U nedjelju je spuštena zavjesa na spektakularno Evropsko prvenstvo u rukometu. Njemačka je bila odličan domaćin, na otvaranju, na fudbalskom stadionu u Dizeldorfu oboren je rekod kada je u pitanju posjeta na nekom rukometnom meču. Duel domaćina i Švajcarske sa tribina je gledalo 53.586 ljudi. Francuzi su se na kraju okitili četvrtom titulom šampiona Starog kontinenta, primakli se rekorderima Šveđanima na samo jednu i ostavili iza sebe Španiju, Dansku i Njemačku sa po dvije, te Rusiju sa jednom titulom.
>>> Nesalomljiva Francuska četvrti put šampion Evrope
Cjelokupno prvenstvo ostavilo je snažan utisak na svojevremeno najboljeg lijevog beka planete, Nenada Peruničića. Nekadašnji as pljevaljskog Rudara, Budućnosti, Jugovića iz Kaća, Crvene zvezde, Pik Segeda, Pari Sen Žermena, Alhesirasa, Bidasoe, Valau Masenhajma, Kila, Magdeburga i Barselone odazvao se pozivu Lob Sporta da rezimira cjelokupni šampionat i učinak naših reprezentativaca.
“Evropsko prvensto je bilo mnogo kvalitetnije od prošlog Svjetskog prvenstva. Mislim i po kvalitetu utakmicama, po naboju, po preokretima. Bilo je strašnih utakmica i pravo uživanje za gledati“, počeo je razgovor za Lob Sport, Peruničić.
Rođeni Pljevljak poručuje da je smotra najboljih reprezentacija Evrope pokazala da je njegov voljeni sport u ekspanziji u zapadnom dijelu kontinenta. Nije međutim zadovoljan (ne)pažnjom kakvu rukomet uživa na našem prostoru.
“Rukomet je pokazao kako se kotira u Evropi. U velikoj mjeri u bogatim zemljama treći je ili četvrti sport po popularnosti, svakako je u vrhu. Nažalost, na ovom našem podneblju više nema takav status. Ostaje nam žal za boljim vremenima“.
Peruničić je oduševljen kako su Njemci organizovali šampionat.
“Samo otvaranje na fudbalskom stadionu, iako nije prvi put da se rukomet igra pred velikim masama… Spektakl. Njemcima treba dati da stalno organizuju velika takmičenja. Sam podatak da je preko milion ljudi prošli kroz dvorane. Ne znam da li bi toliko prošlo kroz košarku koja važi za drugi najpopularniji sport nakon fudbala. Rukomet ozbiljno prijeti da pomrsi taj poredak“.
Utisak legendarnog Peruna je da je konačan poredak očekivan, s tim što su Šveđani, po svemu prikazanom zaslužili više, a Španci razočarali.
“Pravedno bi bilo da su Šveđani opet igrali finale, mada je po snazi timova, tradiciji i autoritetu očekivala upravo borba za tron Danske i Francuske. Šveđani su pokazali velku snagu, ako gledamo pošteno, nepravedno su igubili od Danske u glavnoj rundi, kada im arbitri nisu priznali čist gol, a kasnije u polufinalu neregularan gol Francuza iz deveterca nakon isteka 60. minuta sudije nisu ni gledale na video snimku. Razgovrao sam sa jednim kolegom iz Republike Srpske i prokomentarisali smo da im se možda vratilo za 2001. i polufinale Svjetskog prvenstva protiv Jugoslavije, kada se desila klasična otimačina“, vratio se Peruničić u neka davna, bolja vremena za ovdašnji rukomet.
Tada su Crna Gora i Srbija u zajednici bili strah i trepet za sve reprezentacije. Imena Peruničića, Blaža Lisičića, Gorana Đukanovića, Ratka Đurkovića, Petra Kapisode, Nedeljka Jovanovića, Dragana Škrbića i ostalih izazivala su respekt, gdje god se pojave. Upravo se nakon bronze Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 2001. od država sa Balkana jedino Hrvatska mogla podičiti odličjima sa velikih takmičenja, dok su Srbija i Slovenija po jednom bili samo izuzetak koji potvrđuje pravilo. Sada su i Hrvati daleko od vrha, Zmajčeki su u Njemačkoj bili najboljeplasirana selekcija sa prostora bivše SFR Jugoslavije, zauzeli su šesto mjesto.
“Hajde kada ste već pomenuli da krenemo od Hrvata. Znate kako, jako je teško imati stalno top generaciju. Šveđani su na primjer sve svoje igrače iz elitne generacije iz devedesetih godina prošlog vijeka držali u pogonu do 36 ili 37 godina jer su bili svjesni da genaracija poslije njih nema kvalitet za medalje. Po meni u sportu nije poenta koliko je ko star kad vam donosi uspjeh. Evo, Karabatić je reprezentativac Francuske u 40. godini“.
Podsjetio je Peruničić da su nakon silaska sa scene Bengan bojsa, poznatih po nadimku zbog pokojnog selektora Bengta Johansona, Šveđani punih 20 godina, sve do prošlog Evropskog prvenstva čekali na titulu i naslednike Vislandera, Olsona, Levgrena, Vranješa, Svensona…
“Šveđani dugo godina nakon te zlatne generacije nisu mogli do medalje. Isto tako Hrvati će teško ponovo imati generaciju kakva je bila sa Balićem, Metličićem, Džombom, Vorijem, Šolom i ostalima. Ubjedljiva pobjeda Hrvatske nad Španijom u prvom kolu je imala epitet iznenađenja, ali se sada, nakon svega viđenog postavlja pitanje da li je to bilo iznenađenje ili je Španija bila toliko slaba na ovom šampionatu. Pokazalo se da je Španija bila daleko od onih standardna postavljenih na prethodnim turnirima. Hrvatima je Duvnjak premoren, predugo je na velikoj sceni, ‘iskasapljen’ je povredama, a on je bio glava, uz Cindrića. Moraće da sačekaju na trofeje iako imaju snagu klubova“.
Na Evropskom prvenstvu su Crna Gora i Srbija bili u istoj grupi. Lavovi su u poslednjem kolu pogotkom Grbovića u poslednjoj sekundi savladali Orlove i zauzeli treće mjesto u Minhenu, ali ni jedna ni druga selekcija nisu prošle u glavnu rundu, gdje su svoju poziciju našli Mađarska i Island.
Peruničić smatra da crnogorska reprezentacija crpi maksimum iz male baze.
“Skučen prostor je veliki problem i za Srbiju, kamoli za Crnu Goru. Od referenduma se geografski prostor smanjio, rukomet je tu pretrpio najviše štete. Uvijek je ovo bilo fajtersko područje, tak miks dvije države je donosio puno toga dobrog, to je sada jasno. Koliko ima klubova u Crnoj Gori, osam… Nešto je Lovćen ove sezone krenuo da radi, vjerovao sam da je to projekat sličan onom s kraja devedesetih godina prošlog vijeka i starta ovog“, prisjetio se Peruničić kada je dolazio sa moćnim njemačkim Kilom na Cetinje da se sa Lovćenom bori za plasman u polufinale Lige šampiona i zatim nastavio:
“Djeluje mi međutim da to sada neće biti dugoročno kao što je bilo tada. To je veliki problem”.
Stalno sanjamo o borbi za medalje, da li je to realno?
“Javnost, navijači, ljudi u savezu mogu da očekuju šta hoće, da sanjaju velike rezultate ali svima mora da bude jasno da bez klubova nema saveza, a bez rukometaša nema klubova. Savez ne bi postojao da nema klubova, a ovdje savezi daju sebi veći značaj nego klubovima“.
Jaki klubovi su osnov za uspjeh, jasan je Peruničić.
“Nema novih generacija bez klubova i bez uspjeha. Momci koji počinju da treniraju sport ‘pale’ se na nešto što je vidljivo, dobro, uspješno. Na našem podneblju je decenijama rukomet bio popularan kao sada u Evropi. S obzirom na broj talentovane djece koje se bave rukomet Crna Gora pravi dobre rezultate“.
Popuparni Terminator je podsjetio na neke velike pobjede Lavova u prošlosti.
“Ne zaboravimo kvalifikacije protiv Danaca, Šveđana, Njemaca, utakmice na Evropskom prvenstvu u Gracu. Nije Crna Gora ekipa sposobna da bude među 10 najboljih ali uvijek je spremna da napravi iznenađenje“.
Povratak Vuka Borozana je veliki plus za crnogorsku reprezentaciju, potencira Peruničić.
“Borozan je donio neku novu dimenziju i snagu, žao mi je što sve ove godine nije bio tu jer je sigurno među tri najbolja lijeva beka u Evropi, ali će trebati ‘širina’. Grbović je odličan, ali Crnoj Gori treba i jedan gabaritniji pivotmen. Moj Pljevljak, Ćorsović je dobar na crti, žao mi je što Simovića nije bilo u Njemačkoj jer je bio glavni za odbranu, Stevan Vujović je takođe veliki adut od momaka koji nisu nastupili na Evropskom prvenstvu. Miloš Božović vidim slabije igra, ne ulazim u razloge, Lipovina je imao neki problem, ali se sve to riješi zarad zajedničkoj interesa. Ego i sujeta moraju da se potisnu. Eh, ego i sujeta, to je veliki problem ovog podneblja“.
Peruničiću se sviđa hemija među Lavovima.
“Vidi se da su se momci dobro povezali sa Šolom, igrali su odlično, nesrećno su protiv Islanda i Mađarske promašili poslednje napade da uzmu bodove i prođu dalje. Zaslužili su. Ostaje žal, želio sam da i Srbija i Crna Gora prođu i mogli su. Po meni je Island pokazao najmanje i nije zaslužio da prođe“.
Crna Gora će u baražu za Svjetsko prvenstvo 2025. igrati sa pobjednikom pretkvalifikacionog duela između Belgije i Italije, dok Srbiju čeka (ne)moguća misija protiv Španije. Upravo je žrijeb za Mudnijal pokazao koliko je svaki gol bitan jer je upravo gol Grbovića u poslednoj sekundi utakmice između Lavova i Orlova, kada su Crnogorci znali da nemogu da prođu u glavnu rundu iskreirao ovakav rasplet na žrijebu.
“Žrijeb je pokazao koliko je taj gol Grbovića bitan. Španija djeluje kao nemoguća misija za Srbiju, iako su u Njemačkoj pokazali da nisu sam vrh. Crna Gora ima otvoren put ka Svjetskom prvenstvu, ali vjerujte mi da Belgija nije za potcjenjivanje. Kada sam vodio Srbiju prije četiri godine na jedan gol su izgubili od Francuske. Ne smijete u današnjem rukometu nikoga potcijeniti, ni Farska ostrva, ni Finsku. Vidi se pečat Danaca kod Farana. Rukomet se proširio, svako može da vam napravi problem“.
>>> “Žrijeb je odličan, a potcjenjivanje zabranjeno”
O budućnosti crnogorske rukometne reprezentacije, Peruničić kaže:
“Iskreno, ne pratim toliko pažljivo crnogorske mlađe selekcija da znam da li postoji generacija sposobna da naslijedi ovu kada siđe sa velike scene. Vidim da je dobar moj Pljevljak Dragašević, zatim Čepić, već pomenuti Ćorsović, Simić je udarna snaga u kontinuitetu, jedan od najboljih na svojoj poziciji u Evopi, ima Crna Gora sjajna krila, ta ‘širina’, to je problem“.
Peruničić živi i radi u Beogradu, vodio je do 2018. do 2020. godine reprezentaciju Srbije. Nije zadovoljan kojim pravcem ide srpski rukomet.
“Kada sam došao na klupu Srbije moj uslov je bio da napravim smjenu generacija ne zato što ovi momci ne vrijede već zato što kad duži period nema uspjeha to je jedini pravi put. Već duži vremenski period Orlovi nemaju uspjeha jer nema jasnih očekivanja. Uvijek se nadaš da će biti veliki rezultat, ali po dolasku Antonija Đerone nije izdefinisano šta je jasan cilj i šta znači uspjeh, da li je to sedmo, deveto, 10. ili 12. mjesto. Ja sam išao svjesno najtežim ali jedinim pravim mogućim putem. Smatram da je najbolje da se pravi brza smjena generacija jer puno vremena su ulazili tek po jedan novi igrač, još od generacije Šešuma, Nenadića i ostalih koji su bili evropski i svjetski juniorski prvaci. Praktično sam sjekirom sjekao. Znao sam da je ogroman rizik ali sam smatrao da je to jedino ispravno“, prisjeća se Peruničić i nastavlja:
“Očekivao sam i od Tonija da nastavi istim putem jer me pitao za savjet. On je profesionalac, koji je dobro plaćen, napravio je takvu selekciju da je vraćao iskusne igrače, išao je na uspjeh, i to razumijem, ali izgubili smo tri-četiri godine. Na ovom prvenstvu nismo igrali dobro, momci su ispraćeni kao da se od njih očekuje nešto velikom, a psihički to nisu mogli da podnesu. Taj remi protiv Islanda djelovao im je kao najveći mogući poraz. Nemoguće je da ih nešto tako jako poremeti“.
Đerona je ispadanje u grupi platio raskidom saradnje.
“Savez treba da vidi gdje je problem, najlakše je da otjeraš selektora, dovedeš novog i sve tako u krug. Igrači takođe moraju da se pogledaju i vide šta žele. Njima je uvijek najteže, ali ovoga puta su sami sebi nabili pritisak. Jedan od ciljeva je bio plasman u olimpijske kvalifikacije, a sami reprezentativci su stvorili euforiju, pominjali čak samu završnicu. Sa takvim ambicijama možeš da odeš samo ako imaš podlogu u vidu nekog ranijeg uspjeha. Mi smo 2008. sa Cvelem (Cvetković) bili osmi i na to se gledalo kao na neuspjeh, 2012. u Beogradu je bio sjajan uspjeh ali sve poslije toga nije. Sa druge strane, Crna Gora nije imala pritisak velikih ambicija. Idu korak po korak pa šta bude biće. Nemaju taj mač nad glavom“.
Peruničić kaže da mu jedna stvar kod njegovog naslednika na klupi Srbije nije bila najjasnija.
“Drugar sam sa Tonijem još od Barselone, ali nije se znao jasan cilj. Morma reći da niko nije imao veću podršku od njega, niko nije ostavljen da radi i stvara na miru kao on. Da se razumijemo, trebalo bi da bude tako i uvijek bih volio da bude tako. Međutim, treba da se postavi šta je cilj – osmo, deveto mjesto ili medalja. To mi je malo nejasno, ali sada možemo pametovati. Sve mora da se resetuje, a probleme savez treba da rješava“.
Nenad poručuje da se ne smijemo više vraćati u prošlost već da moramo gledati u budućnost.
“To je jedan od problema. Negdje je zapisano šta je koja geneacaija osvojila, postoje zapisi uspjeha i veličina koje su nosile taj dres. Lijepo je podsjećati se tih vremena, ne trebamo ih zaboraviti i treba da čuvamo uspomene na stare asove ali ako ćemo stalno ponavljati šta smo nekada bili nećemo nigdje stići. Učili smo tada Špance, Francuze i to nije laž, ali dok smo ih mi učili oni nisu stajali već su sprintom protrčali pored nas. One uspjehe Jugoslavije i Metaloplastike ne možete da upoređujete sa sadašnjim vremenom jer je tada postojala zabrana sportistima za napuštanje zemlje do 27. godine, mogli ste da napravite tri reprezentacije a ne jednu. Nakon nesrećnog raspada velike države, naša generacija, sa manjeg područja je takođe osvajala medalje dok se od 2006. godine ta baza još više smanjila. Mi kao sport smo najveću štetu doživjeli jer je taj miks donosio mogo“, vratio se Peruničić na rukomet u Srbiji i Crnoj Gori nakon raspada zajedničke države.
Zatim je dodao:
“Hrvate ne bih stavljao u isti koš, oni su se odmah okrenuli sebi i tome kako će da prave svoje stvari. Uz pomoć države, napravili su, uz fudbal, jedan od brednova”.
Peruničić je rekao da je jako bolno za sve koji žele dobro sportu da pričaju o stanju rukometa u Crnoj Gori, a pogotovo u Srbiji.
“Rukomet je degradiran i devalviran krivicom svih nas, računam tu i sebe, ostale velike sportiste i sportske radnike. Dok smo se mi preganjali ko je bolji i ko je veću karijeru napravio ode voz. Mora ozbiljan reset da se napravi, jer niko neće htjeti da trenira ako nema uspjeha. Klinci sada idu na košarku, odbojku, tenis, borilačke i ostale sportove a nekada su iz tih sportova dolazi na rukomet. To je veliki problem. Stalno držimo predavanje ali nikako da sjednemo i priznamo da imamo ozbiljan problem koji se neće riješiti ako budemo ovako nastavili. Što se tiče reprezentacije Srbije smatram da treba da se žrtvuju neka takmičenja ali neka se uspostavi sistem. Juniori su treći u Evropi, treba da budu glavni u reprezentaciji već sada“, zaključio je na kraju razgovora za Lob Sport, Nenad Peruničić.
