Za svega osam mjeseci tokom 2023. godine Lob Sport se kao najmlađi sportski medij u Crnoj Gori izdigao u najbrže rastući portal, a koji je i kroz video-format nastavio svoj uspon na svim nivoima.
Tome u prilog svjedoče brojni razgovori sa velikanima crnogorskog sporta i ljudima koji su ostavili duboki pečat u istorijskim knjigama naše države, ali i van granica mediteranske ljepotice.
>>> Za Lob Sport iz ugla – inostranih zvijezda
S tim u vezi, upravo se i prisjećamo detalja iz intervjua u kojima ste mogli da uživate. Vrijeme je da se podsjetimo na originalne priče. Iz našeg ugla.
BOŠKO RADOVIĆ o našem mentalitetu, Amerima, strategiji crnogorske košarke…
“Kod nas je u posljednje vrijeme sve istorijsko. Pojavi se novi kamion, ljudi kažu istorijski kamion. Međutim, to jeste bio prvi susret protiv SAD i to u drugoj fazi Svjetsko prvenstvo. Lijep momenat za košarkašku javnost. Ja bih volio da se opet sretnemo. Kod nas se neuspjeh ne oprašta, uspjeh se još teže oprašta. Moramo imati razumijevanja, ne samo za košarku, nego za sve sportove. Mi smo mala baza, sve manja rekao bih. I klupski i na nivou Saveza bi morali da napravimo strategiju. Što prije bude, biće bolje za crnogorsku košarku. Rekao sam, 11. mjesto na Svjetskom prvenstvu nije za slavlje – nismo osvojili medalju. Ako se nakon toga upiše 30 djece više na košarku – napravili smo uspjeh“.
Cijeli intervju pročitajte OVDJE.
ZORAN ROGANOVIĆ o pobjedi nad svjetskim i olimpijskim šampionom Danskom (32:31)
“Imao sam mogućnost da kombinovanu zonu 5-1 i 3-2-1 mjesecima spremam u Švedskoj. Vodeći i trenirajuci mlađe selekcije u mom klubu, odigrali smo preko 20 utakmica baš s tom zonskom odbranom. U Švedskoj, radeći sa mlađim kategorijama, stvarno nisam opterećen rezultatom, već je to bila dobra prilika i za obuku mladih švedskih igrača, a za mene i reprezentaciju odlična priprema za svjetskog i olimpijskog šampiona Dansku. Već poslije drugog treninga bilo je jasno da je cijela ekipa spremna da odradi taj zadatak. Bila je to jedna od najvećih, najljepših pobjeda, zajednički izvojevana u fantastičnom i nezaboravnom ambijentu. Presrećan sam što sam bio dio svega toga”.
Više o istorijskom trijumfu pročitajte OVDJE.
MILOŠ BOŽOVIĆ takođe o nezaboravnom skalpu Danaca u Morači…
“Bilo je pitanje jesmo li ili nismo. Sjećam se da sam mjesecima prije te utakmice dodatno trenirao, trčao i dizao tegove nakon treninga u klubu, a u glavi mi je samo bilo to da pobijedimo Dansku i dokažemo sebi i svima da vrijedimo, odnosno da naša generacija može puno. To je za nas bila bitka za opstanak. Borba za život i odbranu naše tvrđave Morače. Toliki naboj i takve emocije u životu nisam osjetio kao te večeri. Živio sam četiri mjeseca za to veče i sve je bilo na kraju kao iz bajke. Nikada neću zaboraviti osjećaj kada sam se probudio sljedećeg jutra, koliko je to dobar osjećaj bio. Svakom ga želim makar jednom u životu. Imaćemo o čemu da pričamo našoj djeci”.
Cijelu priču pročitajte OVDJE.
NIKOLA VUČEVIĆ o NBA ritmu i 82 odigrane utakmice u sezoni…
“Ponosan sam! Nikad to nijesam ranije uspio, a često sam bio blizu. Nekad 78, 79, pa čak i 80, a sada baš sve! Drago mi je što sam uspio nakon 12 godina karijere da zadržim takav kontiunuitet – to je velika stvar. Trudiću se da i u budućnosti to radim, nije lako, mali broj igrača to uspijeva, znate kako je u NBA-u veliki broj utakmica za kratak period i to je dosta teško“.
Intervju pročitajte OVDJE.
DEJAN ZLATIČANIN o tituli šampiona svijeta u boksu…
“Možda će ovo nekome zvučati surovo, ali prije borbe sam razmišljao – samo da osvojim, pa mogu i da umrem. Kako vrijeme prolazi, nijesam zadovoljan kako se gleda na taj uspjeh. Ako država ne poštuje rezultat, onda ne mogu da budem zadovoljan. Svaki put kada pogledam pojas to osjećanje se probudi u meni. Rezultat je bio najveći, i dan danas je, ali blijedi kako godine prolaze. Danas se kao vrhunski rezultati predstavljaju neki koji to nijesu. Boli me sve to“.
Više o osvajanju WBC pojasa u Njujorku pročitajte OVDJE.
STEVAN JOVETIĆ o pristupu kada se igra u državnom dresu…
“Ako mislimo da možemo sebi da dozvolimo luksuz da ne pružimo maksimum svojih mogućnosti, nezavisno od toga ko je protivnik, onda se grdno varamo. Kada uđemo sa pravim pristupom u utakmicu, maksimalno odgovorno prihvatimo svoje obaveze možemo da igramo sa bilo kim. Uostalom, to smo pokazali ptovi Italije, Engleske, Holandije, Ukrajine, Danske… To je moja poruka – moramo da održavamo standard i da nikad ne smijemo biti ispod toga“.
Intervju sa kapitenom Crne Gore pročitajte OVDJE.
PERO MILOŠEVIĆ o čuvenom rušenju Portlanda San Antonija i Kila u Ligi šampiona…
“Bile su to čudesne sezone. Pobjeđivati Portland i Kil nešto je nevjerovatno. Vodili smo protiv Kila sedam razlike u revanšu. Prije toga, trebali smo da idemo na Bragu, od koje smo tada bili bolji i plasirali bismo se u polufinale Lige šampiona. No, evropska kuća rukometa je sigurno bila u fazonu – gdje mali Lovćen, iz malog grada, sa malim kapacitetom dvorane da igra polufinale. Kao da je, nekako, sve namjerno na kraju odrađeno da se ne nađemo među četiri najbolje evropske ekipe. Na kraju je Kil eliminisan od Barselone u polufinalu, a šampion Evrope postao baš Portland, kojeg smo mi pobijedili“.
Više o intervjuu sa legendarnim trenerom Lovćena pročitajte OVDJE.
PETAR POROBIĆ o zlatu iz Malage…
“Uvijek se na 13. jul, Dan državnosti, prisjećamo našeg brzog i trofejnog puta, od momenta kada smo počeli neobični kvalifikacioni ciklus do zlatne medalje u Malagi. Ta 2008. godina je za mene značajna jer je cjelokupne pripreme pratila velika motivacija ekipe da se dođe do vrha. Ne treba se prisjećati nekih loših stvari, ali kada se danas osvrnem možda nam je upravo takva vrsta energije nedostajala kasnije na nekim takmičenjima kako bismo ponovili podvig iz Španije“.
Više o intervjuu sa proslavljenom vaterpolo ikonom pročitajte OVDJE.
VELJKO USKOKOVIĆ o nezaboravnoj proslavi titule šampiona Evrope…
“Ne znam gdje je bilo ljepše. Ljudi su nas dočekali već u Tivtu, izlazili su na ulice i pozdravljali nas praktično cijelim tokom puta od Tivta do Kotora, gdje je bio pun stari grad i Trg od oružja. Nevjerovatno je bilo na Cetinju, pun trg Slobode u Podgorici. Crna Gora je tih dana uživala u vaterpolu u našem uspjehu. Kada se sjetim toga i dan danas kod mene budi nevjerovatne emocije“.
Više o intervjuu s legendarnim kapitenom pročitajte OVDJE.
ANDRIJA DELIBAŠIĆ o golu Englezima za 2:2 vrijednom baraža za Evropsko prvenstvo…
“Kada smo se probudili tog dana, imao sam neki osjećaj, iako ništa nije nagovještavalo da bi se moglo desiti. Tih dana je bila aktuelna pjesma od Severine ‘Ovo će biti dobra noć predosjećam’, pjevalo se u hotelu cijeli dan. Ne pamti se da je neko tako ‘sabio’ Engleze u 16 metara. Ređale se su šanse kao na traci, moralo je da se desi. Imao sam privilegiju da odlučim i obilježim tu noć”.
Više o golu u 91. minutu pročitajte OVDJE.
VASILIJE JAKŠIĆ o tituli šampiona Evrope u automobilizmu…
“Tek sada shvatam koliki veliki uspjeh sam ostvario, a istovremeno je izuzetno značajan i za moju Crnu Goru. Mnogo mi je tada značila ogromna podrška cijelog naroda i svih medija, porodice i prijatelja. Emocije su mi i dan danas pomiješane upravo zbog toga. Nezaboravna titula, protkana trnjem i na kraju ostvarenje sna nešto su što je teško opisivo”.
O podvigu kotorskog maestra za volanom pročitajte OVDJE.
DRAGAN ADŽIĆ o uspjesima sa Crnom Gorom i Budućnošću…
“Vrijedilo je živjeti za to. Bila je to kruna svih generacija i svih navijača tamo od ’84-85 kada je Budućnost izašla na evropsku scenu. Taj 13. maj bio je kruna. Prosto je tada bio momenat zrelost kompletnog kluba da napravi korak. Iz iskustva prethodnih neuspjeha izvukle su se pouke, što je na kraju rezultiralo osvajanjem Lige šampiona. A onda Crna Gora – godina Iz bajke. Uvijek je to posljedica dobrog i kvalitetnog rada, ali i prethodnih iskustava sa Svjetskog prvenstva u Brazilu ili Evropskog prvenstva u Danskoj. Zajedničko iskustvo stvorilo je sve te uspjehe. Sve nas je to ujedinilo da režiramo 2012. godinu za pamćenje i anale”.
Intervju sa nezaboravnim trenerom pročitajte OVDJE.
JOVANKA RADIČEVIĆ o olimpijskom srebru iz Londona i evropskom zlatu iz Beograda…
“Stvarno mislim da se ta 2012. godina više nikada neće ponoviti, daj bože da me demantuju. Bila je to nevjerovatna godina. Otići kao autsajder na Olimpijske igre, a vratiti se sa medaljom. Još su nas sudije oštetili. Znala sam da će momenat za osvetu Norveškoj doći i stigao je par mjeseci nakon Londona. Bila je to najljepša godina za crnogorski sport”.
Cijeli intervju sa legendarnom Jokom pročitajte OVDJE.
“Prelijep je osjećaj Igrati za svoju zemlju, nositi grb na grudima i slušati himnu na međunarodnim takmičenjima, to je nešto što svako dijete, sigurna sam, sanja kada počne da se bavi sportom. Za mene reprezentacija, ne samo u rukometu, uvijek nosi posebnu draž. Srećna sam što sam rođena ovdje, a biti Lavica znači imati veliko srce, hrabrost i energiju”.
DEJAN DAMJANOVIĆ o nastupima za reprezentaciju Crne Gore i sjećanjima…
“Jedna od najdražih utakmica bila mi je ona prije 10 godina protiv Engleske i remi 1:1 pod Goricom. Odigrali smo maestralno i sjajnu sliku poslali u svijet. I dan danas kad prođem ulicom i neko mi se javi ‘Damjane, legendo’… Uvijek ću pamtiti nastupe za Crnu Goru. Tu je ona pjesma ‘Goro moja’ po kiši nakon Češke… kad nam je cijeli stadion pjevao… To treba da se doživi. Znate, nije lak narod kod nas, ali kad zaslužiš da, uprkos svemu, nijednu lošu riječ ne čuješ ni od koga – to je nešto nevjerovatno. Želim to budućim generacijama. Naravno, sa srećnijim krajem”.
Pisani intervju sa Bosketom pročitajte OVDJE.
“Ja sam uvijek da se da šansa mlađim igračima. Gledao sam pretkvalifikacije U19 reprezentacije, oduševljen sam sa par igrača, ne znam momke, to su mlada djeca, ali to je naša budućnost. Siguran sam da će ti momci dobiti šansu, prostora, više minuta, da malo osjete, šta je reprezentacija, šta je A selekcija. Razgovarao sam i sa svojim bivšim kolegama reprezentativca i svi imaju neko slično mišljenje, da se mladima treba dati šansa, ali korak po korak, postepeno i svi će dobiti svoju šansu i dokazati svoj kvalitet“.
RADISLAV SEKULIĆ o trijumfu Budućnosti nad Deportivo La Korunjom (2:1)…
“Ta La Korunja je godinu dana ranije izbacila onaj Milan 4:0 i stigla do polufinala Lige šampiona. Onda se dogodila noć za nezaborav pred toliko naših navijača pod Goricom… Ostvarili smo istorijsku pobjedu za klub i crnogorski fudbal. Jednom u životu se ukaže takva utakmica i ostavili smo sjajan utisak na krilima navijača, koji su bili naš 12. igrač. Ko ne bi u tom ambijentu dao više nego što može“.
Intervju s napadačem i strijelcem te večeri pročitajte OVDJE.
NIKOLA PEKOVIĆ o crnogorskoj košarci…
“Bio sam, gledao sam i vidio da postoje odlični uslovi i na sjeveru i na jugu. Vidjeli ste da je u Herceg Novom organizovana jedna odlična utakmica ženskih reprezentacija Crne Gore i Švajcarske, dobili smo sve pohvale od FIBA. Postoje i drugi gradovi osim Podgorice. Imamo Cetinje, Bar, Herceg Novi, Tivat, Berane, Bijelo Polje, Pljevlja, Kolašin. Svuda može da se igra košarka, svuda imate odlične uslove, sale, smještajne kapacitete… Jednostavno, to je plan. Ljudi vole da se u njihovom gradu pojavi reprezentacija i vjerujem da svi dijele to mišljenje. Jako je lijepo kada znate da se nešto dešava u vašem gradu“.
Cijeli intervju pročitajte OVDJE.
“Klubovi treba da imaju punu slobodu da se obrate Savezu za probleme koje imaju. Ne možemo mi da dođemo kao savez i kažemo daćemo svakoj ekipi po 50 hiljada eura. Mi kao savez treba da budemo instrument za pomoć klubovima i sportskim radnicima. Košarka se igra po cijeloj Crnoj Gori i želim da reprezentacija gostuje u svim gradovima. Želim da pratimo i čuvamo talente, da ne idu po Italiji i drugim državama, već da pokušamo da napravimo bazu gdje će mladi htjeti da ostanu“.
DRAŠKO MRVALJEVIĆ o Lovćenu i anegodoti iz reprezentacije…
“Cetinje i rukomet. Prirodno je bilo da kao klinac maštaš o tome, drugi sportovi nisu dolazili u obzir. Lovćen je bio jugoslovenski prvoligaš, jedini u gradu, i to je za malo mjesto mnogo značilo. Bio je prestiž biti dio tog kolektiva sa tradicijom. Ugledali smo se na Ranka Banu Popovića, Zorana Bajicu Martinovića, pa na Veselina Vujovića, Nina Adžića, Zika Petričevića… To su neki likovi koji su obilježili moje djetinjstvo. Kroz njih se gledao rukomet i ja sam nastojao da budem dio tog svijeta”.
“Španci i Francuzi nas nagrde, dobiju nas po 20 razlike bukvalno da ne znamo što nas je snašlo. Povratak, svi umorni, spava se u autobusu i Petar Kapisoda i ja komentarišemo, misleći da svi spavaju ‘kako nas prosuše ovi, što ovo bi’, Naravno, diže glavu Bana s prvog sjedišta i kaže ‘A nije ovo ništa pri što će nas na Evropsko prosut’. Nastaje smijeh, a mi kasnije na Evropskom prođemo grupu. Nevjerovatno“.
Opširniji intervju sa Mrvaljevićem pročitajte OVDJE.
MLAĐAN JANOVIĆ o iskustvu sa sportskim zvijezdama sa Olimpijskih igara…
“Sjećam se baš Bolta – sjedimo u menzi, a on pored nas, nekoliko sati prije trke naručuje hranu u Mekdonaldsu. Uz neku muziku, svoje rituale, pjeva, igra, uživa… Uveče ga gledamo na TV-u, on ostavlja sve iza sebe, postaje olimpijski šampion. Vraća se u selo, dočekuju ga svi aplauzom, a on u tom trenutku trči nekih tridesetak metara kroz menzu – nestvarna brzina, bukvalno fleš, čudesno. Takođe, NBA zvijezde imaju posebne uslove, ne borave u selu, ali znaju da se pojave. U Pekingu su se pojavili i nastala je ludnica – Lebron, Vejd, Brajant, Djurent… Trik majice, lanci, istetovirani, atrakcija… Brajant je tada napomenuo da je pokušao na koledžu da igra vaterpolo, bilo nam je to interesantno”.
Cijeli intervju pročitajte OVDJE.
VLADIMIR GOJKOVIĆ o crnogorskom vaterpolu…
“Sigurno je da smo željeli više medalja. Osvojili smo srebro na Evropskom šampionatu 2016, odnosno bronzu 2020, zatim zlatne medalje u svjetskim ligama 2018. i 2021. godine, otišli oba puta na Olimpijske igre, što je bio krajnji cilj tokom oba ciklusa… Pozitivno u ovom momentu je što su Jadran i Primorac napravili iskorak u kadriranju ekipa. Jadran ponovo ima vajld kard za Ligu šampiona, a Primorac igra u Evro kupu. Ozbiljan broj utakmica protiv vrhunskih ekipa su nešto što treba svakom igraču, kako im druga ili treća utakmica u karijeri ne bi bilo četvrtfinale Evropskog prvenstva, već da su u nekom dijelu karijere prošli mečeve koji nose stres“.
Intervju sa selektorom Crne Gore pročitajte OVDJE.
NIKOLA KRSTOVIĆ o svojim fudbalskim počecima i reprezentaciji Crne Gore…
“Bilo je školsko takmičenje, ja sam bio golman i tu je bio trener Dragoljub Đuretić koji je imao par svojih igrača i došao je da ih isprati. U finalu sam odbranio dva ili tri penala na betonu, on me je pozvao i krenuo sam karijeru kao golman. Čak imam i par priznanja za najboljeg golmana. Onda mi se par puta dešavalo da krenem kao golman da dam gol na male golove na kojima djeca igraju, kako sam bio malo veći od ostale djece i desilo se par puta da mi oduzmu loptu i postignu pogodak na prazan gol iako smo vodili tri, četiri ili više razlike. Tu me je on prebacio da igram pozadi sa Srđanom Krstovićem dok nismo počeli na veliki fudbal. Negdje prije pionira Dragoljub me je stavio na napadača i od tada kreće karijera kao napadača.
Za reprezentaciju bih igrao sve, štopera, golmana… Nadam se da ćemo se u budućnosti plasirati na veliko takmičenje i mislim da možemo to da ostvarimo. Dobra smo selekcija, postoji sloga među igračima, svako svakog podržava i osmijeh je stalno na licu, to je najbitnije“.
Opširniji intervju pročitajte OVDJE.
