog trenutka sijala je njegova energija u nacionalnom dresu. Svjedok vremena je taj 20. januar 2016. u poljskom Gdanjsku, gdje je Radović postigao tri gola u porazu od Rusije u posljednjoj utakmici Evropskog prvenstva, udarajući se rukom u srce.
Nedavne kvalifikacije završile su plasmanom na Evropsko prvenstvo, ali su gorak ukus ostavila dva vezana poraza u Podgorici od Slovenije i Bosne i Hercegovine.
“Treba nam vremena da se naviknemo i adaptiramo svi zajedno nakon odlaska selektora Zorana Roganovića i dolaska selektora Vlada Šole. Najvažnije je da smo ostvarili cilj i plasirali se na Evropsko prvenstvo. Takođe, nije nam lako nakon ona dva vezana poraza od Slovenije i Bosne i Hercegovine kod kuće, posebno boli poraz od BiH. Mogli smo i morali bolje u toj utakmici. Ne pamtimo kad nam se posljednji put dogodilo da izgubimo dva meča zaredom pred našim navijačima. Imamo sad vremena da se konsolidujemo i da izvučemo pouke iz tih utakmica. Jer, ako iko želi da obraduje navijače – to smo mi. Uvijek smo uživali da igramo pred prepunom Moračom i ostaje žal što smo izgubili ta dva meča. Sad treba da vidimo što i kako treba bolje, odnosno pametnije”, samovjestan je aktuelne situacije kapiten nacionalnog tima.
>>> Đukanović za LOB SPORT: Treba da vratimo jedinstvo selekcije, neki ljudi da se ne kriju iza Šole
>>> Rakčević za LOB SPORT: Rukomet nam je u padu, a Šolu treba svi da podržimo
Radović je bio dio svih najvećih uspjeha naše selekcije, naslijedivši kapitensku traku od Vaska Ševaljevića te će predvoditi Lavove od 10. do 28. januara 2024. na Euru u Njemačkoj. Crna Gora igraće na tlu Minhena u grupi C protiv Mađarske, Islanda i Srbije.
“To su sve vrhunske reprezentacije, koje mi maksimalno poštujemo. Mislim da ćemo protiv svake selekcije imati što da pokažemo. Srbija je odlična i ozbiljna reprezentacija, koja je u vrhunskom naletu i igra konstantno dobro i u isto vrijeme napreduje u posljednjih nekoliko godina. Sa druge strane, Mađarska je takođe odlična selekcija, ima sjajnu ligu i kvalitetne igrače na svim pozicijama. Tu je i opasni i nezgodni Island, protiv kojeg smo igrali na posljednjem Evropskom prvenstvu. Trebali bi da im se revanširamo za to… Jednostavno, respektujemo svakog suparnika, ali nigdje ne idemo sa bijelom zastavom. Pružićemo sve od sebe i nadam se imati što da pokažemo na prvenstvu“, poručuje kapitalac Lovćena i zaključuje.
“Idemo korak po korak, utakmicu po utakmicu, pa dokle nas to dovede. U prošlosti smo umjeli da iznenadimo, pa se nadam da možemo to da ponovimo. Učinićemo sve da obradujemo Crnu Goru. Zbog toga smo, uostalom, tu”.
