Fudbal je neosporno broj jedan. Možda je za one prave romantičare ulivom novca izgubio svoju draž, ali je i dalje nešto što kod čovjeka izaziva najdublje emocije, bilo tužne ili srećne – na bubamaru niko nije ostao ravnodušan.
Takva je priča Đorda Lukete i Nikole Mijovića, dvojice entuzijasta iz Podgorice koji su se “rodili sa fudbalskom loptom” i odlučili da driblaju kroz život napravivši svoj fudbalski klub kako bi najmlađima omogućili da igraju najljepšu igru.
“Ideju za osnivanje kluba gajili smo odavno. Ja i moj kum Nikola Mijović uvijek smo htjeli da radimo sa djecom, pa nam je osnovni zadatak bio da znamo da radimo sa djecom jer je to ipak osjetljiva materija. Završili smo određene licence koje su potrebne i počeli smo da razrađujemo ideju o samom klubu. Dali smo mu ime Fudbalito i gledali smo da malo asocira na Boku Juniors sa grbom koji ima Milenijum u sredini kao asocijacija na našu Podgoricu. Korak po korak, došli smo do 2020. godine i tada smo osnovali klub“, rekao je na početku Luketa za naš portal.
Svaki početak je težak, ali su se želja i kvalitetan rad brzo prepoznali.
“Dosta djece je već treniralo fudbal, pa smo na prvim treninzima imali svega par dječaka, ali smo vremenom počeli da dobijamo nove članove. Cilj je svakako da aktiviramo što više djece, a interesantno je da kod nas djevojčice ne plaćaju članarinu jer želimo da se one uključe u fudbal i sport.”
Organizaciono, sa djecom je nešto teže, ali u smislu odnosa i druženja, nema ljepšeg osjećaja nego raditi sa najmlađima.
“Sa djecom je prije svega lijepo raditi, bilo koji posao, ne samo ovaj. Ako se spustimo na dječački nivo, mora biti lijepo. Dosta smo mladi i volimo da radimo sa njima i imamo neki fin autoritet i odnos i dosta uzajamnog poštovanja. Ima naravno dosta teških trenutaka sa strane organizacije jer je tu mnogo male djece, ali gledamo da to odradimo što bolje.”
Fudbalito ima utakmice svakog vikenda, kako ligaške tako i prijateljske, pa nijedan član nije uskraćen za takmičarski ritam.
“Trenutno se takmičimo u sedam kategorija u Đetić ligi. Najstariju generaciju dali smo Fudbalskom klubu Titograd i nadam se da ćemo u jednom trenutku uspjeti da ih zadržimo kod nas kako bi u našem klubu nastavili razvoj. Utakmice su svakog vikenda, i svi su obuhvaćeni u trenažnom procesu, ako ne u ligi onda u prijateljskim mečevima.”
Ne preskaču se ni najveći regionalni turniri, a u Crnoj Gori su redovni učesnici.
“Često idemo na turnire, zavisno od finansijskih mogućnosti. Izdvojio bih turnire Vujadin Boškov u Novom Sadu, zatim Dragan Mance u Beogradu i naravno lokalne turnire u našoj državi. Ono što je bitno je da turnire ne zaobilazimo, to je velika razmjena iskustava kako za nas tako i za djecu.”
Klub postoji tek tri godine, ali ne kriju iz Fudbalita da imaju u planu da naprave svoj teren kako bi došli do uslova da mogu da prihvate svako dijete koje je zainteresovano da trenira u klubu.
“Naša najveća želja je da napravimo naš balon i teren, jer bi tako imali priliku da prihvatimo dosta više djece nego sada. Imamo projekat u planu i nadamo se da će se u bliskoj budućnosti on realizovati. Ambicije su uz gore rečeno, da možemo da organizujemo razne turnire, a i da učestvujemo na još više istih.”
